'Jako dobro me služila ovih 38 godina i još uvijek me jako dobro služi'

Po lijepom vremenu netko izvede psa u šetnju, netko prošeće s boljom polovicom, a netko, poput Anton Salamona iz Kožljaka, provoza svoju Zastavu 128.

Zatekli smo ga u petak ujutro, 12. rujna nedaleko Opskrbnog centra Jedinstva u Labinu. Začuvši onaj nekad tako poznati, a danas tako rijetki zvuk prianjanja teških metalnih vrata automobila na još težu, ponekad i monolitnu karoseriju (kao kod Wartburga), nismo odoljeli a da mu ne postavimo par pitanja.

"Auto ima 38 godina i ja sam prvi vlasnik. Jako dobro me služila i još uvijek me jako dobro služi", kazao nam je Salamon.

Jedina mana automobila je "nezgodan bunker", no ostalo je, kaže, sve dobro. Kad se negdje pojavi sa svojim bijelim ljubimcem, ljudi mu prilaze i sa zanimanjem gledaju automobil, a neki su ga željeli i kupiti no zasad nije zainteresiran za prodaju.

Prije kupnje Zastave 128, vozio je Simcu, mali, skromni francuski automobil kojeg se starije generacije sigurno sjećaju i koji nije bio jako čest na labinskim cestama, ali se znao tu i tamo vidjeti.

Što misli o današnjim autima, pitamo ga.

"Nanke spodobno. Ta ista, ko van se farmo, morete je špogon vezat, i će poć napred. Ove nove, nanke mehaničar jo ne more popravit. Mora prit onaj s kompjuteron", kaže nam naš sugovornik.

"Ima malo kilometri. Sto i pet, šest, deset... Ali još jeno vituro iman doma, Punto", priča nam Salamon dodajući da ipak Zastavu malo štedi, pa zato i ima malo kilometara.

Nastavi li istim tempom, sa samo sto hiljadarki u 40-ak godina, ova se bijela Zastava sigurno neće predati još barem jedno desetljeće...