Ovo je povijesni dan. Nogomet se ponovno vratio u naše mjesto

Harmonika se rastezala nakon utakmice i unatoč porazu. Nogometaši Peroja ispali su u međukolu Kupa Istre na domaćem travnjaku od momčadi Mladosti iz Rovinjskog Sela, no tuge nakon susreta nije bilo. Naprotiv. Poseban ponos i spoznaja da se nogomet u Peroju ponovno igra nakon duge 33 godine i da nogometaši više neće bit vječiti gosti razvukla je osmjeh na lice i zadovoljstvo svima onima koji dišu uz perosjki nogometni ponos. A takvih se uz travnjak novoobnovljenog igrališta sakupilo dvjestotinjak.

‘Ej kad bi moji znali da dolaziš iz Peroja’ razvijala se melodija gotovo tijekom cijele utakmice iz harmonike brkatog navijača na tribinama praćenog veselom raspjevanom družinom oboružanom navijačkim rekvizitima i obilježjima 'plavo-bijelog' tima.

- Bez obzira na rezultat, danas je velik dan za nogomet u Peroju i za naš klub. Zapravo, ovo je povijesni dan, jer se nakon 33 godine nogomet vratio u naše mjesto. Nema više onog što smo zadnji put spominjali, nomadi i kako smo se sve zvali… Ovo je stvarno nešto povijesno i ostat će zauvijek zapisano u povijesti kluba. Imamo novi stadion, dobru ekipu i napokon odlične uvjete za rad, nije krio zadovoljstvo Nenad Štokovac, predsjednik kluba.

Perojsko igralište opremljeno je malom tribinom za posjetitelje, modularnim svlačionicama i prostorijama za rad kluba te reflektorima, pa je i ovom prigodom utakmica odigrana uz predivan zalazak sunca iznad obližnjih Brijuna koji također daju još jednu posebnu dimenziju položaju ove nogometne ljepotice.

- Ovo nam sada otvara puno veću mogućnost da se klub puno brže i jače razvije. Sada smo oformili i juniorsku ekipu, već u subotu imamo domaću utakmicu s juniorima, a u nedjelju igramo ligašku domaću utakmicu s Brtoniglom. To nam puno znači jer je do sada treniranje na tuđim terenima uvijek bio problem, ne samo financijski, nego i organizacijski — teško je bilo naći teren, uvijek si nekom u gostima, domaćini imaju svoje obaveze, svoje kategorije, zauzeti su tereni, a i riskiraš da im uništavaš teren. Ovo nam sada omogućuje da igramo i treniramo kod kuće, i da se igralište samo sebe održava, dodaje Štokovac.

Klub koji ne samo da se održao više od tri desetljeća gostujući po tuđim terenima, već je u proteklim sezonama stigao i do dvije ligaške titule, sada naravno sanja nove uspjehe.

- Imamo svoj teren i naravno da idemo i više. Ambicije postoje, nema se što skrivati pogotovo jer smo ove sezone dodatno osnažili igrački kadar. Te dvije godine kad smo osvajali, nikada nismo najavljivali nikakav pohod, posebno kad smo osvojili Treću županijsku ligu — tamo smo bili već tri godine pa smo znali gdje igramo i protiv koga. A kad smo ušli u ovu bivšu, recimo, Drugu ligu, bilo je sve novo: od 14 ekipa nijedna nije bila s kojom smo ranije igrali, ništa nismo znali o njima i bile su nam iznenađenje. Sada je situacija drugačija, malo smo se i posložili. Imamo jako dobru ekipu, u ovoj utakmici nam je nedostajalo pet stopera, ali nema skrivanja — idemo pokušati osvojiti ligu. Zato radimo i s juniorima, planiramo školu nogometa, akademiju, još jednu mlađu kategoriju, recimo U10 ili U11, da ispunimo sve uvjete. Igralište smo dobili, juniori su tu, i još ćemo te mlađe — radi se, ide sve svojim tokom, ponosno će Štokovac.

Ponos je obasjao ne samo članove kluba već i mještane neki su nam veselo pozirali pokazujući kako za budućnost ne treba brinuti, dok je u razgovoru sa starijim navijačima bila primjetna i doza sjete. ‘Iako nije uspio vidjeti prvu utakmicu, s obzirom da je preminuo pred nekoliko mjeseci, ipak je doživio da vidi novi travnjak. To mu je puno značilo’, rekao nam je Nikola Škoko, čiji je otac Mihajlo bio jedan od osnivača kluba sredinom šezdesetih godina prošloga stoljeća.

- Ljudi nas prate i na gostujućim utakmicama. Evo, prošlu ligašku utakmicu igrali smo u Galižani i bilo je preko stotinjak ljudi. To nam je dugo godina falilo, uvijek se o tome pričalo i evo napokon došlo. Ljudi to vole, prate, podržavaju, potpomažu, ne samo da dođu gledati utakmicu, nego su i aktivni, pomažu u organizaciji, u financiranju, u svemu. Bez njih ovo ne bi bilo moguće, ne bi bilo jednostavno. Nije ni ovako jednostavno, ali s njihovom pomoći nam je puno lakše, zaključuje lijepu perojsku noć predsjednik tamošnjih nogometaša Nenad Štokovac.