Rovinjska inspiracija nenadmašivog pjesnika Dragutina Tadijanovića

Dragutin Tadijanović, akademik, bard hrvatske književnosti, napose poezije, ravnatelj Instituta za književnost JAZU-a, suosnivač i predsjednik Društva književnika Hrvatske, predložen za Nobelovu nagradu, bio je čest gost Rovinja.

Za njegova boravka na Crvenom otoku 1980. godine, inspiriran tamošnjim ambijentom napisao je pregršt pjesama, koje je na talijanski preveo Eros Sequi, lingvist, pjesnik i publicist. Pjesme su prvo objavljene u književnom časopisu La Batana, kojem je Sequi bio osnivač i glavni urednik, ubrzo potom i u posebnoj knjižnici.

Otac hrvatskog pjesništva

Rođen 1905., Tadijanović je počeo pisati svoje pjesme u 20-tim godinama, u osvit velikih društvenih promjena, ali se nije priklanjao ni jednoj od tadašnjih književnih struja, već se jednostavnim i depateriziranim govorom opredijelio za intimne i zavičajne teme iz rodne Slavonije.

Svojim jezikom i stilom u Zagrebu se potom nametnuo kao norma i kao standard modernog hrvatskog pjesništva, s naročitim utjecajem na krugovašku književnu generaciju. U osamdesetak godina stvaralaštva (umro 2007. u 103. godini života), Tadijanović je stvorio takav književni opus da je s pravom nazvan 'živim klasikom hrvatskog pjesništva' (Zdravko Zima), i 'pjesnikom-institucijom' (Tonko Maroević).

Dragutin Tadijanović i Josip Folo

O popularnosti njegove lirike na svoj način svjedoči i stalno zanimanje stručne i najšire čitalačke publike te brojna ponovljena izdanja njegovih knjiga. Tadijanović se istakao i kao prevodilac Goethea, Hoelderlina, Novalisa, Heinea i drugih, a uredio je velik broj izdanja sabranih djela hrvatskih pisaca, primjerice Kranjčevića, Matoša, Vidrića, Polić Kamova, Ujevića i Ivana Gorana Kovačića.

Tadijanović je u Rovinj dolazio na poziv Josipa Fola, tadašnjeg komercijalnog direktora rovinjske hotelijerske kuće Jadran, strastvenog promotora Rovinja, velikog zaljubljenika i istraživača povijesti, autora brojnih radova i publikacija, napose knjige 'Povijest rovinjskog turizma'.

Sa urednikom Sergiom Cherinom Folo je nakon boravka na Crvenom otoku u korporativnom glasilu Jadran objavio opširan intervju s Tadijanovićem, koji se kasnije našao i u njegovim Sabranim djelima 1989. u Zagrebu.

Zašto nisi kao vjetar

Ti si na zelenom otoku

S visokim stablima i slušaš

Kako more huči i udara o stijenje,

Trava se povija ispod silovitih

Naleta vjetra koji pred tvojim očima

Lomi procvale grmove ruža i bezbrižan

Juri nebu pod oblake da bi se tamo

Smirio zauvijek.

Nitko ga nije čuo

Osim tebe kojega on

Na svom putu nije ni primijetio.