'Žao mi je da je Rovinj, nekad progresivni glazbeni grad, za ovogodišnji Advent doveo folk pop rock grupu Plavi orkestar'

Ivan Habunek Jarbol jedan je od sudionika projekta kultnog GoGo kluba koji je na prijelazu iz 60-ih na 70-e, kada se dogodila svjetska glazbena revolucija, djelovao u prostoru nekadašnjeg Radničkog doma Tvornice duhana Rovinj, sada koncertne dvorane Adris. Inovativni klub, u kojem su se uz glazbu 'vrtili' artistički animirani filmovi i puštao light show još se spominje po pozitivnoj atmosferi, rock glazbi i živopisnim zabavama.

„Do petog razreda osnovne škole živio sam u Rovinju, pa sam kao tek završeni osmoškolac bio u neku ruku domaćin nešto starijim zagrebačkim prijateljima koji su vodili program GoGo kluba, uređenog u prostoru koji smo dobili u najam od tadašnjeg Saveza omladine čiji je predsjednik tada bio Romeo Matošević. Zapravo sam bio majstor tona i svjetla progresivnoj rock grupi Nirvana, u kojoj su svirali basist Tomas Krkač, gitarist Krešimir Šoštar i bubnjar Zdravko Štimac, povremeno ja i Slavko Pintarić Pišta, kasnije bubnjar Srebrnih krila, super grupe 4 asa i Aerodroma“, kaže Habunek, koji je zbog svojih 192 centimetara visine od kolega dobio nadimak Jarbol.

Samo su jedne godine, 1975., napravili pauzu u GoGoklubu kada su kao bend Z Express pratili Zdenke Kovačiček u Novalji gdje se skrasila nakon povratka iz Njemačke i otvorila kafić Hard. S njom su odradili i jadransku turneju, nastupili i u Rovinju na Delfinu.

Sjećanja na kultni GoGo klub i Rovinj kao glazbeni centar Jadrana

Za nedavnog Dvigrad Blues Fastivala u Kanfanaru Habunek je u druženju sa starim prijateljima Tomasom Krkačom i legendarnim gitaristom Vedranom Božićem nakon nastupa obnovio uspomene na GoGo klub. Vedran Božić je, naime, došao na duže gostovanje u klub kao frontmen jedne od naših najboljih grupa svih vremena Wheels od Fire, koja je do tada nastupala s Patty Pravo u glasovitom rimskom Piper clubu. Božić je prvo otišao na gostovanje u Njemačku sa grupom Roboti. Tamo mu se ostvario životni san nastupati sa Jimijem Hendrixom koji im se nekoliko večeri pridružio oduševljen njihovom svirkom, a potom je preko Italije došao u Rovinj.

„U GoGo klubu smo imali izuzetnu ekipu. Pod nadzorom Tomasa Krkača kao vođe 'kućnog' benda projekt je vodio Tony Sabol, jedan od prvih hrvatskih glazbeno-estradnih menadžera. Do 23 sata održavali su se koncerti na ljetnoj pozornici gdje su ponajviše nastupali strani psihodelični sastavi, uključujući tada poznate američke grupe Harpun's i Tiger Beetfleet te njemački Messenger, ali i naše zvijezde, primjerice Korni grupa s Zlatkom Pejakovićem i, O'Hara sa Josipom Lisac. Glazbenu širinu organizatora programa pokazuje činjenica da su tu nastupali Gabi Novak i Arsen Dedić.

Potom je do četiri sata radila jedna od prvih hrvatskih diskoteka s tada najpoznatijim DJ-em Ivanom Balentom Tratinčicom. Rovinj je tada bio središte glazbenih događanja na Jadranu. U prvom noćnom rock klubu Lanterna naizmjenično su nastupali Yu grupa braće Jelić i Dinamiti Dade Topića. U Međunarodnom omladinskom centru Škaraba glavne zvijezde bili su Zoran Mišćević i Siluete, na terasi bazena Delfin Peta rijeka iz Karlovca koja je iznjedrila poznatog pjevača Darka Domijana. Rovinj je tada imao još dva popularna plesnjaka. U Circolu su nastupali rovinjski Caniballi, a u Školjki, gdje je sada Centar za mlade Galeotti.

Glazbenik i serviser biroopreme

Ivan Habunek je rođen u Rovinju 1954. godine. Otac Milivoj Habunek je kao diplomirani ekonomist sa nekolicinom stručnjaka različitih profila u poratnim godinama dekretom premješten u Rovinj kojemu je nakon egzodusa Talijana nedostajalo stručne radne snage. Prvo je radio u gradskoj upravi, potom je bio direktor gradskog komunalca Sloga, ugostiteljskog poduzeća Otok Katarina i na kraju komercijalni direktor Mirne. U Rovinju se oženio Eldom Tromba iz stare rovinjske obitelji. Kada je Ivanov stariji brat sin Miroslav trebao u srednju školu preselili su se u Zagreb.

„Djed Giovanni Tromba je u rovinjskom KUD-u Marko Garbin pjevao, glumio i svirao, pa smo se genetski Miroslav i ja upustili u glazbene vode. U glazbenoj školi profesor mi je bio Zlatko Miksić Fuma, poznati basist rock grupa Zlatni akordi, Bumerang i Parni valjak, pa sam se pod njegovim utjecajem i sam priklonio ritam sekciji, bas gitari i bubnjevima. Miroslav je u Zagrebu duboko ušao u svijet glazbe i preselio u SAD. Da ne bi zaglibio u neizvjesnosti glazbenog svijeta roditelji su me usmjerili na elektrotehniku, pa sam se specijalizirao za servisiranje biroopreme, posebno prvih printera, fotokopirki i faks uređaja, ali i brojača novaca, digitalnih kasa i kalkulatora.“, priča Habunek.

