Milan Jurković iz Pazina već 22 godine čuva tradiciju i približava konje novim generacijama

Blagdanska šetnja Medulinom ovih je dana dobila poseban prizvuk – umjesto automobila i užurbanih koraka, mjestom je odzvanjao ritam kopita, a pogled iz kočije vraćao je u neka sporija, tiša vremena. Upravo tom kočijom provezao nas je Milan Jurković, dugogodišnji konjar i osnivač OPG-a i Konjičkog kluba Soko iz Pazina, čovjek koji s konjima živi već više od dva desetljeća.

"S konjima se bavimo 22 godine i danas na našem obiteljskom gospodarstvu imamo 26 konja. To nije nešto što se dogodi preko noći – to je način života", govori Jurković dok mirno upravlja kočijom kroz Medulin, gdje su stigli na poziv Općine kako bi mještanima i posjetiteljima ponudili blagdanski doživljaj vožnje kakav se sve rjeđe viđa.

Iako se kočija često doživljava kao simbol prošlosti, interes koji izaziva pokazuje suprotno. Upravo u blagdansko vrijeme ljudi traže sadržaje koji imaju dušu i priču, a vožnja kočijom to i pruža.

"Ljudi sve više reagiraju pozitivno. Kao da se polako vraćamo nečemu što je nekad bilo normalno, a danas je postalo rijetkost“, ističe Milan.

Posebno snažne reakcije dolaze od djece. Mnogima je ovo prvi susret s konjima iz neposredne blizine, ali i prva prilika da sjednu u kočiju. Iznenađenje, uzbuđenje i znatiželja vidljivi su već pri samom polasku.

"Djeci je to nešto potpuno novo. U ovom digitalnom vremenu njima je pravo otkriće da mogu sjesti, voziti se i doživjeti nešto što nisu vidjeli na ekranu", kaže Jurković.

Starije generacije, s druge strane, reagiraju drugačije – s nostalgijom. Mnogi se prisjećaju djetinjstva i vremena kada su konji i kočije bili češće na ulicama. Upravo se u toj razlici reakcija, između dječjeg iznenađenja i sjećanja starijih, najbolje vidi vrijednost ovakvih iskustava: ona povezuju generacije i briše granicu između prošlosti i sadašnjosti.

Milan ističe kako su u Medulinu već drugi put, no bez obzira na to, interes ne jenjava. Dok neka djeca dolaze ponovno, nova lica uvijek iznova pokazuju isto oduševljenje.

"Ono što me posebno veseli je kad vidim da se djeca vraćaju. To znači da im je ostalo u lijepom sjećanju", dodaje.

Iza ove priče stoji u potpunosti obiteljski rad. Uz Milana, ključnu ulogu ima i njegova kći Tina Jurković, koja se profesionalno bavi konjima i danas vodi OPG. Podjela posla između oca i kćeri rezultat je dugogodišnjeg zajedničkog rada – dok Milan brine o logistici, svakodnevnim poslovima i vožnji kočije, Tina vodi organizaciju, rad s konjima i razvoj aktivnosti.

"Ovo nije posao koji se radi usput. Konji traže brigu svaki dan, bez iznimke. Ako nemaš ljubav i strpljenje, ne možeš se time baviti", naglašava Milan. Upravo zato vožnja kočijom, iako za posjetitelje traje kratko, iza sebe ima sate pripreme, odgovornosti i stalne brige za sigurnost ljudi i dobrobit životinja.

Blagdanska vožnja kočijom kroz Medulin tako postaje mnogo više od turističke atrakcije. Ona je simbol očuvanja tradicije, obiteljskog rada i povezanosti s prirodom. Iz Pazina, preko OPG-a Soko, ta se priča prenosi diljem Istre – tiho, uporno i s istim onim ritmom kopita koji podsjeća da neke vrijednosti koje nikada ne bi smjele nestati.