Foto Kako se složna buzetska obitelj svojom zdravom pričom iz pogona u podrumu vinula do Europe

Već na parkiralištu Delicije, u buzetskom naselju Baraka, sve zamiriše na Božić. Na čokoladu, toplinu i dobrotu. Sreću. Kao neki dobrodošli produžetak minulih blagdana. U nosnicama se osjete domaći keksi kakve su nekad radile naše none.

Upravo takve delicije u Deliciji svakodnevno stvaraju vrijedne radnice koje mi veselo mašu iz ostakljenog pogona. Vrata ureda otvara domaćin Vlatko Horvat (36), direktor tvrtke koju su, prije više od četvrt stoljeća, iz podruma obiteljske kuće u Štrpedu izgradili njegovi roditelji – Dražen i Dorijana.

Na Vlatkovu stolu novi uzorci kakaa i mobitel sa zvonom na melodiju Led Zeppelina, koju ovom zgodom ignorira zbog važne posjete. I prilike da ispriča priču o manufakturi koja je odavno probila granice Hrvatske. Danas se Delicijini proizvodi, jedinstveni u Europi, nalaze i na stolovima u Njemačkoj, Češkoj, Grčkoj, Bugarskoj...

„Kad je otac prije 29 godina ostavio posao u veleprodajnoj firmi, htio je pokrenuti nešto svoje. Bilo je – ili čokolada ili keksi. Po struci je ekonomist, nema veze sa slastičarstvom, ali je imao jasnu ideju: napraviti zdrav proizvod koji je stvarno ukusan, a ne da ima okus kartona“, započinje kroz smijeh Vlatko, koji je, da stvar bude zanimljivija, inženjer strojarstva po struci.

'Život je prekratak da bismo jeli lošu hranu'

Prije šest godina i on je napustio posao u međunarodnoj korporaciji i posvetio se obiteljskom biznisu. Tvrtku vodi posljednje tri godine, otkako je otac formalno u mirovini – iako je, naravno, i dalje zlata vrijedan savjetnik. Brat Marin, koji živi u Zagrebu, u priču je uključen kao „vanjski suradnik“.

„U firmi sam zapravo cijeli život. Još uvijek imam prvi ugovor koji sam dobio s osam godina – tri kune na sat“, smije se Vlatko.

Premda na prvu djeluje krajnje opušteno, o svom poslu govori s velikom strašću. Misija Delicije, kaže, nikada se nije promijenila: keksi bez rafiniranog šećera koji su istovremeno i zdravi i fini.

„Pa to je kao pivo bez alkohola“, šalim se.

„Srećom pa nije, ha-ha…“, prihvaća vic domaćin uz smijeh. „Po meni je keks bez šećera često i bolji od onog sa šećerom. Ali to je na kupcima da procijene. Život je prekratak da bismo jeli loši hranu“.

„Pokušavamo raditi kekse kakve su pekle naše none – s istim mirisom, okusom i prhkošću, samo malo zdravije. Koristimo prirodne zamjene za šećer, poput maltitola ili eritritola, jer keks mora biti sladak. Tu su i kokosovo ulje te vlakna, primjerice od bambusa ili korijena cikorije. Takve namirnice poboljšavaju teksturu, ali i povoljno utječu na probavu i mineralizaciju zubi“.

Zvuči gotovo kao reklama, ali u istinitost tvrdnje uvjeravam se već nakon prvog zalogaja. Chocolix, Kokosix te Detox s algama i narančom tope se pod zubima. Zasićen industrijskim keksima iz jeftinih marketa, koji s morem šećera otupe i jezik i mozak, ovi buzetski djeluju kao melem.

Uzimam još jedan Chocolix. Jer, kako veli Vlatko: "Dobar keks je onaj koji poželiš pojesti – još jedan".

Jedinstveni u Europi

Posebnost po kojoj je Delicia postala prepoznatljiva daleko izvan Istre jesu bio keksi bez šećera.

„Na Biofachu u Njemačkoj, najvećem sajmu organskih proizvoda u Europi, shvatili smo da takve proizvode nitko ne nudi. I rekli smo: 'Ajmo mi“, prisjeća se.

Godinu i pol dana trajao je razvoj recepture. Rezultat su keksi od sastojaka iz ekološkog uzgoja, bez pesticida, herbicida i umjetnih gnojiva, sto posto biljni, namijenjeni i veganima i dijabetičarima.

„Htjeli smo da, uz sve, budu maksimalno ukusni. To su danas naši najnapredniji proizvodi“, ne skriva ponos.

A tko stoji iza takvog uspjeha?

Sedamnaest zaposlenih, redom domaća radna snaga. Mala, ali uigrana ekipa koja radi vrlo specifičan posao za koji su, kaže Vlatko, specijalizirani kadrovi prava rijetkost.

„Sve smišljamo sami. Imaš neku bazu, pa isprobavaš. Treba puno pokušaja dok ne dobiješ recepturu za koju znaš da je pogođena“, dodaje, napominjući da važnu ulogu pritom ima i voditelj proizvodnje Elvis Dobrović, već 25 godina u Deliciji, čije iskustvo i znanje čine jedan od stupova tvrtke.

„Ne borimo se s velikima. Radimo specifične proizvode i prisiljeni smo stalno se snalaziti. S vremenom neminovno postaneš majstor – i radiš zbilja dobre, cool kekse“, poručuje Vlatko.

Delicia već više od godinu dana posluje u novom, suvremenom pogonu u Buzetu. Preseljenje iz neuvjetnih prostora bio je povijesni dan za tvrtku.

„Modernizirali smo pakiranje, ali zadržali stari način rada. Povećali produktivnost i, unatoč svim poskupljenjima, zadržali cijene na razini otprije dvije, tri godine“.

O cijenama njihovih keksa kaže: „Ako nešto platiš, a ne dobiješ vrijednost – to je skupo. Kod nas cijena odražava vrijednost: prirodne sirovine, bez konzervansa, umjetnih bojila i aroma…“

Mali, ali veliki pogon

Lani su proizveli 182 tone keksa, deset posto više nego godinu prije. Dovoljno su veliki da opskrbljuju trgovačke lance poput DM-a, Müllera, Spara, Konzuma i specijaliziranih trgovina zdrave hrane, a opet dovoljno mali da mogu raditi brendirana pakiranja čak i za jedan kafić. Poseban asortiman nude i za hotele.

Kad pitate o planovima, premda očito uspješni, ne razmeću se: „Razvoj novih keksa bez šećera, ulaganje u proizvodnju i još bolja suradnja s kupcima – to nam je fokus“, poručuje Vlatko.

Kupci su u Delicijinoj priči i više od pukih potrošača. Svi koji navrate u njihov factory shop, osim keksa po tvorničkim cijenama, dobiju i friške iz dnevne proizvodnje. Često sudjeluju i u ocjenjivanju novih proizvoda.

Na kraju, u svakom pakiranju Delicia keksa nalazi se i „misao dana“, koju predlažu upravo kupci. Jedna od njih završila je i u paketu s kojim sam otišao kući: „Svaki dan je nova prilika da napraviš mali korak bliže životu kakav želiš“.

Za potrebe ovog teksta riječ „život“ mogli bismo bez problema zamijeniti riječju – „keks“. Jer za Horvatove, čini se, tu razlike zapravo i nema.

Njima je život, shvatili ste – keks.

Galerija (9)