Foto 'Sve bin si moga dozvolit da propustin, ali Buzet nikada. Nima šoldi ki to moreju platit'

Kroz škripu starih kotača i blagi miris benzina iz nekih davnih vremena, oldtimeri nam donose priču o prošlosti koja još uvijek živi u sjaju kroma i eleganciji linija. Svako od tih povijesnih vozila nije samo stroj, već i čuvar uspomena – svjedok epoha kada je vožnja bila više od pukog prijevoza, bila je doživljaj i avantura. U toj priči posebnu ulogu imaju zaljubljenici u stare automobile – entuzijasti koji s beskrajnim strpljenjem i ljubavlju obnavljaju svaki vijak, poliraju svaki detalj i brižno čuvaju autentičnost svakog modela. Istarski poluotok u nekoliko klubova okuplja brojne zaljubljenike u te čuvare nekih davnih vremena automobilizma. 

No, kada pričamo o ovim limenim ljubimcima u kontekstu sportskog automobilizma, pazinski vozač Renzo Jurić jedini je u Istri koji već gotovo cijelu jednu punoljetnost skuplja bodove u okviru državnog prvenstva na brdskim stazama povijesnih vozila.

- Od kad sam bija otrok me interešaju stari auti, jer smo ih vajka imali doma. I barba i otac, svi smo vajka nešto zavidevali, na stalažah je bilo puno stari kusi i vajka smo nešto delali. Ja kad san došo u leta za dobit dozvolu, mene novi auti apsolutno nisu interešali. Prvi auto ki san želi kupit je bija fiat millecento, ko ki je moj trkaći danas. Međutim doma me nisu puštili, jer je bilo puno komotnije peljat fićeta, jer smo imali doma rezervne kuse. I tako je moj prvi auto bija fićo. Ali uvijek mi je srce nekako zaigralo kada sam vidija neku staru balilu ili tako nešto, priča nam o svojim ljubavnim počecima prema oldtimerima ovaj strastveni zaljubljenik u oktansku povijest na kotačima.

- I inače se bavim oldtimerima i vajk je neki u korti. Problem je ki danas moderni mehaničari ne znaju popravljat te veture i ku nimaju za spojit kompjuter ne znaju ča bi s tin. Dešavalo se da su došli ljudi s jednostavnim zahtjevima i nisu mogli verovat da san in to brzo riješio, objašnjava Jurić vodeći nas kroz svoju garažu u koju se smjestio predivan civilni millecento, stari fićo, koji tek čeka restauraciju, stari opel kadett od pokojnog Alfreda Kocijančića.

Za svoju strast prema povijesnim automobilima bio je sprema na godinu dana odvojiti se od porodice, kako bi usvojio znanja na drugoj strani Europe.

- Od ožujka 2022. godine bio sam točno godinu dana u Irskoj, gdje sam došao preko starega prijatelja. Mrvicu san se zasitija stat tu i nič ne znat. On je upozna neke ljude ki su imali radionicu za restauraciju starih auti i ja sam ša tamo. Ni bilo lako. Puno je bilo razgovora u fameji, ali žena je imala razumijevanja i moran reć da je to napravilo jako puno dobrega za moj familijarni život. To je bila vrlo priznata radiona u Irskoj i bio sam uz puno mehaničara od kojih san naučija stvari koje ne dela niki tu poli nas. Nikad neću pozabit kada je doša čovik s Aston Martinom DB5 kakovega je ima James Bond. Trebalo je nešto napravit oko frena i umjesto ključa je tuka po matici na kolu s batićen. Skoro me srce strefilo kada san ga vidio kako tuče. Čovječe ta felga vridi par miljari euri, a on tuče po njoj s batom. Bilo je tu još Rolls Roycei, MG-a i puno drugih. Tako da je to bilo jedno jako lijepo iskustvo, dodaje ovaj pazinski zaljubljenik u povijesna vozila.

