ROVINJSKA POVIJESNA PALAČA: Oslikani stropovi spašavaju se posebnim tehnikama, sve radi jedna žminjska tvrtka

Barokna palača obitelji Califfi, sagrađena krajem 17. stoljeća, s raskošnim pročeljem, kamenim portalom i grbom obitelji u kojoj je danas smješten Muzej grada Rovinja vrijedan je primjer barokne stambene arhitekture u Istri. Prekrasna četverokatnica ističe se crvenim pročeljem na kojem su četiri niza prozora prekinuti ulaznim kamenim portalom u prizemlju i balkonom na drugom katu. Palača je na drugom katu imala prostore reprezentativno-stambene namjene, tzv. piano nobile čiji su zidovi i stropovi bili prekriveni oslicima.

Radi svojih arhitektonskih, oblikovnih i stilskih obilježja palača Califfi ima svojstvo kulturnog dobra te je Rješenjem Ministarstva kulture i medija upisana na Listu preventivno zaštićenih dobara. Stanje u kojemu se zgrada danas nalazi zahtijeva njenu kompletnu obnovu. Za potrebe izrade projekta rekonstrukcije, 2019. godine izrađen je Elaborat konzervatorsko-restauratorskih istraživanja, a od 2020. godine Hrvatski restauratorki zavod, Odsjek za zidno slikarstvo i mozaik, u sklopu svojega godišnjeg programa provodi istraživačke radove na zidnim i stropnim oslicima na drugom katu palače.

Otkriveni veduta Bala i slike imaginarnih gradova

Dosadašnji su istraživački radovi većim dijelom vezani uz uklanjanje recentnih naliča boje ispod kojih se otkrivaju slojevi oslika. Na temelju različitih slojeva oslika mogu se rekonstruirati promjene u tlocrtnoj organizaciji prostora nastale dok je obitelj Califfi palaču koristila u stambene svrhe. Među oslikanim, dobro sačuvanim scenama, ističe se realistično izrađena veduta Bala, nekoliko prikaza capriccio, slika imaginarnih gradova te dekorativni, geometrijski i florealni motivi kao i medaljon na stropu središnje prostorije unutar kojeg je prikaz ženskog lika iz antičke mitologije.

Dvije su središnje prostorije nekada činile jedinstveni prostor dok su se sa svake strane nalazile po dvije manje prostorije po uzoru na tzv. venecijanski tlocrt.

U prizemlju zgrade, tijekom 2021. i 2022. godine, provedena su arheološka istraživanja koja su dala nove informacije o urbanističkom razvoju grada. Istraživanja su jednim dijelom zahvatila i položaj na kojem se nalazio nasip koji je nekadašnji otok povezano s kopnom te je na taj način započelo širenje grada. Neposredno ispred palače nalazio se most kojim se pristupalo u bedemima zaštićeni grad na otoku.

Dio palače na ostacima gradskih bedema

Sveobuhvatna arheološka istraživanja donijela su nove zanimljive spoznaje o prošlosti Rovinja. Utvrđeno je, naime, da je dio palače Califfi izgrađen na ostacima gradskih bedema. Namjera je da se segment bedema, vidljiv desno od ulaza u zgradu, prezentira javnosti čime će se u prizemlju Muzeja moći ispričati dio povijesti Rovinja.

Nakon što su oslici većim dijelom otkriveni sada je u tijeku osjetljiva faza tehničke sanacije stropne žbuke. Na tome pod nadzorom Hrvatskog restauratorskog zavoda radi žminjska tvrtka Kapitel, specijalizirana za radove na kulturnim dobrima.

Radovi koji se provode u Muzeju bili su razlog za organiziranje predavanja na temu „Tehnička sanacija oslikanih vapnenih žbuka na drvenim konstrukcijama stropova“, koje je održao Branko Orbanić, dipl. ing. arhitekture.

Inovativna metoda šivanja stropa

Na predavanju je predstavljeno na koji se način izvodi zahtjevan proces sanacija stropnih žbuka i s njima povezanima drvenim konstrukcijama. Govorilo se o inovativnim metodama tzv. šivanja stropova usklađenima s pravilima konzervacije i restauracije kulturnog dobra koje je upravo Branko Orbanić počeo primjenjivati prilikom rada na spomeničkoj baštini.

