Tajna u Žatiki: Zašto Grad Poreč skriva ugovor za Thompsonov koncert?

Odgovor koji je redakcija zaprimila na službeni upit o dodjeli termina u dvorani Žatika za nadolazeći koncert Marka Perkovića Thompsona nije zadovoljio ni osnovne standarde transparentnosti, a kamoli interes javnosti. Umjesto jasnih informacija o tome tko je, kada i pod kojim uvjetima potpisao ugovor, te kakvu je ulogu u cijelom postupku imala gradska uprava i sam gradonačelnik, dobili smo općenit i birokratski izbjegavajući dopis koji više skriva nego što objašnjava.

Kao i drugim redakcijama i građanima, Sportska zajednica Grada Poreča, odnosno njen glavni tajnik Zoran Jendrašić nam u odgovoru objašnjava da smo se u upitu pozvali na Zakon o pravu na pristup informacijama, što ne odgovara istini. Nismo se uopće pozvali na taj zakon već smo informacije zatražili kao mediji i predstavnici javnosti, što u pravnom svijetu uređuje Zakon o medijima. Dakle, bacili su maglu pred nas i pred naše čitatelje nekakvim dubioznim pravnim formulacijama, no bezuspješno.

Podsjetimo, Žatika je javna sportska dvorana u vlasništvu Grada Poreča. Upravljanje njome povjereno je Sportskoj zajednici Grada Poreča, no to ne znači da se odluke o komercijalnom korištenju javne imovine mogu donositi bez javnog nadzora. Upravo suprotno, riječ je o prostoru koji je izgrađen i održava se između ostalog novcem poreznih obveznika, zbog čega građani imaju puno pravo znati tko ga koristi, po kojoj cijeni i uz čije odobrenje.

Izričito smo zatražili presliku ugovora za najam dvorane, što su podaci koji prema zakonima i ustaljenoj praksi spadaju u javno dostupne informacije. No, taj je zahtjev ignoriran. Nismo dobili ugovor, nismo dobili ni konkretne odgovore. Takav pristup ne samo da vrijeđa zdrav razum, već otvara prostor sumnji: ako je sve učinjeno zakonito i po tržišnim uvjetima, zašto se dokumenti skrivaju?

Posebno zabrinjava uloga Grada Poreča i gradonačelnika, koji se u ovakvim situacijama redovito pozivaju na autonomiju Sportske zajednice. No politička odgovornost ne može se delegirati kada je riječ o upravljanju javnom imovinom. Gradonačelnik je prvi koji mora jamčiti transparentnost rada gradskih institucija i tijela kojima je Grad osnivač ili pokrovitelj. Šutnja ili izbjegavanje jasnog stava u ovom slučaju ne djeluju kao neutralnost, već kao prešutno odobravanje netransparentne prakse.

Ugovor smo zatražili i od Grada Poreča, no nikada nismo dobili odgovor.

Sportska zajednica, s druge strane, ponaša se kao da upravlja privatnim, a ne javnim resursom. Odbijanjem dostave ugovora i izostankom konkretnih informacija izravno se podriva povjerenje javnosti i stvara dojam da se odluke donose iza zatvorenih vrata bez ikakve obveze polaganja računa građanima.

Ovdje uopće nije ključno pitanje izvođača ni glazbenog ukusa, iako se, naravno, ne radi o običnim koncertima, već o političkim mitinzima koji uvijek s sobom nose elemente kršenja Ustava i slavljenja ustaštva. No, to je druga tema. Ovdje je ključno pitanje poštovanja javnosti, zakona i osnovnih demokratskih standarda.

Kada institucije koje upravljaju javnim dobrima odbijaju objasniti kako i zašto donose odluke, tada problem prestaje biti administrativan i postaje politički. Gradonačelnik Loris Peršurić će, zasigurno, za takve i slične odluke na koncu snositi i političku odgovornost.

Građani Poreča i Istre zaslužuju znati kako se upravlja njihovom imovinom. Sve dok Grad i Sportska zajednica izbjegavaju jasne odgovore i skrivaju dokumente, sumnja će ostati i bit će potpuno opravdana.