JASNA A. PETROVIĆ: 'Postigli smo puno, ali se nismo uspjeli riješiti drugog mirovinskog stupa'

Zagrepčanka Jasna A. Petrović više vremena proboravi u Rovinju nego svom rodnom gradu. Podrijetlom Bokeljka, do čega osobito drži i prenosi na djecu i unuke, došla je prvi put u Rovinj sa danas bivšim suprugom Furiom Radinom kod poznatog slikara Quintina Bassanija, s kojim su se družili u Zagrebu.

"Došli smo na ljetovanje produbiti ljubav, a ja sam se usput zaljubila u Rovinj i Istru. Ne samo zbog ljepote prirode, već i srdačnih domaćih ljudi, slojevite povijesti i multikulture. Rovinj sa svojom divnom, filigranski složenom povijesnom jezgrom, obalom i otocima mi je posebno prirastao srcu i bez njega više nisam mogla", kaže nam Jasna Petrović.

Uz pomoć Quintina Bassanija Jasna i Furio, tada kao novinarka i sveučilišni profesor, kreditom su kupili mali stan u Ulici Montalbano. Od rada u inozemstvu Jasna je kasnije kupila malo komforniji stan u Rakovčevoj, kojeg je prodala da bi kao samohrana majka pomogla kćerkama i unucima. Na kraju je kupila omanji stan u Carerri, gdje je sa Furiom boravila pri prvom dolasku u Rovinj.

Od Plavog vjesnika do Starta i Danasa

Jasna ne može zamisliti svoj život bez pisanja. Pisati je počela u srednjoškolskom listu, a u radijskoj grupi mentor im je bio legendarni Zvonko Letica. Prvi list u kojem je počela pisati je bio Plavi vjesnik gdje je stasala s velikim novinarskim imenima kao što su bili urednici Nenad Brixy, Uroš Šoškić i Pero Zlatar.

Surađivala je u Omladinskom tjedniku za koji su pisali Inoslav Bešker, braća Puhovski, Slobodan Šnajder i Tonči Vujić. Na radiju gdje je također honorarno surađivala urednici su joj bili Darko Bekić, Branka Šeparović i Lidija Veseli. Surađivala je s Mirjanom Rakić i Ankicom Barbir. Pisala je reportaže za Danas, Start, Gloriju i druge.

"Kada sam dobila djecu više se nisam mogla oslanjati samo na honorare pa sam potražila stalni posao u nekoj od redakcija. Osmislila sam projekt Radničkih novina koji sam ponudila tadašnjem Savezu sindikata Hrvatske. I za ovaj posao prvo je trebalo proći partijsku provjeru. Kao buntovna 68-osmašica već sam imala jedan minus, a Milutin Baltić nije nikako htio dopustiti da u sindikalnom listu piše unuka jednog ustaše. To je bio prvi put da sam saznala kako moj djed Milan Rajković nije umro prirodnom smrću, kako su kući govorili. Srećom, Stipi Tonkoviću se svidio moj projekt pa ga je podupirao. Tonković me je poslao Ivici Račanu pa sam se s njegovim dopuštenjem mogla zaposliti kao novinar u tadašnjem Savezu sindikata", prisjeća se Jasna Petrović.

Glavna urednica tjednika Radničke novine

Radničke novine su okupile kvalitetnu dopisničku ekipu diljem Hrvatske pa su postale utjecajan tjednik koji je izlazio od 1972. do 1996. godine. Oko tjednika širio se velik broj suradnika i kolumnista, a posebno je bio prepoznat po grafičkom izgledu.

"Nakon što je direktor izdavaštva Saveza sindikata postao Luka Mitrović, jedan od prvih novinara koji je na zagrebačkoj televiziji uveo talk show, je sam postavljena za glavnu urednicu. Ni tada se nisam odrekla pisanja. List se nije libio 'vrućih' tema, a meni je zabranjeno pisanje kada sam otvorila tada zabranjenu temu Kosova. Zbog toga sam smijenjena i dvije godine bila na ledu, na minimalcu kao samohrana majka dvije studentice Petre i Paole. Srećom, pomagala nam je obitelj, a nakon što mi je mama iznenada preminula u 56. godini bile smo u egzistencijalnoj krizi. Zanimljivo, spasio me je Dušan Dragosavac, koji je djelovao strog ali je bio pravedan", priča Petrović.

Za vrijeme Domovinskog rata Jasna je angažirana na humanitarnom radu i pomoći koja je dolazila preko sindikalnih organizacija iz čitave Europe. Upoznatu sa radnim zakonodavstvom u zemljama Europske unije angažirale su je međunarodne institucije.

Za međunarodne institucije radila u čak 68 zemalja diljem svijeta

"Na projektima Međunarodne konfederacije slobodnih sindikata (ICFTU) i Međunarodne organizacije rada, osnivanja ženskih sindikalnih grupa i vođenju regionalne Ženske sindikalne škole prvo sam radila za sindikate 27 zemalja Centralne i Istočne Europe te Zajednice nezavisnih država (bivši SSSR). Četiri godine sam bila i predstavnica u delegaciji ICFTU u Komitetu za održivi razvitak Ujedinjenih naroda te sudjelovala u pregovorima ICFTU-a o mirovinskim reformama s predstavnicima Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke u Washingtonu, kad se nastojalo promovirati privatizaciju mirovinskih sustava. Radeći na tim projektima boravila sam u ukupno 68 zemalja Europe, Azije i Afrike", nastavlja Petrović.