Neke od primijenjenih metoda mogle su se vidjeti i na primjeru rovinjskoga muzeja gdje se provodi prva od tri faze sanacije međukatne konstrukcije na piano nobile, odnosno u prostoru između drugog i trećeg kata palače Califfi.

Orbanić je prisutnima objasnio kako su grede stropova u palači postavljene u razmaku od 1,4 metara, daleko više od optimalnih 0,8 metara što je predstavljalo dodatan problem prilikom pronalaženja rješenja za sanaciju stropa na ovome objektu.

Velik razmak među gredama i nepravilne letve

Uz problem s gredama još su veći problem drvene letvice koje se postavljaju kako bi se na njih uhvatila stropna žbuka. Optimalna im je širina pet a visina dva centimetra. Postavljaju se na razmaku od 1,5 centimetra da bi utisnuta žbuka izašla na gornju stranu i dobila oblik klina koji se razvlači u nosivi 'gornji' mort.

„U vrijeme kada je građena palača Califfi nije bilo strojeva za obradu drva već se koristile pile, sjekire, dlijeta i ručne blanje. Postavljene letve su izrađene cijepanjem ručno piljenih dasaka smreke pa su im dimenzije i razmak nejednolike. Budući da su na stropovima oslici, pa se žbuke ni na mjestima gdje je ispucana ne smije skidati, jedino je rješenje njihovo učvršćivanje“, objasnio je Orbanić.

Šivanje stropa je zahtjevna i filigranska metoda

„Mjesta gdje se žbuka loše drži za letve ustanovi se pažljivim kucanjem i vizualnim pregledom. Potom se između letava lijeva i injektira kompozitna masa. Tajna očuvanja žbuke, ne sam stropne već i zidne je u tome što je njeno vezivo vapno. Vapno je aerobno pa takva žbuka 'diše'“, rekao je Orbanić i nastavio:

„Za učvršćivanje stropne žbuke između greda koristi se metoda šivanja. Za to se upotrebljavaju čvrste plastične niti, slične onima koje se koriste u pecanju. Da se nit ne bi urezala u žbuku na donjem dijelu ubušene rupe postavljaju se mali plastični elementi, a na gornjoj se veže nit. Na gornju stranu se postavlja plastična mreža i zalijeva vapnenim hidrauličnim mortom što učvršćuje cjelokupnu stropnu konstrukciju.“

Nakon svih tih filigranskih zahvata koje obavljaju radnici ispod stropa bušeći rupe, te oni koji s gornje strane hvataju, zatežu i vezuju niti posao preuzimaju restauratori koji pune probušene rupe i potom bojanjem usklađuju sa sačuvanim oslicima.

Brojni detalji potrebni za očuvanje stropova

„U pravilu bi konstrukcija stropova trebala trajati od 70 do 900 godina, ovisno o tome kako se krov čuvao od propuštanja vode kroz kanalicu. Cijeli tavan se mora stalno provjetravati. Ako je krov iznutra suh osigurano je dugo trajanje konstrukcije. Na tavanske prozore treba postaviti mrežice da ne bi ulazile ptice. Vrlo je važno da se grede na krovu ne dodiruju s onima na stropu da se ne bi prenosila dinamička opterećenja kod trešnje uslijed jakog vjetra. Treba pratiti i položaj crijepova koji moraju preklapati skoro trećinom svoje dužine. Iz prakse je poznato da je svakih četrdesetak godina potrebno temeljito sanirati krov“ zaključio je Orbanić.

Na predavanju je poseban naglasak stavljen na preventivnu zaštitu baštine te se ukazalo i na problem rovinjske crkve Gospe od Zdravlja. Riječ je o vrijednom primjeru sakralne arhitekture čiji je autor poznati rovinjski arhitekt 18. stoljeća Simone Battistella. Navedena crkva ima dobro sačuvane oslike na stropu, međutim krov je u izuzetno lošem stanju te mu prijeti urušavanje.

Predavanju su prisustvovali predstavnici područnih konzervatorskih ureda u Puli i Rijeci koje također muče slični problemi. Nakon predavanja, u pratnji Branka Orbanića, mogli su se razgledati radovi koji se provode u Muzeju.