Foto Labinjan i Puležan koji je sa 16 godina osvojio Triglav u jednom danu

Šesnaestogodišnji Aleks Mlač po mnogočemu je neobičan pripadnik svoje generacije. Matematika i fizika idu mu više od stranih jezika, a njegova su strast alpinizam i planinarenje.

Početkom svibnja odradio je uspon od Labina do Učke u jedan dan i prevalio 41 km s 2.400 m uspona, a potom ga je želja za većim visinama odvela u Sloveniju gdje se u tročlanoj ekipi 16. kolovoza u samo jedan dan iz doline Krme popeo na Triglav, najviši vrh Slovenije i Julijskih Alpi.

Djedov brat čuveni slovenski alpinist

"Živim u Puli gdje pohađam Prirodoslovno-matematički smjer Gimnazije Pula, dok vikende i praznike sa zadovoljstvom provodim u Labinu s mamom Ileanom Juričić. Planinarenje je oduvijek bilo dio moje obitelj i bilo je samo pitanje vremena kad ću i ja osjetiti tu strast. Planinarsko društvo Skitaci kojeg sam član također je odigralo bitnu ulogu na mom putu. Roditelji nisu baš presretni, jer planinarenje smatraju opasnom aktivnošću, iako mi tata Tibor rado pomogne kad mi zatreba", započeo je razgovor Aleks, najmlađi izdanak slovenske obitelji kojoj su planinarstvo i željeznica u krvi, a potonja ih je i dovela u Pulu. Djedov je brat Bine Mlač, legendarni slovenski alpinist, s kojim razgovor pročitajte ovdje.

"Učka mi je, čak i nakon triglavskog, ostala najdraži uspon. Za mišljenje o 41 kilometara dugom usponu pitao sam nekoliko osoba i svi su rekli: 'Ma ti si lud'. Zbilja, nakon što su svi rekli isto, izgubio sam onaj žar, samopouzdanje, a potpuno iskreno i želju za tim solo usponom, ipak, nakon što je jedan iskusan planinar rekao: "Da, moguće je, ali trebat ćeš se vraški potruditi!" želja se vratila jača nego ikad; želja da doznam koliko daleko zapravo mogu u jedan dan, a odgovor je makar malo više od 41 kilometra. Taj uspon me naučio da tuđe mišljenje većinu vremena ne treba biti mjerodavno. Jednostavno ne postoji bolji osjećaj nego trijumfalni pogled s Vojaka."

Nakon što je shvatio da će uspon na Učku biti teško nadmašiti, poželio je tehnički zahtjevniji izazov. Privremeno zatomivši žarku želju za novim visinskim rekordom na Borovju (1.476 m.n.v.), okrenuo se Triglavu.

"Na uspon smo krenuli tata, tatin bratić i ja. Probudili smo se oko 2:40 ujutro te nakon kraće vožnje autom došli u dolinu Krme, jednu od tri triglavske doline. Pošto tata nije imao opremu, čekao nas je na Kredarici, domu ispod Triglava, dok smo mi, 'udarni duo' oko 10:30 stigli na vrh Slovenije i Julijanskih Alpi. Vrijeme je bilo lijepo no pogoršavalo se naglo, te smo kratko bili na summitu (vrhu). Najteži dio uspona meni su bile male, često metalne pločice s imenima planinara koji su upravo na tim mjestima izgubili život ganjajući potpuno isti uspjeh kao ja u tom trenutku. Najljepši moment bio je sam summit (vrh) te kratko druženje s planinarima iz Zagreba, iz PD-a Matice ako se ne varam, koji su se taj dan također penjali. I tako smo mi, 'tri mušketira' u jedan dan odradili ono što se skoro uvijek radi u dva.", ispričao nam je naš sugovornik, dodavši kako ipak nije najmlađi Labinjan na Triglavu.

"Nisam ni blizu. Godine 2015. PD Skitaci održali su dvodnevni izlet na Triglav. Osim sedamdesetogodišnjaka s njima je bio i šestogodišnjak."

Kako održava kondiciju i nađe li se tu vremena i za druge hobije, prije svega izlaske i vršnjačka druženja, pitamo ga.

"Od vremena korone, kad sam od oca dobio svoj prvi pametni sat, postao sam opsjednut statistikom, najviše koracima, pa sam tako od kraja 2020. svaki dan napravio najmanje 15 tisuća koraka dnevno. To mi je omogućilo da sam kondicijski bio spreman za bilo što što mi je došlo 'pod noge'. Sebe ne smatram posebnim zbog planinarenja, upravo suprotno, svojim sam utjecajem u okolini naglo digao interes za planinarenje, pogotovo kod vršnjaka, i to mi je neopisivo drago. Pogotovo zato što većina ljudi oko mene nije smatrala planinarenje 'adekvatnom sportskom aktivnošću'. Također mi je drago da uz školske i druge aktivnosti uspješno nalazim vrijeme za povremeno igranje igrica te igranje nogometa na igralištu Đil u Starom gradu."

Istra ima jednu tajnu moć

Iako na prvi pogled Istra ne izgleda kao privlačna planinarska destinacija, to je sve samo ne tako, pojašnjava nam Aleks.

"Istra, pogotovo istok i sjeveroistok pružaju širok raspon aktivnosti, od lakih staza s pogledom na more, do malo težih, kao što je ona kod Velikog Kuka iznad Plomina. Iako se Istra u kontekstu ekstremno adrenalinskih uspona ne može mjeriti s Alpama, ipak ima jednu tajnu moć, a to je činjenica da se na lakšoj stazi s pogledom na more uz cvrkut ptica i šuštanje lišća možeš usredotočiti na sebe te u ovom brzom svijetu imati vremena procesuirati sve oko sebe. To je jedinstveno. Također, volio bih da se krene više ulagati u planinarski turizam, pogotovo na Labinštini, npr. Via Ferrate, ako teren dopušta, u Rapcu i Raši, te gradnja objekata kao što je onaj na Standaru."

Nakon ovih uspona u sljedećoj godini planira se usredotočiti na edukaciju  - alpinističke škole i tečajeve, te usavršavanje vještina. Himalaje, Ande itd. san su svakog planinara, ali do tamo je još dug i težak put. Svjestan je toga i Aleks no i bez njih ima dovoljno izazova.

"Ako mogu ja sa 16 godina uživati u svemu što planinarenje nudi, onda stvarno svatko može naći nešto za sebe. Nije bitno je li staza duga ili kratka, bitno je da izađeš van i osjetiš taj osjećaj slobode i mira koji ti priroda nudi", zaključio je Aleks. (Foto: privatni album A. Mlač)