"Sve je to bilo razlogom da su me prethodni predsjednici Saveza umirovljenika Hrvatske (SUH) Juraj Ivanković i Ivan Nahtigal zamolili da preuzmem međunarodnu suradnju i punopravno uključim SUH u FERPA/Europsku federaciju za umirovljenike i starije osobe, što smo i postigli 2004.", prisjeća se početka suradnje sa SUH-om.

Najviše problema s ministrima iz SDP-a

Početkom 2012. godine Jasna A. Petrović je izabrana za predsjednicu Saveza umirovljenika Hrvatske. S Vladom RH i Maticom umirovljenika potpisan je sporazum o osnutku Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe te time stvoreno nestranačko savjetodavno tijelo za socijalni dijalog s umirovljenicima.

"Zanimljivo, iako bi SDP po naravi trebao biti na strani radnika i sindikata, najviše smo problema imali s ministrima njihove vlade. Za vrijeme vlade Ivice Račana učinjene su kardinalne greške u mirovinskom sustavu. Davorko Vidović je, umjesto ukidanja, inzistirao na drugom mirovinskom stupu, kojeg smo preuzeli od Čilea iz vremena Pinocheta. Svi su od njega odustali, čak i Čile, samo mi uporno ostajemo", kaže Jasna Petrović.

SDP-u zamjera što u mandatu Milanovićeve Vlade pod ministrom Mirandom Mršićem nije reformirao Mirovinski fond i izdvojio namjenski dio mirovina po posebnim zakonima, od umirovljenika nekadašnjeg SUP-a, branitelja do saborskih zastupnika. Kada bi se to učinilo vidjelo bi se da je mirovinski fond samodostatan.

Postigli smo puno, ali se nismo uspjeli riješiti drugog mirovinskog stupa

„Dijalog je uspostavljen s vladama Andreja Plenkovića koji se i sam zna uključiti u rad Nacionalnog vijeća. Problem je što se stalno mijenjaju ministri rada i što u pravilu nisu iz struke. Srećom, u državnoj administraciji ima stručnih ljudi pa se dijalog održava. Za našu zemlju koja bilježi stanovito gubljenje radne snage potrebno je zadržati statusna prava radništva", objašnjava Petrović.

Najvažnijim postignućem smatra zaustavljanje privatizacije mirovinskog sustava, koja je započela 2002. godine uvođenjem obveznog drugog mirovinskog stupa. Od početka 2019. omogućeno je pravo izbora pri odlasku u mirovinu, samo iz prvog stupa ili iz oba stupa. Oko 70 posto umirovljenika je biralo mirovinu iz prvog stupa jer je povoljnija i ima bolju formulu usklađivanja.

"I dalje smatramo da obvezni drugi stup treba, kao što je to učinila većina europskih zemalja koje su ga uvele pod pritiskom Svjetske banke i MMF-a, transformirati u dobrovoljni, umjesto što se izmišljaju različite zakonske olakšice kako bi se umirovljenike nagovorilo na izbor drugog stupa, npr. pravom na podizanje 25 posto ‘ušteđevine’, čime se novac troši na pokrivanje ovrha, dugova ili investicija, a ne na mirovine i njihovu osnovnu funkciju zaštite od siromaštva u starosti", kaže Jasna Petrović, napominjući da je Svjetska banka pokušala uvesti automatsko uključivanje u treći mirovinski stup za sve novozaposlene, čemu se SUH oštro usprotivio.

Pravo rada za umirovljenike i obrtnike

U 13 godina djelovanja Jasne Petrović na čelu SUH-a promijenjeno je puno zakona i organizirano mnogo aktivnosti. U dva navrata poboljšana je formulu usklađivanja mirovina. Iako je nova od 1. srpnja najpovoljnija SUH će i dalje inzistirati na stopostotnom usklađivanju s povoljnijim indeksom, kao što su rezolucijom lani zatražili i svi europski radnički sindikati.

"U dva navrata smo inzistirali na povećanju najnižih mirovina a sada će se ponovo podići. Izborili smo se i za uvođenje nacionalne naknade za starije od 65 godina, povišenje cenzusa za dopunsko zdravstveno osiguranje te smanjivanje penalizacije zbog ranijeg odlaska u mirovinu", dodaje Petrović.

Dostignućem smatra i omogućavanje hrvatskim umirovljenicima da, kao i svi europski, dobiju pravo na rad uz mirovinu u pola radnog vremena. U Hrvatskoj imamo oko 40 tisuća umirovljenika koji su iskoristili ovu mogućnost. Istovremeno u zapadnim, a posebno skandinavskim zemljama, radi puno veći postotak umirovljenika.

