'Ovo što sam vidio u dućanu me baš pogodilo. Iskreno, bilo mi je tužno'

Cijene bakalara u Hrvatskoj iz godine u godinu rastu, a danas smo, kako upozorava glavni urednik portala Morski.hr Jurica Gašpar, među najskupljima u Europi kada je riječ o toj tradicionalnoj blagdanskoj ribi.

Razlog je, kaže, vrlo jednostavan, to je ekstremna sezonalnost potražnje. Bakalar u pravilu jedemo tek dva dana u godini: na Badnjak i na Veliki petak za Uskrs. Upravo tada potražnja eksplodira, a cijene skaču.

"Riječ je o velikom uvozu, a čim je veliki uvoz, trgovci podižu marže", objašnjava Gašpar za Istarski.hr, dodajući kako se u Norveškoj bakalar može kupiti 30 do 40 posto jeftinije, a ponegdje čak i znatno više nego kod nas.

Onima koji naručuju na veliko to se, ističe, itekako isplati, a slična je situacija i u Portugalu. No pritom upozorava kako treba voditi računa o prehrambenim navikama, dok mi tradicionalno jedemo suhi bakalar, u nekim se zemljama konzumira slani ili svježi.

"Kod nas je sušenje navika. U Italiji je bakalar dosta jeftiniji nego kod nas pa se, primjerice, itekako isplati otići u Trst u kupovinu. Ja sam iz Zagreba znao ići u Trst po hranu, tako da se Istrijanima to sigurno još više isplati. Vama je to praktički pred kućom", kaže Gašpar.

Postoje ukusne alternative

Kako su cijene rasle, sve se više ljudi, primjećuje, okreće alternativama. Javljaju mu se čitatelji koji tvrde da su tabinja, sušeni morski pas ili čak oslić izuzetno ukusni ako se pripreme i osuše na način sličan bakalaru.

"Ribe je sve manje i teško je kod nas pronaći kvalitetnu sušenu ribu, ali vidim da sve više ljudi ide u tom smjeru. Mislim da će se kroz godine kod nas sve češće pojavljivati druge ribe, a ne isključivo bakalar", smatra.

Posebno ga je, priznaje, pogodilo ono što je nedavno primijetio u jednom trgovačkom lancu.

Kupovna moć građana pala

"Vidio sam nešto što nikada prije nisam: bakalar ispiljen na trećine. Danas imate mogućnost kupiti samo komad repa bakalara. To govori koliko je kupovna moć građana pala. Pomalo mi je to tužno, jer kod nas je tradicija da je u svakoj kući barem nekad za blagdane mirisao bakalar", kaže naš sugovornik.

Podsjeća da je bakalar nekada bio hrana za siromašne, a sušenje je nastalo isključivo kao način konzerviranja ribe u Norveškoj. Danas, paradoksalno, zemlja koja ima more i ribu kao dio identiteta njeguje tradiciju sušene i uvozne ribe. To je, veli on, pomalo apsurdno.

Govoreći šire o cijenama hrane, Gašpar ističe da smo u Europskoj uniji i da danas doslovno možete naručiti kvalitetnu hranu preko interneta da vam dođe na kućna vrata, često i kvalitetniju od one u domaćim trgovačkim lancima. Sve se, naglašava, svodi na disciplinu potrošača.

Hrvati se ne bune

"Ako u dućan idete kao pijana budala i trpate sve u košaru bez gledanja cijena, trgovac zaključi da zarada ide i onda vam malo-pomalo diže cijene jer se vi ne bunite", kaže bez zadrške.

Podsjeća i na kratkotrajnu 'pobunu' kada su građani masovno odlazili u kupovinu u Sloveniju i Italiju. "Trgovci su tada malo spustili cijene i rekli 'dobro, neće ovako ići', ali to je trajalo kao lanski snijeg. Par dana. Snijeg se otopio, a Hrvati su se vratili u dućane".

Na kraju razgovora Gašpar se osvrće na one koji su, kako kaže, u cijeloj priči najviše nastradali, umirovljenike. "Budimo realni, Hrvati imaju novca dok ne odu u mirovinu. Kad dođu u mirovinu, o njima više nitko ne vodi brigu. Najoštećeniji su oni koji su i najosjetljiviji".

Za kraj upućuje jednostavan, ali snažan apel:

"Kad idemo u kupovinu, pogledajmo barem jednog umirovljenika i probajmo nešto iz svoje košarice izdvojiti i staviti u njegovu".