Zadnji relikt posljednjeg rovinjskog škvera stradao u nevremenu. Evo koji su planovi

U nedavnom olujnom nevremenu u Rovinju nastradala je i posljednja zgrada nekadašnjeg škvera. Orkanski vjetar je odnio dio krova bivše brodmehaničarske radione, koji je ionako dotrajao. Pokriven je valovitim azbestno-cementnim krovom za čije se zamjene zbog štetnosti azbesta po zdravlje daju poticaji za uklanjanje.

Zgrada koja ima povijesno značenje, a nalazi se tik do pješačke i biciklističke staze kojom svakog dana prema park šumi Zlatni rt sa skrovitim plažama prolaze tisuće turista i Rovinjaca, bez krova izgleda otužno.

Iz Lučke uprave, koja koristi zgradu, saznajemo da je ona u vlasništvu Grada Rovinja, kojem ova ustanova plaća najam za korištenje. Zbog toga Lučka uprava nije nadležna za popravak krova.

"Zainteresirani smo da se popravi krov jer u zgradi držimo opremu za održavanje rovinjskih luka i lučica. Na mjestu gdje je oštećen krov držali smo brane za upijanje masnih mrlja prilikom havarija na moru, pa smo ih morali privremeno skloniti na pokriveni prostor", kaže ravnatelj Lučke uprave Rudolf Marić.

Na spisku za sanaciju

Na naš pismeni upit iz Grada Rovinja su nam odgovorili da odgovorno sudjeluju u sanaciji šteta na zgradama u kojima je vlasnik ili suvlasnik, nastalih uslijed snažnog nevremena koje je prošlog mjeseca pogodilo grad. Svi se radovi provode u najkraćim mogućim rokovima i na najučinkovitiji način.

Navode i da je Grad Rovinj 2023. godine sklopio ugovor kojim je dio predmetne zgrade na adresi Obala Vladimira Nazora 12 dana na korištenje Istarskoj županiji na razdoblje od pet godina.

U oštećenoj zgradi nalazila se prva rovinjska tvornica za preradu ribe, tada soljenjem jer još nije bila poznata tehnologija konzerviranja. Kasnije je to bila zgrada brodomehaničarske radione posljednjeg od nekadašnjih šest rovinjskih brodogradilišta.

Do 1945. tu je djelovalo brodogradilište obitelji Deterni. Posljednja dva veća broda, 22 metara duga motorizirana jedrenjaka, koji su tu izgrađeni, minirali su partizani. Dovršeni su nakon nacionalizacije škvera kao Labor 1 i Labor 2, po izrazu koji se rabio za radničku klasu.

Remontno brodogradilište za 34 Mirnina broda

Jedan od njih je kao Aspalathos plovio u velikoj floti u tranziciji nestalog splitskog Dalmacijaturista. U najmu je zbog lošeg održavanja 2002. potonuo. Drugi još uvijek kao relikt služi kao izletnički brod na Djevičanskim otocima.

Da bi se nakon nacionalizacije škver opet pokrenuo osnovana je zadruga Proleter. Potom ga je preuzela tvornica ribljih konzervi Mirna koje je izgradila veliku flotu od 34 ribarska broda, najveću na Jadranu. Tu su se remontirali ovi i brodovi Jadranturista za prijevoz turista na rovinjske otoke.

Nakon privatizacije Mirna je u kratkom roku rasprodala cjelokupnu flotu, pa je škver nenadano ostao bez posla i sa 36 spao na 12 zaposlenika. Ipak, za preostale brodograditelje i brodomehaničare našlo se posla na remontiraju izletničkih brodova i jahti, pa je u nekoliko godina broj zaposlenih povećan na 24.

Mirna je međutim škver, koji je poslovao kao sestrinska firma Mirna Brodoremont, 2000. dala u najam. Najmoprimac nije podmirivao plaće zaposlenih pa su majstori zanata, kojih danas u Rovinju više nema, do mirovine radili u Mirni svakakve, pa i manualne poslove.