Državna natjecanja povijesnih automobila krenula su 2008. godine kada se i Jurić odlučio priključiti tek nekolicini entuzijasta koji su kretali s tada novom disciplinom na našim prostorima, dok je ona u europskim okvirima bila već jako razvijena.

- Kad sam ima 24 lita i kada me ćapala volja za peljati sam se taman bija uženija i onda su došla dica. Prije tega sam zna peljati utrke s čunjevima. U Pazinu je jedno vrime to bila velika stvar. Kad sam poša na brdske utrke povijesnih vozila, prva natjecanja bila su na štopericu, na točnost. I onda sam bija krenuja sa svojim cestovnim fiat millecentom. Kada je finila ta prva sezona sam doma na zimu počeja prontivati i taj trkaći auto bez da san nikemu ništa reka. I onda kad je auto bija pronat sam dopelja ženu na gotov čin da vidi i onda nije bilo nazad. 

Plavi trkaći millecento zaštitni je njegov znak već 17 godina, a teško je vjerovati kako će ubrzo u mirovinu.

- On je došao sasvim slučajno u moju kuću. Finija je tu poli nikiga gumaja i jako dugo je staja nigderi u garaži. Bilo mi je najvažnije malo posložit trap i stavit rollbar unutra. Sic i pase sam kupija u Rijeki, a prvu robu sam kupija na racing buvljaku u Buzetu u zimu 2008. godine, prisjeća se svojih automobilističkih početaka Renzo Jurić.

U sezoni koja je na izmaku nastupio je pretežito na međunarodnim utrkama, gdje je u okviru natjecanja Centralno Europske zone (CEZ) stigao do naslova u kategoriji 1.

- Ove sezone sam se više posvetija međunarodnim natjecanjima i posebno CEZ-u, kojeg sam na kraju uspija i osvojit u svojoj grupi. Prvi iskorak na međunarodnu scenu sam ima 2019. godine u sklopu Alpe Adria kupa i to je bila odlična stvar je su nama Istrijanima sve trke bile u krugu dvista kilometri. Međutim, poslije je korona to zaustavila i trke su se vozile samo u Hrvatskoj. Tu san ima sreću da upoznam sve bitne trkače historica, od europskih šampiona do ovih mojih u povijesnim vozilima. Tako je pala odluka da vozim CEZ i tu mi je šlo dosta dobro. Htio sam vozit i Europsko prvenstvo, ali moja klasa je tu dosta slaba, dodaje Jurić.

Sportska automobilistička sezona u sklopu centralno europskog natjecanja završava ovoga vikenda u Buzetu, a Renzu će ovo biti prigoda da zajedno sa svojim timom proslavi ovaj vrlo vrijedan rezultat.

- Iako sam osvojio dovoljno bodova, ne bin si oprostija da ne nastupin u Buzetu. To je ipak, kako rečemo, ‘samanj u selu’. Sve bin si moga dozvolit da propustin, ali Buzet nikada. To je nešto posebno. Kao otrok od 14 lit prvi san puta doša tamo 1984. I moje prvo sjećanje buzetske trke je gornji lijevi đir iznad Juričići di smo vječito bili i vajk od tamo gledali. I onda na svojoj prvoj trki koju sam vozija, bio sam neopisivo ponosan kada sam pasa poli naš điro. I nima šoldi ki to moreju platit, kaže Jurić. 

Uz planove vezane za ovaj vikend, kuju se i ideje za narednu sezonu. 

- Mislim da ću nastavit sa CEZ-om. U pripremi je jedan novi auto, ali ne bin htio još otkrivat o čemu se radi. Ako sve bude ispalo kako sam zamislio, onda nije nemoguće da vozim i Europsko prvenstvo. Normalno, puno toga ovisi i o financijama, zaključuje Renzo Jurić, jedini istarski automobilist koji od samog početka nastupa u državnom prvenstvu povijesnih automobila.. 

Galerija (6)