Glazbeno usavršavanje u bostonskom Evergreen studiju

Gitara ga je spasila za vrijeme služenja vojnih roka jer je nakon obuke nastupao u Domu JNA u Somboru u sastavu čiji je pjevač bio Toni Janković, vokalist Divljih jagoda. To mu je bio okidač da se ipak posveti glazbi.

„Glazba mi je bila glavna preokupacija pa sam preselio u SAD gdje mi je brat Miroslav radio kao DJ, ton majstor i glazbeni producent. Ja sam svirao u cover bendovima ali i kao studijski muzičar u bratovu Evergreen studiju u Bostonu. Tu sam puno naučio o glazbenoj produkciji. Uspio sam skladati instrumentale za skladbe koje bi mogle popuniti jednu LP ploču. Nažalost, iako sam se o snimanju vokala dogovarao sa prijateljima Rajkom Dujmićem i Akijem Rahimovskim zbog nedostatka slobodnih termina do toga nije nikada došlo. Još uvijek gajim nadu da ću ovaj projekt realizirati sa starim frendovima“, nastavlja Habunek.

Preko Zagreba, SAD-a i Pule vratio se u rodni Rovinj i tu izgubio kćerku

Obitelj Habunek se zbog posla oca Milivoja u Industrogradnji ponovno doselila u Istru, ovaj put u Pulu. Na radost Ivana Habuneka nastanili su se na Montezaru gdje su živjeli Bruno Langer, Saša Dadić i Edi Kancalar koje je znao kada je nastupao sa Tulliom Voscionom, prvim pravim pulskim rock gitaristom. Sa njima, posebno Langeron i dalje ga veže veliko prijateljstvo. Habunek se zaposlio u pulskom Tekopu kao servisni tehničar biriopreme i komercijalist. Radno mjesto mu je bila cijela Istra a životnu put ga opet odveo u Rovinj u kojem i sada živi.

„Sa suprugom Loredanom prihvatio sam kao svoje njene kćerke Tinu i Anu, a kasnije smo dobili još dvije kćerke, Ivanu i Doru. Nažalost Dora, koja je bila izvrsna mažoretkinje i studentica pulskog Fakulteta ekonomije i turizma preminula je od karcinoma u 20. godini. Kada su rovinjske mažoretkinje nastupala u Zagrebu došao ju je posjetiti predsjednik Josipović koji je prijateljevao s obitelji Habunek pa ju je pozvao 'Habunečka'. Tu sliku čuvamo u obiteljskom albumu“, veli Habunek.

Imamo malo velikih zvijezda, prazninu koristi prodorni turbo folk

Ovaj je tragični događaj teško pao supruzi Loredani koja se od toga nikad nije oporavila. Utjehu im pruža starija kći Ivana koja u braku s građevinarom Markom Ivićem ima četvoro djece. Glazbene gene je pokazao Antonino, a i ostali Leonardo, Dora i Ana vole glazbu.

„Kao starom rokeru nepojmljivo je da i moji unuci, kao i brojni njihovi vršnjaci vole slušati cajke, a u klubovima prodorni turbo folk. Raduje me što Antonino svira bubnjeve. Mislim da pjevači turbo folka popunjavaju prazninu nastalu nedostatkom pravih talenata i malog glazbenog tržišta u Hrvatskoj. Jedino Prljavo kazalište, Parni valjak, Neno Belan i Gibonni mogu napuniti zagrebačku Arenu, ali su i oni u svom zenitu, a mladih talenata nema i to me istinski rastužuje“, kaže Ivan Habunek i dodaje:

„Thompson je poseban fenomen, ali po mom ukusu, uz nekoliko divnih pjesama kao što su 'Vjetre s Dinare' i 'Lijepa li si', on je stilom i strukturom pjesama na tragu pastirskog roka Bijelog dugmeta. Po tome i ideologiji koju promovira on je povratak unatrag i tu se, po stilu, ritmu i strukturi pjesama ne razlikuje od balkanskog koda što je konstatirala i Umjetna inteligencija. Mislim da mladu publiku trebamo podučavati pravim glazbenim vrijednostima. Hrvatska je bila predvodnik u rocku, novom valu, punku i disko glazbi. Kasnije smo se sveli na tamburaše i Thompsonove mitove iako smo mi u biti mediteranska zemlja“.

Najveća želja nastup u koncertnoj dvorani Adris, nekadašnjem GoGo clubu

Kaže da nažalost, uz sav trud organizatora, ovogodišnji rovinjski Advent nije ništa donio starijim i mlađim rokerima. Nakon Parnog valjka, Atomskog skloništa i Dubioze kolektiv iz prethodnih godina ove godine na dočeku je svirao Plavi orkestar, za Habuneka tek folk pop rock bend. Za njega i mnoge Rovinjce, a posebno turiste, a očekuje se ih desetak tisuća, pravi blagdanski štimung bi prije postigao jedan vrhunski cover band, kakvi su rovinjski Le Monde i Party band.

„U novoj godini najviše bih volio da još jednom u nekadašnjem GoGo klubu, danas iznimno akustičnoj koncertnoj dvorani Adris nastupi 'otac' hrvatske rock glazbe Vedran Božić sa svojom super grupom Rock Masters, kojoj bih se i sam pridružio kao gostujući bas gitarist Božić je na pragu 80. pa mislim da je to posljednja prilika da nastupi u Rovinju i obnovi uspomenu na godine koje su mijenjale svijet. Puno je mojih vršnjaka kojima bi to bio veliki događaj i koji bi publiku digao na noge“, odgovorio nam Ivan Habunek na pitanje što bi poželio na glazbenoj sceni iduće godine.