Tost s domaćom jabukom, paškim ovčjim sirom, zelenim paprom, divljom rokulom i maslinovim uljem

Jednog sunčanog jutra prolazio sam svojim kvartom na Verudi Porat, pa preko livade prema Vidikovcu, odmah pored crkve svetog Pavla. I tako… trava je još uvijek zelena, a nebo plave boje, dok poneki bijeli oblak kvari cjelokupni dojam ovog mog trenutnog osjećaja… Upravo me ta bjelina podsjetila na fasade nadolazećih zgrada koje su se približavale meni dok sam hodao odlučnim koracima prema njima.

Kad odjednom primijetim – drvo jabuke. Raste tu već nekoliko desetljeća, između dvije smokve, a ja sam ga tek sada skužio. Čini mi se da pri vrhu još uvijek ima nekoliko plodova. To su sigurno one poludivlje jabuke, slatkasto-kiselkaste… Mogao bih od njih smisliti neki novi recept. Ali kako ih ubrati kad su tako visoko?

Tu mi je u pomoć uskočio vlastiti mozak, usmjerivši pogled prema tlu na kojem je ležalo nekoliko srednje velikih kamenja, nešto većih od teniske loptice. Uzimam kamenje u ruku i bacam ga u krošnju jabuke. Na tlo pada nekoliko sočnih, zelenih plodova. Taman sam se sagnuo da ih pokupim kad začujem ženski glas iz obližnje zgrade:

– Pazi kako pišeš! „Ije“ ili „je“… „svježi bosiljak“ ili „sviježi bosiljak“?!… Meko ili tvrdo „č“… Tebi je to svejedno!

Odmah sam pretpostavio da se radi o gospođi profesorici hrvatskog jezika, koja vjerojatno daje instrukcije nekom zamišljenom učeniku. Laknulo mi je – pomislio sam da će netko vikati na mene jer kamenjem skidam jabuke sa stabla. A kad ono – ta gospođa zapravo meni viče da pazim na slova, na tvrdo i meko „ć“… Sigurno je čitala moje tekstove u novinama.

Sa naročito radosnim i smirenim glasom uzviknuo sam joj nazad:

– Gospođoooo! Ne brinite vi ništa… to je samo znak da napredujem kao umjetnik! Slavni je slikar Salvador Dalí mijenjao čitave riječi, a ja skromno kaskam za njim i mijenjam tek poneko slovo…

– TRAS! – začuo se zvuk zatvaranja prozora. To je bio njezin odgovor, a učinilo mi se da je kroz staklo ipak nabacila osmijeh „od uha do uha“.

Dakle, jabuke imam – a jede mi se tost. Hm… razmišljam u svojem poremećenom gastronomskom Art Brut umu… Ako bih naribao te jabuke, pa zatim ovčji paški sir, dodao malo rikule, zelenog papra i par kapi maslinova ulja, pa sve to stavio između dvije fete kruha i ubacio u toster… Mislim da bih dobio vrlo zanimljiv tost. A što vi mislite o svemu tome?

View this post on Instagram

A post shared by Damjan Bistričić (@monsieuroutlawchef)

Sastojci za jednu osobu:

10 dkg ovčjeg tvrdog sira
pola jabuke (ja sam koristio domaću, netom ubranu sa stabla – vi možete koju imate)
1/3 čajne žličice svježe zdrobljenog zelenog papra
dvije fete kruha
5 dkg rikule
1/2 jušne žlice maslinova ulja

Opis pripreme:

Na ribežu, na „srednje krupno“, naribajte ovčji sir i jabuku.
Na donju fetu kruha prvo položite listove rikule.
Po rikuli i kruhu poprskajte cca 1/2 jušne žlice maslinova ulja.
Zatim stavite naribanu jabuku, po njoj zdrobljeni zeleni papar, a preko svega naribani ovčji sir (cca 7 dkg). Ostatak sira (3–4 dkg) ostavite sa strane – trebat će vam na kraju.
Poklopite drugom fetom kruha i stavite peći u toster.
Nakon 3–4 minute izvadite tost i razrežite ga dijagonalno na dva trokuta.
Stavite trokute jedan preko drugog na ravan tanjur, pa dok je tost još topao „pobacajte“ ostatak naribanog sira. Za dekoraciju možete staviti jagodu, listić bosiljka ili neku drugu jestivu biljku.

Dobar vam tek, dragi čitatelji! Uživajte u ovoj kombinaciji okusa jabuke i topljenog ovčjeg sira, gdje zeleni papar djeluje kao medijator koji podiže i osvježava skladne okuse nekoliko milimetara iznad vašeg nepca – da biste mogli uživati u čaroliji jeseni.

Vaš Outlaw.