Maružin: 'Ako treba, idemo i glavom kroz zid'

Ekipa HMRM i ove je godine ispisala još jedno poglavlje svoje priče – obranom naslova na turniru Moja ulica, moja ekipa potvrdili su da njihova dominacija nije slučajna, već rezultat dugogodišnjeg zajedništva, ustrajnosti i karaktera. Ovim su uspjehom ponovno osigurali plasman na Croatia Masters Final 8, završni futsal turnir u sklopu Croatia Masters serije, na kojem se okuplja osam najboljih momčadi iz cijele Hrvatske, pobjednici najvećih i najjačih malonogometnih turnira.

Završnica se igra 24. siječnja u Zadru, a pobjednika očekuje nagrada od 7.000 eura. No, kako će se kasnije pokazati, za HMRM novac nikada nije bio pokretač. Ova ekipa danas igra zbog nečega puno većeg.

Uoči odlaska u Zadar razgovarali smo s Lorenom Maružinom, voditeljem ekipe HMRM, nogometašem koji trenutačno ne nastupa za momčad, ali s klupe živi svaku minutu ove priče – od prvog dodira lopte do posljednjeg zvižduka.

"Kad imaš takav odnos, logično je da se to vidi na terenu"

Maružin HMRM prati praktički od samih početaka, upravo jer mu je brat dio ekipe, no ova sezona za njega ima posebno značenje jer je prvi put u potpunosti dio svakodnevice ekipe. Ne samo na utakmicama i turnirima, već i u svemu onome što se događa između.

"Pratim ovu ekipu otkad su nastali, ponajviše zbog brata, ali ovo mi je prvi put da sam s njima u kontinuitetu. Da sam stalno tu, s njima, uz njih. I mogu reći – to je nešto posebno. Ta zdrava energija među njima, to pravo prijateljstvo… teško je to uopće opisati."

HMRM nije ekipa koja se okuplja povremeno, samo kad dođe turnir ili neka završnica. Njihov odnos traje cijele godine.

"Oni su klapa 0-24. Svaki dan su na pozivima, porukama, dogovorima. To nije forsirano, to je prirodno. Jednostavno su takvi. I kad imaš takav odnos, logično je da se to preslika na teren."

Upravo tu, naglašava Maružin, leži odgovor na pitanje zašto se pobjede ponavljaju iz sezone u sezonu.

"Možeš imati vrhunske pojedince, možeš imati kvalitetu, ali bez ekipe nema ništa. Ovdje je ekipa bila ključ svega – i ove i prošle godine."

Mentalitet pobjednika: bez panike, bez straha - ipak su oni Hrabri momci Renata Maretića

Iako su pobjede postale gotovo navika, ono po čemu se HMRM posebno izdvaja jest način na koji reagira u trenucima kada stvari ne idu po planu. U utakmicama koje se lome, kada rezultat nije na njihovoj strani, ne vidi se nervoza, ne čuju se prigovori, ne traže se krivci.

"Nikad nisam osjetio paniku. Čak i kad ne ide po planu, reakcija je ista – idemo dalje, doći će. Oni vjeruju u sebe i jedni u druge."

Takav mentalitet ne dolazi sam od sebe. On se gradi godinama, kroz zajedničke pobjede, ali i kroz one rijetke poraze.

"Oni su zajedno još od juniorskih dana. Ne bih sad govorio točno koliko godina, ali to je veza koja se gradi dugo. Kad si s nekim odrastao, igrao, pobjeđivao i gubio, onda u teškim trenucima nema panike – znaš da će doći tvoj trenutak."

Upravo iz tih juniorskih dana dolazi i naziv ekipe HMRM.

