‘Kuća samohrane majke sruši se u rekordnom roku, a nezakonite vile i apartmani godinama stoje netaknuti - kako to?'

Parlamentarna zastupnica Sanja Radolović upozorila je danas u Hrvatskom saboru kako predložene izmjene Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ne rješavaju temeljne probleme bespravne gradnje, već dodatno produbljuju nepravdu i nepovjerenje građana u sustav.

„Prošlo je gotovo 15 godina od donošenja zakona koji je trebao konačno zatvoriti pitanje nezakonite gradnje, a danas ponovno raspravljamo o istom problemu. To samo po sebi govori da sustav nije funkcionirao i da se problemi nisu rješavali sustavno, nego parcijalno i bez jasne vizije“, kazala je Radolović.

Upozorila je na selektivnu i neujednačenu provedbu zakona na terenu, koja je, kako je istaknula, najvidljivija upravo kod uklanjanja nezakonito izgrađenih objekata.

„Ruše se pomoćni objekti, dogradnje i manje obiteljske kuće – često jedini domovi građana – dok nezakonito izgrađene vile, apartmanski kompleksi i veliki objekti u turističkim zonama godinama stoje bez ikakvog rješenja”, poručila je Radolović.

“Građani se s pravom pitaju kako je moguće da se u rekordnom roku ruši kuća samohrane majke, dok se višemilijunske bespravne investicije ne diraju”, prisnažila je.

Javnost, smatra Radolović, ne raspolaže jasnim i transparentnim podacima o broju srušenih objekata, niti o njihovoj strukturi. “Ono što, međutim, građani vide na terenu jest izrazita selektivnost u provedbi zakona“, istaknula je.

„Pred zakonom bi svi trebali biti jednaki, ali ono što građani vide na terenu jest da se zakon najbrže i najučinkovitije primjenjuje prema socijalno najranjivijima, dok se u slučajevima kapitalne bespravne gradnje postupci godinama ne pomiču s mrtve točke. Takva selektivnost razara povjerenje u institucije i stvara osjećaj duboke nepravde“, dodala je.

Upozorila je i na ozbiljan manjak kapaciteta za nadzor, bez kojih nijedna izmjena regulative ne može dati stvarne rezultate. U Hrvatskoj, rekla je, djeluje oko 800 komunalnih redara, često jedan na nekoliko tisuća stanovnika, te svega 60 građevinskih inspektora.

“U takvim uvjetima inspekcija na teren dolazi mjesecima kasnije, kada je objekt već izgrađen, priključen na infrastrukturu i stavljen u funkciju. Time država građanima šalje jasnu poruku da se bespravna gradnja isplati“, upozorila je.

Radolović smatra kako predložene izmjene zakona ne rješavaju ključne probleme sustava:

„Ne rješava se neujednačena praksa upravnih tijela, višegodišnje čekanje na rješenja, različita tumačenja zakona od županije do županije, niti činjenica da građani nemaju javno dostupne i redovito ažurirane podatke o tome koliko je objekata stvarno uklonjeno i prema kojim kriterijima“.

Zaključno je poručila kako se problem nezakonite gradnje neće riješiti novim izmjenama članaka, ako se istovremeno ne jačaju institucije i sustav nadzora.

„Zakoni se ne mjere po tome koliko su puta izmijenjeni, nego po tome osjećaju li građani pravdu na terenu. A danas velik broj građana ima osjećaj da zakon, nažalost, nije isti za sve. Bez snažnog Državnog inspektorata, bez dovoljno komunalnih redara i bez jasnih kriterija postupanja, o istom ćemo zakonu raspravljati i za deset godina“, zaključila je Radolović.