Video Mladi u Istri zaboravili na briškulu, svi igraju pikado, a Ivanko je najbolji: 'Iz kafića želim na svjetsku pozornicu!'

Svi su poludjeli za pikadom. U kafićima kojima gravitiram gotovo da nema večeri bez strelica što šibaju prema ploči: svatko želi ubosti tamo gdje treba. Mladi su, komentirat će dežurni kibic, zaboravili briškulu i trešete na druženjima - pikado je postao ultimativni hit. A o njegovoj čaroliji uvjerio sam se iz prve ruke, i to u društvu, kažu upućeni, najboljeg istarskog igrača.

U čepljanskoj oštariji Učka, tik ispred mene, strelice uzima Ivanko Radovac (49). Bez zagrijavanja, onako iz prve: paf, paf, paf – tri puta u „tri puta 20“. Maksimum, 180. U prstenac, rekli bi Barbanci.

Zapljeskao sam zajedno s promatračem Ilijom, još jednim zaljubljenikom u ovu igru. Ivanko je, kužim iz prakse, najpreciznija ruka na Poluotoku – simbolično, velik kao Učka.

„Ne volim to govoriti sam za sebe. Ima nas barem petorica, šestorica stvarno dobrih. Više volim kad to kažu drugi, a nije da ne kažu“, smije se Ivanko. „Ali prema rezultatima Hrvatskog pikado saveza – ispada da sam zbilja najbolji u županiji“.

Rođeni Jajčanin već godinama živi na Labinštini, a odnedavno u Čepiću. Ove je sezone iz labinskog Rudara prešao u DM1 iz Matulja, također prvoligaša, ali u susjednoj županiji. 

Na natjecateljskoj razini pikado se igra po standardnom sustavu „501 double out“. U prijevodu, svaki igrač kreće s 501 bodom, punti se oduzimaju, a partija se mora završiti pogotkom u dvostruko polje. Upravo taj završetak često odlučuje pobjednika i traži mirnu ruku i još mirniju glavu.

Ivankova preciznost redovito ga vodi na megdan najjačima.

U posljednje je vrijeme dvaput igrao finale protiv najboljeg hrvatskog pikadista Borisa Krčmara, i to na jakim masters turnirima – u Brdovcu kraj Zagreba i u Poreču. Dva druga mjesta na natjecanjima koja okupljaju igrače od prve do treće lige.

„I kad misliš da si blizu Borisu, on zatvori nemoguće. Stvarno je predobar“, priznaje Ivanko.

No, zna i on sam, je li, zatvarati nemoguće. Upravo u Brdovcu, pokazuje nam snimku, pogodio je 164 za pobjedu – triput 20, triput 18 i crvenu sredinu.

U sedam godina otkako pikado igra „onako za pravo“, nanizao je brojne medalje i pehare, kako u električnom, tako i u klasičnom pikadu. Potonji preferira jer ima teže strelice, pa kvaliteta još više dolazi do izražaja. Najveći mu je uspjeh mjesto viceprvaka države, izboreno prije dvije godine, zbog čega ga je nacionalni savez pozvao na jaki turnir u Mađarsku.

„U mladosti sam po cijele dane po kafićima igrao pikado, a onda dugo ništa. Brat Pejo pozvao me 2018. na turnir u oštariju Poli Milana na Kapelici. Kad sam uzeo strelicu u ruku, bilo je kao da je nikad nisam ni ispuštao. Bili smo treći, sam sebe sam iznenadio“, prisjeća se. Ubrzo je registriran za Rudar.

„Imam valjda to nešto, talent ako mogu tako reći. Ne treba mi puno da budem dobar. Tako je bilo i s boćama, mojom prvom ljubavi, koje igram za Stepčiće. Ruka jednostavno sama počne raditi svoje, a uz malo treninga - to je to“, kaže.

Iako se vodi kao amater, svemu pristupa vrlo profesionalno.

„Treniram dva do tri sata dnevno, vikendom i više ako nema natjecanja. Zato rezultati i dolaze“.

A u čemu je majstorova tajna?

„Glava i ruka moraju biti mirne, da ne titraju. Glava je najbitniji faktor. Svatko može pogađati, ali ako se počneš živcirati i promašaj te izbaci iz takta – gotovo. Ima dobrih igrača koji pri kraju izgube mir kad treba zatvoriti partiju. A vremena uvijek ima – ako si smiren i kvalitetan, možeš napraviti preokret. Meni se to često događa“.

Pikado uživa veliku globalnu popularnost, a Istra prati trend: tri lige i 17 klubova. Nedavno svjetsko prvenstvo prikovalo je gledatelje uz televizore, a potezi najvećih asova danima su se prepričavali.

„Gledao sam njihove prosjeke – nisam daleko, ali fali još treninga za kontinuitet i ritam, tih 95 do 100 poena u prosjeku s tri strelice“, realan je Ivanko.

Zato planira nastup na jakom turniru u Njemačkoj, gdje se više od 500 igrača bori za PDC Card, ulaznicu za najveće svjetske pikado turnire. Ambicije ne skriva.

„Želim igrati na najvećem nivou, na svjetskom prvenstvu, naravno i u reprezentaciji. Ali sve isključivo svojim radom, bez ikakvog protežiranja“, poručuje Ivanko, dodajući kako će ipak morati paziti da zaluđenost pikadom uskladi s obiteljskim obavezama.

I ova zadnja bila mu je, priznat ćete, 'u sridu'.