Naziv HMRM nosi posebnu priču koja dodatno oslikava karakter ove ekipe. Sve je krenulo još iz juniorskih dana, kada su juniori Pazinke igrali utakmicu protiv Zameta. Na to gostovanje krenuli su s tek deset igrača, bez luksuza široke klupe i zamjena, ali s ogromnim srcem i vjerom jednih u druge. Među tim mladićima bili su i današnji igrači HMRM-a – Maružin, Ivetić, braća Pavat, Kurelović, Delšeno i Lepinjica – prezimena koja će godinama kasnije ponovno zajedno ispisivati malonogometne priče. Unatoč svim okolnostima odigrali su veliku utakmicu i upisali pobjedu koja je odjeknula puno dalje od samog rezultata. Nakon te utakmice, na portalu IstraSport osvanuo je naslov "Hrabri momci Renata Maretića" – rečenica koja je u tom trenutku savršeno opisala ono što su bili na terenu uz njihovog trenera Maretića. Dečki su se u tom nazivu prepoznali, skratili ga u HMRM, a ime s vremenom postaje njihov zaštitni znak. Ostalo je do danas, kao podsjetnik na početke, na hrabrost, karakter i vrijednosti na kojima je ova ekipa izgrađena.

Mali sastanci prije utakmica koji znače sve

Jedan od detalja koji najbolje opisuje funkcioniranje HMRM-a su njihovi mali sastanci prije svake utakmice. Nema velikih govora, nema podizanja tona, nema autoriteta koji nameće odluke.

"Prije svake utakmice imaju mali sastanak. Svaki igrač kaže što misli, svatko ima pravo glasa. Nema izdvojenih, nema hijerarhije. Ako se svi ne slažu, ta se ideja ne provodi. I to je to. Ono što je najljepše – nitko se poslije ne ljuti. Sve ostaje unutar ekipe. Svatko zna da je dio toga i da nosi svoj dio odgovornosti."

HMRM već godinama nastupa s gotovo istim sastavom, a promjene se događaju rijetko i isključivo kad su nužne. To nije slučajno, već svjesna odluka. Ozljede, klupske obaveze i privatni život ponekad diktiraju sastav, no filozofija ostaje ista.

"Ne može bilo tko doći u ekipu. Dečki koji su tu – tu su s razlogom. Svi su međusobno povezani, znaju se, razumiju se. Bilo je situacija kada praktički nemaš zamjena. I onda je stav jasan – tko može, ide. I idemo glavom kroz zid."

Jedan od detalja koji se možda na prvu ne primijeti, ali itekako utječe na funkcioniranje ekipe, jest mala razlika u godinama.

"Većina dečkiju je između 23 i 25 godina, uz minimalna odstupanja. To je ogromna prednost. Svi su u sličnoj fazi života, slično razmišljaju, imaju iste navike i isti mentalitet. Ako ih zdravlje posluži, realno mogu igrati još deset godina. Ovo nije kratkoročna priča – ovo je ekipa koja tek ima vremena."

Tribine su prepoznale priču

Posebna dimenzija ove sezone dogodila se izvan terena – na tribinama. HMRM je osjetio kako izgleda kada pulska publika ne navija samo zbog rezultata, nego zbog priče. Podrška je rasla iz utakmice u utakmicu, a kulminirala je upravo na završnici Ulice. Podrška se nastavlja i u Zadru gdje dečki ne idu sami.

"Roditelji su prepoznali koliko je ovo zdrav odnos. Tolika je podrška da su se svi zajedno dogovorili i odlučili doći u Zadar podržati dečke. To je ogromna stvar."

Ipak, Zadar nije izlet – Zadar je odluka

Odluka o odlasku u Zadar donesena je jednoglasno i promišljeno. Nije se razmišljalo o improvizaciji, dolasku u zadnji tren ili brzom povratku.

"Idemo svi zajedno, dan ranije. Ne zbog logistike, nego zbog nas. Želimo biti skupa, večerati zajedno, podružiti se i na vrijeme otići spavati."

Takav pristup, naglašava Maružin, govori koliko ekipa ozbiljno shvaća završnicu.

