'Nekad se znalo tko su pravi favoriti. Ostaje ta gorčina u ustima, ali hrvatski vaterpolisti su dali sve od sebe'

Proslavljeni vratar hrvatske, a potom i talijanske reprezentacije u vaterpolu Rovinjac Goran Volarević je trenutno trener matičnog kluba Delfin u kojem je počeo svoju veliku karijeru koja i dalje traje. I pored toga što se prije dvije godine vratio u rodni Rovinj, ostao je pomoćni trener reprezentacije Italije. Talijanski izbornik Alessandro Campagna ga i dalje, već šestu godinu poziva u reprezentativni stožer kao trenera vratara.

Volarević je za Hrvatsku na velikim natjecanjima igrao od 2001. do 2006. godine, kada reprezentacija nije ostvarila osobit rezultat, osim srebra na Europskom prvenstvu u Kranju 2003. Međutim, u to je vrijeme bio vratar legendarne momčadi dubrovačkog Juga koja je dvaput bila prvak Europe, a jednom pobjednik LEN kupa.

Nakon što ga izbornik Ratko Rudić više nije pozivao, a kao igrač Pescare i Pro Recca bio najbolji vratar talijanskog prvenstva od 2012. do 2017. i Svjetskog prvenstva u Budimpešti na kojem je Hrvatska osvojila zlato prihvatio je poziv i branio za Italiju.

Psihološki zahtjevna utakmica

Buduću da mu srce kuca za obje reprezentacije, postavili smo mu pitanje kako je doživio tešku utakmicu koja je odlučivala koja će ekipa u polufinale turnira i borbu za medalje, a koja u utješnu skupinu gdje će se natjecati za peto mjesto.

„Mislim da je bila prava četvrtfinalna utakmica. U neizvjesnosti hoćeš li ostati u borbi za medalje to je i natjecateljski i psihološki bila teška utakmica. Obje ekipe su otvorile utakmicu s grčem, a u igri su ih držali vrsni vratari. Što se tiče Italije, imamo mladu poletnu ekipu gdje u svakoj utakmici netko može iskočiti. Ovaj put je to uz golmana Marca De Lunga bio Filippo Ferrero. U redovima Hrvatske na visini zadatka bio je kao i uvijek Marko Bijač“, rekao nam je Volarević, poznat po svojoj staloženosti koja krasi vrhunske vratare kakav je bio.

Na pitanje kako komentira nakon Svjetskog prvenstva u Singapuru drugi uzastopni posrtaj Hrvatske u četvrtfinalu velikih turnira, Volarević je odgovorio:„Kao što znamo, kad se izgubi četvrtfinalna utakmica, ostaje ta gorčina u ustima i počinju svakojaki komentari što se moglo i kako se moglo. Mislim da su hrvatski vaterpolisti dali sve od sebe. Poraz je sastavni dio sporta i treba ga prihvatiti takvog kakav jest.“ Nekad se, kaže, znalo tko su pravi favoriti za medalje. Od tadašnjih tri do četiri dominantnih reprezentacija sada smo došli na osam do devet ekipa, svatko svakoga može dobiti tako da ne treba zaboraviti što je sve ova generacija hrvatske reprezentacija ostvarila i osvojila“, dodaje.

Budući da Hrvatska ima manji bazen igrača od Italije i drugih vaterpolo velesila, a juniori nam nisu uspješni kao nekad, kada je primjerice njegova generacije u Havani bila svjetski šampion a on najbolji igrač, pitali smo Volarevića što misli o potrebi podmlađivanja reprezentacije.

Nije lako ubaciti nove igrače

„Sigurno je da izbornik Ivica Tucak misli i na to. Međutim, u situaciji kad imaš 20-tak dana za pripreme za teško i zahtjevno Europsko prvenstvo, nije lako ubaciti nove igrače i stvarati novi sustav igre. Osloniš se na ono što imaš i probaš odraditi što bolje, tako da mislim da će već slijedeće ljeto, kada pripreme budu duže, vidjeti nekoliko novih lica u reprezentaciji“, kaže naš sugovornik.

„Mi smo od prošlog ljeta nakon Svjetskog prvenstva u Singapuru promijenili puno igrača. Ispalo je dobro, ali je moglo biti i drugačije. Zbog toga, eto, uživamo u ovom rezultatu. Sutra nas čeka Srbija kod kuće pred prepunom dvoranom. To će biti veliki ispit za naše starije i mlađe igrače. Takve situacije se ne mogu uvježbati na treningu. Ovakve utakmice moraš odigrati punim srcem i snagom da bi stekao to neko novo iskustvo“, zaključio je Volarević koji će, iako uz bazen, biti naš predstavnik u polufinalu Europskog prvenstva, koje je, obzirom na kvalitetu momčadi jači od svjetskog.