'Kada nas je napustio, shvatile smo kroz brojne pozive i poruke koliko je bio velik i drugima'

Veliki broj prijatelja, poznanika i članova obitelji oprostilo se danas od Davora Komara, velikog sportaša - paraolimpijca, humanitarca i čovjeka koji je svojim radom značajno doprinio promicanju invaliditeta u cijeloj zemlji. Uz sprovod, održan na pulskom gradskom groblju, u Coworkingu je upriličena i komemoracija. Poznanici i prijatelji iz cijele Hrvatske tako su došli odati posljednju počast čovjeku koji je ostavio dubok trag u cjelokupnoj zajednici osoba s invaliditetom.

Davor je bio puno više od sportaša i paraolimpijca, čovjek pun vjere da se granice mogu pomicati, a svojom upornošću, uspjesima i radom prenio i na druge tu zaraznu nadu da se može uspjeti. Njegovi uspjesi ne broje se samo medaljama nego i utjecajem koji je imao na cijeli paraolimpijski sport.

- Odlaskom Davora izgubili smo jednog anđela - čovjeka koji je svojim radom nadahnuo mnoge. Svaki put kada je tražio nešto za druge uvijek je bio pun zahvalnosti. Ne mogu zamisliti što bi mi dali da nismo imali ovakve ljude koji znaju potrebe osoba s invaliditetom i daju sebe za to. Kao čovjeku bila mi je izuzetna čast poznavati ga i surađivati s njime, istaknuo je istarski župan Boris Miletić.

Za svoj rad i sportske uspjehe Komar je primio brojna priznanja i nagrade, a nastup na Paraolimpijskim igrama u dva navrata , u Tokiju i Parizu, svakako je kruna svih njegovih dosega, iako je u svoje vitrine spremao europske i svjetske naslove. 

- Kroz svoju boćarsku karijeru postao je ikona istarskog sporta i parasporta. Kao vijećnik u Skupštini Istarske županije zalagao se za poboljšanje infrastrukture za osobe s invaliditetom. Poznavati ćemo ga kao čovjeka vedra duha i širokog osmijeha, dodao je Mladen Pavićević, predsjednik Sportskih zajednice Istarske županije.

Bio je uzor, čovjek koji je rado davao savjete svojom sportskim kolegama.

- Imali smo tu privilegiju da dijelimo vrijeme i aktivnosti s tom iznimnom osobom, koji je bio daleko više od brojnih funkcija koje je nosio i kojemu su upornost i odgovornost bile osnovna sastavnica njegova rada. Upravo izgradnja organizacija u kojima je sudjelovao najveći je dokaz njegove veličine. Bio je protagonist strateških rješenja, a kao vijećnik u Skupštini Istarske županije  predlagao i borio se za rješenja koja su osobama s invaliditetom olakšavala svakodnevni život. I kad ga je bolest već dobrano pritiskala, u srpnju je odradio i svoj posljednji veliki turnir - Europsko boćarsko prvenstvo u Zagrebu. Hvala ti na velikom doprinosu koji si dao, jer nema osobe u hrvatskom pokretu osoba s invaliditetom koja ga nije znala, Marica Mirić predsjednica Zajednice saveza osoba s invaliditetom Hrvatske. 

- Kao čovjeku koji je svakodnevno surađivao s njime, mogu reći da je bio čovjek koji je svojim ponašanjem ulijevao nadu svima nama koji smo bili u njihovoj okolini. Pokazao je svima kako se može doseći sam vrh bez obzira na teškoće koje su ga pratile, a rad s njime dao mi je jednu drugu dimenziju moje trenerske karijere. Sjećam se slavlja prilikom poziva za Paraolimpijske igre i ostalih uspjeha koje smo zajedno slavili i brihge koju je pokazivao prem bližnjima, rekao je između ostaloga uz nekoliko anegdota njegov dugogodišnji trener Valter Ivančić. 

U ime obitelji zahvalila se Davorova kćerka  Žoel Komar Sirotich svima koji su pružili podršku u ovom tužnom trenutku. ‘Kada nam je rekao da ima rak, nije nam palo na pamet da će tako završiti, jer cijelo vrijeme nije pokazivao znake odustajanja. Zahvaljujući njegovoj energiji ništa mu nije bilo teško. Kada nas je napustio, shvatile smo kroz brojne pozive i poruke iz cijeloga svijeta koje smo primili, koliko je bio velik i drugima. Zbog mišićne distrofije živio je punim plućima i učinio mnoge lijepe stvari za brojne ljude koje je snašla ista sudbina.

Od Davora su se svojim dubokim emotivnim  riječima oprostili i predstavnici Grada Pule, Buzeta i njegovog boćarskog kluba Istrijana te Boccia saveza Hrvatske, a tužan skup svojim je prigodnim melodijama upotpunio Akustik duo ‘Little Whisper’.