'Malo mi smetaju oni koji pišu da to što ja govorim nije domaći jezik'

Kad se u malom istarskom mjestu, na klupi pored kamina, nalazite s budućom medijskom zvijezdom, onda je to svakako lijep zadatak. Ok, on tvrdi da nije zvijezda, da nije uopće taj tip koji će postati zvijezda, ali mi mu kažemo da se nikad ne zna. 

Mjesto radnje su Rošini kod Poreča, a naš sugovornik Elvis Roša poznatiji kao Destić, brzorastući istarski tiktoker. Za one nešto starije dobi, koji nisu sigurni je li tiktok izvedenica od vokitoki, ili neki novi naziv za kretanje sekundi na satu, pojasnimo da je to najmodernija društvena mreža od svih, nešto kao Facebook za Gen Z. I to takav u kojem umjesto dosadnog teksta vlada video sadržaj. 

Ako imate Tiktok i gajite barem rubnu ljubav prema istarskom kraju, Destić vam je morao negdje iskočiti. To je onaj momak, ma znate sigurno, koji prevodi riječi s hrvatskog (i srpskog) jezika na istarski dijalekt. I to je samo dio onoga što radi. 

No kad je riječ o jeziku, hajmo prvo riješiti dilemu. Rošini ili Rošini? Kaže Elvis da postoji jedna anegdota. 

"Rošini su tu di smo mi domaći, a tu di su se doselili naši sunarodnjaci priko Učke su Rošini", pojašnjava, pola u šali, a pola ozbiljno. Gdje pada naglasak u prvom slučaju, a gdje u drugom, to pogodite sami. 

Svašta mi od Elvisa saznajemo što nismo znali. Na primjer, Rošini (ok, ispravan je naglasak na o, a ne na i) ne spadaju u Poreč, iako se nalaze na korak od Poreča, nego u općinu Tar-Vabriga.

"Tako je, Torre-Abrega. Poreč je bija prije, sad je Tar", kaže nam Destić, koji uglavnom govori u kombinaciji čakavštine i književnog, pa ćemo tako nekako to nastojati i prenijeti. 

Kad smo dogovarali meeting, on je odmah predložio da to bude u centru Rošina, kod doma, pored kamina. Kaže da "uvi kamin najbolje dođe za fešte". 

"Kad je fešta od angurije u osmen misecu, a tote se i svakakove proslave i rođendani održavaju."

Pitamo ga po čemu su Rošini posebni, osim, je li, po njemu. Kaže nam - po agroturizmu.

"Tu svatko ima svoje brajde, svoju kampanju. Tu je Floris automehaničar, pa moj sused odnosno zrman, rođak, s kojim dijelim prezime, Villarossa Taste and Shop. Pa još jedan sused ima još jednu mehaničarsku radnju. Ima svega, i puno flore i faune, da tako rečemo", kaže nam Destić.  

I onda smo prešli na glavnu temu razgovora, a to je osvajanje društvenih mreža. Elvis kaže da je ideju i inspiraciju za prijevode dobio od profila Croatian with Mirsad. Kako Destić to radi, teško je opisati riječima, najbolje je otići na njegov profil i pogledati. Na primjer, uz pripadajuće zastave, u vizualnom i govornom obliku, objašnjava kako se kaže engleska riječ "here". Na hrvatskom je to ovdje, na srpskom ovde, a na istarskom simo, tote, ili vodeka. I tako dalje.  

"Ima jedan profil, Croatian with Mirsad, koji snima na engleskom jeziku, a stavio je prijevod na srpski, bosanski i hrvatski. Ja sam obrnuo stvar i stavio hrvatski i srpski zbog paralele, jer su to slični jezici, pa onda istarski koji se dosta razlikuje od standardnog", pojašnjava Destić.  

Nisu naravno prijevodi jedini sadržaj koji objavljuje, već samo mali dio, koji je, barem nama u Istri, najzanimljiviji. Kaže da uz svoju domovinu želi predstaviti cijelu regiju, a Istra sve to spaja. 

"Kad si mali onda se nikako sramiš tega od kuda si. Ali onda se to izgubi, i kako čovik stari, sve više vrednuje to od kuda je i više se ponosi time." 