Siva zona doživotnog održavanja

Petrović važnim drži i sudjelovanje u radnoj skupini za reformu obiteljskih mirovina i uvođenje obiteljskog dodatka, što je predloženo prvenstveno kao kompenzacijska mjeru za majke te je uveden dodani staž po djetetu od šest mjeseci.

"Važnim dostignućem smatramo i sudjelovanje u promjenama Zakona o obveznim odnosima, čime smo postigli bitne promjene glede ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, što je i danas velikim razlogom za ekonomske i povezane oblike nasilja nad starijima. Podsjećamo kako se prije mogao raditi veliki biznis tako da pojedine profesije, primjerice odvjetnici, bilježnici, socijalni djelatnici, liječnici i suci, imaju i po više desetaka potpisanih ugovora o uzdržavaju, a sada je moguće imati najviše tri ugovora", podsjeća Petrović.

Prošle godine uspjelo se ukinuti mogućnost primjene naplate alimentacije bakama i djedovima kroz Zakon o privremenom uzdržavanju, što je još za vrijeme Milanovićeve Vlade uvela Milanka Opačić, a takav model ne postoji u Europi. Sada je uveden Alimentacijski fond koji to pokriva i naplaćuje od neodgovornih roditelja, uglavnom očeva.

Izveli umirovljenike na trgove

"Treba reći da imamo registrirano besplatno Pravno savjetovalište kojemu se godišnje upitima obrati i do dvije tisuće umirovljenika, a i odlazi se po terenu kako bi naši pravnici u raznim gradovima odgovarali na pitanja umirovljenika", dodaje Petrović.

Da među umirovljenicima ima kritične mase Jasna Petrović podsjeća na 2015. godinu kada je provedeno skupljanje 26 tisuća potpisa jer u tadašnjoj Karamarkovoj vladi nisu htjeli niti sklopiti sporazum o Nacionalnom vijeću.

"Tada smo u sedam gradova, uključujući i Zagreb, izveli sedam tisuća umirovljenika na prosvjed na ulice u borbi protiv siromaštva i za više mirovine, a 2024. godine smo također na ignorirajući odnos Vlade odgovorili peticijom s kojom smo skupili 34 tisuće potpisa i dvije tisuće poruka Vladi, te im to uručili. Sudjelovali smo i u svim prosvjednim aktivnostima SSSH, čija smo članica od 1993. godine", podsjeća Jasna Petrović.

Umirovljenike u Hrvatskoj ne čeka dovoljno svjetla budućnost

„Trenutačno nemamo dovoljno svjetlu budućnost jer imamo udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći niži nego u većini susjednih zemalja, ne samo Slovenije već i Crne Gore, Srbije, Makedonije pa čak i Federacije BIH. Većina umirovljenika su samci, a 60 posto njih je 2023. godine bilo u zoni rizika o siromaštva, i među četiri smo EU zemlje s najviše siromašnih starica i staraca. Smrtnost je u ozbiljnom porastu, a siromaštvo je glavni razlog povećane smrtnosti, što je vidljivo i po niskim mirovinama onih koji umiru. Zdravstvena skrb je neuređena i neprilagođena starima, nema razvijene palijativne skrbi, a hospicija postoje dva pri crkvi", zaključuje Jasna Petrović.

Najgorom godinom smatra 2024. godinu u kojoj umirovljenici nisu ostvarili niti jedno novo pravo, već su bili gurnuti na marginu i zaboravljeni zbog izbora i intenzivnih pregovora s sindikatima državnih službenika koji su urodili visokim povećanjem plaća. Možda je najtužniji trenutak bio kad su preko noći, i to retroaktivno, dužnosnici sami sebi podigli osnovicu plaće za 83 posto, što je izazvalo veliko nezadovoljstvo umirovljenika kojima je obećavano da će prosječna mirovina dostići 800 eura.

Više vremena za pisanje

U narednom razdoblju Jasna Petrović ostaje u Radnoj skupini za izradu novog Zakona o mirovinskom osiguranju, u Nacionalnom vijeću za umirovljenike i starije osobe, ali i kao potpredsjednica Upravnog vijeća HZMO-a.

"Sada imam više vremena pa ću se više posvetiti pisanju. Moje omiljene teme su žene, djeca i obiteljsko nasilje, ono čime sam se bavila i kao aktivistica. Zbog brojnih obaveza imala sam veliku stanku, potom izdala knjigu 'Pravo na krik' o nasilju nad ženama naslovljenu imenom Josefina A. Petrović, što je moje krsno ime"

"Pripremam jedan triler koji će se odvijati u krugu žena iz kulture. Uz to, posvetiti ću se istraživanju o tome kako je nakon rata moj djed po majci Milan Rajković, nestao nakon Drugog svjetskog rata, proglašen suradnikom ustaša i odveden. Bio je običan obrtnik. Sa svojim suradnicima bavio se restauracijom staroga namještaja, a na kraju završio kao da je ratni zločinac. Pokušavala sam saznati gdje je završio, a sada kad ću imati više vremena posvetit ću se tome jer to smatram mojim dugom prema obitelji", zaključuje Jasna Petrović.