Prijetnje policajcu bez kazne: Sud u Puli oslobodio problematičnog muškarca, evo i zašto

Općinski sud u Puli oslobodio je 58-godišnjeg muškarca s područja Puljštine optužbi za kazneno djelo prijetnje policijskom službeniku, iako su policajci tvrdili da im je tijekom intervencije izravno prijetio gubitkom posla i poručio da 'paze s kim imaju posla'.

Incident se dogodio u studenom 2020. godine ispred jednog kafića u Puli gdje je muškarac prethodno narušavao javni red i mir. Prema iskazima policajaca, odbijao je dati osobnu iskaznicu na uvid, bacio ju na pod te izgovorio riječi koje su policajca, kako je naveo sud, 'uznemirile i ustrašile'.

Unatoč tome, sud je zaključio da nije dokazano da je okrivljenik kazneno odgovoran. Inače, radi se o osobi koja je i ranije osuđivana za ozbiljna kaznena djela, a dobro je poznat policiji.

Ključni razlog: moguća neubrojivost

Presuda se temelji prvenstveno na nalazu psihijatrijske vještakinje koja je navela da je okrivljenik u vrijeme događaja konzumirao alkohol i jake lijekove za smirenje. Zbog te kombinacije nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi je li u potpunosti razumio svoje postupke niti je li mogao upravljati svojom voljom.

Vještakinja je istaknula da je moguće da je u nekim trenucima bio neubrojiv, a sud je zbog takve sumnje primijenio načelo 'in dubio pro reo' u korist okrivljenika.

Drugim riječima, sud je zaključio da krivnja nije dokazana izvan razumne sumnje.

Što to znači za policajce?

Ovakva presuda otvara važno pitanje: koliko su policijski službenici u praksi zaštićeni kada su izloženi prijetnjama?

Iako su prijetnje izrečene tijekom službenog postupanja i iako su ih potvrdila dva policijska svjedoka, sud je ocijenio da zbog psihičkog stanja okrivljenika nema dovoljno osnove za osudu.

Time se šalje poruka da prijetnje službenim osobama mogu ostati nekažnjene ako postoji sumnja u ubrojivost, čak i kada su riječi izgovorene jasno i izravno.

Granica između bolesti i odgovornosti

Ne dovodeći u pitanje važnost zaštite osoba s psihičkim poteškoćama, istovremeno se postavlja pitanje gdje je granica između razumijevanja zdravstvenog stanja i zaštite društva od prijetnji, nasilja i zastrašivanja.

U ovom slučaju sud priznaje da se ne zna točno kada je okrivljenik bio neubrojiv, koliko je to trajalo i je li uopće cijelo vrijeme bio u takvom stanju. Unatoč toj neizvjesnosti, presuda je donesena u njegovu korist.

Presuda je dakle zakonita, ali društveno problematična. Pravno gledano, sud je postupio u skladu sa zakonom. No društveno gledano, presuda ostavlja gorak okus i nameće brojna pitanje. Policajac koji je prijetnje doživio kao stvarne i uznemirujuće, na kraju nije dobio sudsku potvrdu da je bio žrtva kaznenog djela.

Troškove postupka sada snosi država, a slučaj ostaje još jedan primjer kako pravda i osjećaj pravde ne moraju uvijek biti isto. Pitanje koje ostaje otvoreno glasi: tko i kako štiti one koji nas štite?