Iako je cijeli život u SDP-u, čini se da Peđa Grbin ne razumije što je to socijaldemokracija

Davor Bernardić, prethodnik Peđe Grbina na mjestu predsjednika SDP-a, jednom je objasnio što je to socijaldemokracija. Postoji puno definicija, ali ova njegova je najjednostavnija za shvatiti. Kaže Bero, otprilike, da je socijaldemokracija jednakost šansi, a ne jednakost ishoda.

Ako je socijaldemokracija jednakost šansi, onda Peđa Grbin, nasljednik Davora Bernardića na mjestu predsjednika SDP-a, danas gradonačelnik Pule, ne razumije što je socijaldemokracija. I to usprkos činjenici da je cijeli život u SDP-u. 

Grad Pula je ovih dana objavio prijedlog povećanja poreza koji je sve samo ne socijaldemokratski, premda će oni tvrditi da jest. Zamaskirali su ga da takvim izgleda, ugurali tu tvrdnju i u obrazloženje, ali on naprosto nije takav. 

Najkraće rečeno, da bi u društvu postojala jednakost šansi, oni koji imaju više moraju državi davati više, a oni koji imaju manje, moraju davati manje. Može se raspravljati o tome je li ova filozofija dobra, i nije li demotivirajuća za sve koji su iole ambiciozni, ali to je socijaldemokracija. 

U paketu tri porezna povećanja Grad Pula predvidio je samo jedno koje čini kakvu-takvu distinkciju između bogatih i siromašnih, a to je povećanje paušala po turističkom krevetu, koji raste sa 100 na 150 eura. S obzirom da su apartmani u pravilu dodatni prihod, da mnogi na njima dobro zarađuju, i da se radi o velikim novcima za relativno malo rada, to je porez kojeg bi pravi socijaldemokrat svakako morao povećati.

Upravo zato je u prvoj točki obrazloženja Grad Pula pobjednosno naveo da je cilj ovog povećanja "ravnomjernije porezno opterećenje i približavanje poreznoj stopi koja se primjenjuje na dohodak od rada", kao i da ono nije "univerzalno za sve građane, već se odnosi isključivo na one koji imaju dodatnu imovinu (apartmane i kuće) koja nije nužna za stanovanje".

Ali ako je to doista tako, ako je ovo junački podvig kojim se smanjuju socijalne razlike u društvu, zbog čega se u rasponu od 100 do 300 eura, koliko može iznosti paušal po krevetu, Pula odlučila samo za 150? Zbog čega taj ceh nije veći, pogotovo ako se zna da će većina iznajmljivača cijeli taj paušal nadoknaditi već sa dva-tri noćenja. I ako je želja bila ne utopiti one koji žive samo od jednog ili dva apartmana, i nemaju dodatne prihode, zašto se nije napravila distinkcija između njih i apartmanskih tajkuna, koji imaju pet ili 10 apartmana? Upravo to bi napravio pravi socijaldemokrat. Moglo se jednima ostaviti paušal na 100 eura, a drugima ga dignuti na 250, koliko u određenim situacijama naplaćuju Split i Dubrovnik. Pula će sada, i to nakon povećanja, ostati samo na 150. 

Zato tvrdnja o "ravnomjernijem poreznom opterećenju" apartmana i rada zvuči gotovo pa kao cinizam. Ako je cilj doista bio "ravnomjernije porezno opterećenje", zašto je u istom paketu povećan i porez na dohodak, i to na maksimalne postotke predviđene zakonom. Dakle, paušal po krevetu je iz raspona 100 do 300 sletio na 150, a porez na dohodak iz raspona 15 do 22 i 25 do 32 posto (niža i viša stopa) aterirao ravno na maksimale! I onda je to u redu jer je "ravnomjernije"?

Ali ima još.

Prema raznim izračunima, realna stopa poreza na apartmane, dakle ono što se plaća u odnosu na ono što se uprihodi, iznosi do 5 posto (ovisno o broju dana koliko je apartman popunjen). Istovremeno, dohodak se oporezuje po stopama od 22 ili 32 posto. Bez obzira što je namjena prihoda od ova dva poreza različita, pravi socijaldemokrat bi razliku (u kojoj se krije golema nepravda koju mi kao društvo već desetljećima toleriramo) morao značajno smanjiti. Ili "umrijeti" pokušavajući. Ako ništa drugo, porez na dohodak su mogli ostaviti na ionako previsokih 21 i 31 posto, pa tako barem simbolički poslati poruku. Ovako su je također poslali, ali ta poruka nema veze sa socijaldemokracijom.  

Kao kruna svega dolazi treće povećanje poreza, ono kojim se diže komunalna naknada po kvadratu. Po svojoj prirodi, to povećanje opet će najviše pogoditi one koji imaju najmanje, poglavito vlasnike velikih i starih, slabo upotrebljivih stanova. 

Možemo zaključiti da je Peđa Grbin odlučio puniti proračun nauštrb građana i privatnog sektora, točno onako kako to s državnim proračunom radi premijer Andrej Plenković. Ako je lidere HDZ-a i SDP-a, sadašnje i bivše, išta činilo sličnima, onda je to ta filozofija.