Prvo uređeno, pa opet propalo izvlačilište

Srećom, navoze škvera, koji se nalaze na pomorskom dobru, preuzela je Lučka uprava. Taj je dio u potpunosti betoniran i preuređen, pa je Rovinj dobio moderno izvlačilište brodova. Sa tri veća i dva manja navoza zadovoljavalo je potrebe ribarskih i izletničkih brodova ne samo iz Rovinja već i Poreča i Pule. Tu se remontirala i Maistrina flota koja održava putničke linije za Crveni otok i Katarinu.

Idila međutim nije dugo potrajala. Novoizgrađeni kareli za izvlačenje brodova su zarđali. Umjesto da ih održavaju, Lučka uprava ih je jednostavno dala na rezanje, a izvađene su i tračnice po kojima su se kretali. Preostao je još samo jedan navoz, a ostali dio prostora na kojima su se nalazili navozi služi kao parkiralište za potrebe Lučke uprave.

Nažalost, majstora za popravak brodova više gotovo da i nema. Jedini brodski mehaničar koji se bavi tima zanatom ima 75 godina. Od preostalih brodograditelja, zadnjih Mirninin stipendista, kao obrtnici rade tek dvojica koji mogu preuzeti tek manje poslove. Zgradu nekadašnje brodograđevne radione, koja je bila u vlasništvu Mirne, je u paketu sa starom hladnjačom kupio splitski Tommy, pa je tu uređen supermarket.

Ekomuzej Kuća o batani u misiji spašavanja maritimne baštine

Da bi se nove generacije i turisti podsjetili na sjajnu rovinjsku maritimnu tradiciju, od ribolova i prerade ribe do trgovine morem, jedrenjacima i brodogradnjom, Grad Rovinj će dio zgrade nekadašnje brodomehaničarske radione dodijeliti ekomuzeju Kuća o batani koji sa istoimenom udrugom čuva i promovira dio maritimne prošlosti grada.

Rovinj je u zenitu Mletačke republike bio najjači brodograđevni, ribarski i pomorski centar Istre sa svojom flotom jedrenjaka te najvažniji izvor za vađenje bijelog i sivog kamena. Uz njih razvijale su se i tercijarne djelatnosti pa je grad, koji se s otoka prelio i na kopno i imao čak 14 tisuća stanovnika, bio najveći grad na istočnoj obali Jadrana od Trsta do Dubrovnika.

Posebno značenje rovinjska brodogradilišta imala su nakon napoleonskih ratova, tijekom kojih je je uništena flota istarskih ribara i trgovaca. U samo deset godina, od 1809. do 1819., u šest rovinjskih brodogradilišta izgrađeno je 227 brodova nosivosti od 30 do 300 tona, naručenih ne samo iz Istre već i austrijske obale i Dalmacije.

U deset godina izgrađeno čak 227 brodova

U tim godinama flota rovinjskih ribara i pomorskih trgovaca se od preostalih 47 povećala na 167 plovila. Zbog daljnjeg razvoja ribarstva i trgovine morem, do 1850. već ih je bilo 318. Rovinjski brodograditelji su bili toliko vješti da ih je s obiteljima 2.400 preseljeno u Pulu kako bi 1856. pokrenuli proizvodnju u novom austrijskom Arsenalu.

Nakon toga Rovinj je ostao na dva brodogradilišta. Jedno obitelji Benussi nalazio se na Rtu Sv. Nikole, sada Trgu brodogradilišta, drugo obitelji Deterni na sadašnjem lokalitetu u Nazorovoj nakon Tvornice duhana.

Mnogo je opreme zadnjeg brodogradilišta bilo izloženo u Pomorskoj zbirci u Dvorcu na Crvenom otoku, a sada se čuva u depoima Muzeja Grada Rovinja. U svakom slučaju, ako Kuća o batani dobije prostor nekadašnje brodomehaničarske radionice, moći će se prikazati velik dio maritimne prošlosti Rovinja, koja daleko nadilazi batanu.

Zbog jednostavnosti gradnje batane pravi su je brodograditelji nazivali šešula, što je drvena naprava za izbacivanje vode iz broda ili načve, drvenog korita za mijesenje kruha. Gradili su ih i stolari i drugi zanatlije, koji su se bavili obradom drva. Iz nekadašnjeg brodogradilišta nacrti batane su na upite odašiljani mnogima od mnogobrojne rovinjske dijaspore diljem svijeta, koji su zbog nostalgije za Rovinjom gradili replike ili modele batana.