"Ne idemo u Zadar na izlet. Idemo fokusirani, mirni i spremni. Turnir shvaćamo maksimalno ozbiljno i idemo pokušati osvojiti."

Iako je i sam nogometaš, Loren Maružin trenutačno je u ulozi voditelja ekipe, zajedno s Manuelom Perkovićem, koji zbog ozljede ove sezone nije mogao dominirati terenom. Uloga vođenja momčadi s klupe nametnula se prirodno, bez velikih planova, a njih dvojica – najbolji prijatelji cijeli život – podijelili su odgovornost i ritam ekipe u najvažnijim trenucima sezone.

"Peki i ja nemamo ih što učiti. Oni znaju sve. Naša uloga je da budemo glas – da se zaderemo kad treba, da smirimo situaciju i dignemo ekipu u pravom trenutku", kaže Maružin, ističući kako se njihovo dugogodišnje prijateljstvo i međusobno povjerenje prirodno prenose i na klupu HMRM-a.

Novac kao sredstvo, ne cilj – humanitarna nota HMRM-a

Iako pobjednika Croatia Masters Final 8 u Zadru čeka nagrada od 7.000 eura, HMRM od samog početka jasno ističe da novac nikada nije bio razlog zbog kojeg igraju, niti mjerilo uspjeha ove ekipe.

"Novac nam nikad nije bio prioritet. Sve što osvojimo ide u zajednički fond, ali isto tako – ako turnir ima humanitarnu notu, dio iznosa uvijek ide u humanitarne svrhe."

Takav stav HMRM je već pokazao na turniru Moja ulica, moja ekipa, gdje je dio osvojenih sredstava bio usmjeren u humanitarne svrhe, bez velike pompe i potrebe za isticanjem.

"To je nekako dio našeg razmišljanja. Ako imaš priliku nekome pomoći – onda to jednostavno napraviš. Ne treba se oko toga previše objašnjavati."

Ostatak sredstava iz zajedničkog fonda koristi se isključivo za potrebe ekipe – putovanja, turnire, zajedničke večere i druženja koja dodatno učvršćuju odnose među igračima.

"Fond postoji zbog ekipe. Sve se vraća ekipi i zajedništvu koje gradimo."

Za kraj, Maružin se vraća na same početke i šalje jasnu poruku mladima.

"Ništa ne dolazi preko noći. Treba vjerovati, ostati zajedno i ići glavom kroz zid. Siguran sam da ni oni na početku nisu mislili da će biti ovdje gdje su danas. A danas – cijela Istra zna za HMRM."

Za kraj razgovora, s Lorenom Maružinom prošli smo i kratku "brzu pitalicu" – kroz nekoliko odgovora koji najbolje opisuju karakter ekipe HMRM, odnose unutar momčadi i atmosferu koja ih nosi iz utakmice u utakmicu.

Neslužbena himna ekipe: Ti si moj hit

Osobina ekipe: ustrajnost

Najemotivniji trenutak: osvajanje Ulice

Čini nas drukčijima: zajedništvo koje imamo

Najteža utakmica: finale MUME, utakmica s ekipom Domino Maling

Najdraži trenutak: osvajanje Ulice

Najmirniji igrač: Ivan Rojnić

Najglasniji: Andrea Maružin

Ne paničare: Rojnić i Krizmanić

Za glazbu zadužen: DJ Kriza

Najčešća pjesma: Doris Dragović – Tek iz navike

Tko najviše živi za treće poluvrijeme: svi

Najtiši: Entony Pavat

Šaljivdžija: Andrea Maružin

Zakomplicira jednostavno: David Šćira

Najduže se sprema: Ivan Rojnić

Prvi za fotkanje: Noel Pavat

Zaboravlja stvari: Mate (krema u Labinu)

Gol sezone: Entony Pavat protiv 95/96 za 1:0

Gol za naslov Ulice: Mate Ivetić

Igrač koji može riješiti sve: Mate Ivetić