Sve je počelo, prisjeća se, 2018. godine, kad je izbacio prvi video, i to na YouTubeu.  

"U početku sam kopirao druge dok nisam shvatio što želim, stvorio svoju osobnost. Počeo sam kreirati country balls, animirane loptice koje predstavljaju pojedinu državu. Kako kaže definicija ludosti iz Far Cryja (video igra, op. a.) - ne možeš raditi jednu te istu stvar i očekivati drugačije rezultate. Ja sam snimao jedno te isto što nije imalo preglede, pa sam mora ništo promijeniti."

I tako mu je krenulo. Danas se na YouTubeu bliži broju od 20.000 pratitelja.  

"Na Instagramu sam imao 1.500 pa su me hakirali neki Turci. Ne znam kako su došli do mojih podataka, možda sam i ja kriv za to. Sad sam opet otvorio Instagram, prije jedno pet-šest miseci, i već sam skupio 5.000 pratitelja. Na Tik Toku imam skoro 30.000 i to mi je glavna mreža. Ali nisam ja nikakva zvijezda", kaže Destić.

Pitamo ga ono što mnoge najviše zanima, a to je ima li u svemu tome para. Kaže nešto malo, i to samo u prijenosima uživo, kad ga ljudi doniraju.   

"Može li mi ovo biti posao? Vrlo teško. Kod nas, na našem većem poluotoku pored istarskog, odnosno, kako bi rekli, balkanskom, moraš uložiti svaki živac, svaki znoj, da bi uspio. A i onda - ili ću uspjeti, ili sutra neću jesti. Traže se jako velika ulaganja, najviše psihološka. Cilj mi je da mi ovo na neki način postane posao, ako je to moguće, jer bi volio živjeti od onoga što volim", kaže Destić.

Za svakog tko djeluje na društvenim mrežama, posebno poglavlje su komentari. Ističemo, jer barem su naša iskustva takva, da je Facebook postao "mreža zločestih ljudi", gdje svi gledaju samo kako se s nekim svađati. Ima toga i na drugim mrežama.

"Malo mi smetaju, iako niman niš protiv nikega, oni koji pišu da to što ja govorim nije domaći jezik. Naš dijelekt se razlikuje od mista do mista. I onda se dogodi situacija da netko tko je s drugog kraja tvrdi kako je samo njegov govor pravi jer je tako naučen po svojen, ali svaki govor je bogatstvo mile naše Istre i naše čakavštine, to nije niš loše. Ima dosta ljudi koji ne shvaćaju način na koji ja radim i kako radim, a to je kroz stereotipni humor i satiru", kaže Elvis.

Malo smo protegli noge i slikali se uokolo. Ispred doma, pored doma, ispred kamina. Destić spremno i strpljivo pozira i otkriva još neke detalje. Saznajemo da je po struci ekonomist, da za život zarađuje kao prodavač u maloprodajnoj tech trgovini u Poreču i da mu je najveći porok, odnosno zanimacija od malih nogu - povijest. I upravo je povijest jedna od glavnih tema kojom se bavi, ali na zabavan način. 

"Cilj mi je da radim ono ča volim, da me ljudi pamte po nečemu. Prepoznaju me na cesti, a ja na to nisam navikao. Vajka sam volio biti skroman. Meni je to srcu drago, ako iman vrimena se i slikam, potpišem, s mlađima i starijima, ali i dalje se ne vidin u tom svitu. Meni je to skroz novo", iskreno će naš sugovornik.  

Na samom koncu pitamo ga kako stoji s opremom. Pojašnjava da oprema uopće - nije bitna. 

"Imam "novi" mobitel od brata. Sad sam kupio jedan mali tripod od 50 euri, malo zasvitlin, stavin lampe s kojima navečer idem zapriti kokoše u štalu. Oprema nije važna. Ti se možeš čuti kao da si u šterni, ali ako si zanimljiv i trudiš se pokazati nešto uz karizmu, ljudi će to prepoznati. Moraš pratiti masu, odnosno što se novo događa, ali da ne izgubiš sebe. Ja mislim da san uspija pronaći se u temu".