Turisti brzo prokužili da postoji 'besplatna livada'. Domaći su pred 'pobunom'
Piše: Aldo Pokrajac
U srcu sezone turistički Rovinj puca po šavovima, posebno u dane kada je vrijeme nestabilno pa prema gradu u kojem se ima što razgledati navale i turisti s južnog i sjevernog dijela Istre. Uz 37 tisuća registriranih i, računa se oko tri tisuće takozvanih prijatelja, koji ljetuju u stanovima stranih vlasnika i bukiraju po tko zna kakvim vezama, u malom Rovinju sa tek 12 tisuća stanovnika nastaje jedan od najgorih primjera hrvatskog overturizma.
Rovinj je ogledni primjer aktivnim stanovništvom ispodprosječne europske zemlje koja je sve karte bacila na turizam, u kojem je, nažalost, Istra predvodnik pomalo suludog trenda rentanja svega i svačega, nastojanja da se cijelu godinu živi od prihoda ostvarenih u dva do tri ljetna mjeseca.
Za jednog od ovakvih dana kolona prema Rovinju počinje već u Rovinjskom Selu, daleko ispred jedinog semaforskog raskršća na području Grada, koji je zbog gustog prometa odavna zaslužio biti zamijenjen protočnijim kružnim raskrižjem. U takvim okolnostima za posljednjih sedam kilometara do Rovinja potrebno je 20 do 30 minuta vožnje, ako nema nekog većeg zastoja. Slično je i iz pravca Pule.
Park & Ride parkirališta prazna, ilegalna livada prepuna
Pravo je čudo gdje se sva parkira ta silna automobilska čeljad. Rovinj je, naime, izgradio nekoliko Park & Ride parkirališta. Prvo iz pravca Istarskog ipsilona, nadomak prigradske Končete je sablasno prazno. Još je čudnije što je novo slično parkiralište uz more na prostoru željezničke stanice također prazno, iako se otuda pješke u središte grada stiže za desetak minuta.
U doba društvenih mreža turisti su brzo prokužili da u skupom gradu postoji besplatno divlje parkiralište na prostranoj travnatoj livadi iza sportske dvorane Valbruna. Ovaj veliki prostor, u urbanističkom planu rezerviran za školski atletski poligon, u pred i posezoni kada parking skače na dva eura po satu, kompromisno je rješenje za one koji dolaze na posao u središte Rovinja, Dom zdravlja, Policiju, Poštu, Gradsku upravu, Katastar, Sud i druge ustanove, pa ovdje, dvadesetak minuta hoda do centra grada, mogu besplatno parkirati. U punoj sezoni ovdje međutim turisti parkiraju svoja vozila na duže vrijeme, a mnogi su automobili i pokriveni ceradama.
Badava Rovinjci protestiraju na društvenim mrežama protiv parkiranje turista na ovoj i pravim parkovnim zelenim površinama u užem dijelu grada. Kao i kod nas i u emitivnim turističkim zemljama buja inflacija i kriza novih poslova, pa turisti paze na svaki euro. Na povijesnoj jezgri najbližem parkiralištu Valdibora za sat parkiranja se plaća 3,5 eura, na ostalima 3 eura. Preskupo ne samo za Rovinjce već i za turiste.
Neki Rovinjci razmišljaju na logički način, pa komentiraju da bi parkirališta na prilazima gradu trebala biti jeftinija, ili čak besplatna, a u centru ako treba i skuplja, te da je to jedini način za rasterećenje prometa. Ali, dodaju, očito je važnije punjenje kase pa se, bezuspješno, nastoje skupo naplatiti i parkirališta pokrivena rizlom izvan strogog centra.
Uz Grad Rovinj na društvenim mrežama prozivaju se komunalni redari koji bi kao trebali kažnjavati one koji parkiraju van parkirališta s naplatom. Mnogi stanovnici Rovinja međutim ne znaju da je od nekadašnjih osam ostalo tek četiri redara, a uz područje Grada Rovinja posebnim sporazumom po potrebi interveniraju i na prostoru općina Bale i Kanfanar. Nekad relativno ugledna javna služba danas je izgleda nakon raspisivanje nekoliko natječaja postalo duboko deficitarno zanimanje.
Posebno nakon što im je uz nadzor komunalnog reda, javnih površina i nerazvrstanih cesta uvaljeno i nadleštvo nad bespravnom gradnjom i obalnim pojasom. U ovim predmetima kazne znaju iznositi i do 20 tisuća eura, pa je na komunalnim redarima velika odgovornost i dug administrativni postupak koji im zbog složenosti oduzima puno vremena.
Velika odgovornost za preostala četiri od nekadašnjih osam komunalnih redara
Tek nedavni službeni podatak da su komunalni redari ove godine uspjeli naplatiti kazne za 113 ilegalna kampera, većim dijelom na udaljenoj Punti križa i uvali Cisterna, ali i na gradskim parkiralištima, ukazuje na razmjere ove pojave u obalnom pojasu. Naime, na Park & Ride parkiralištu Končeta dnevna karta za kampere stoji povoljna tri eura, ali u 23 sata valja izaći, pa tu kamperi nisu na vidiku.
Na području Grada Rovinja nema legalnog kamp parkirališta za kampere u prolazu s osnovnom infrastrukturom i jeftinijom naplatom. Ovako, poslovično dobro obaviješteni kampisti parkiraju na skrovitim mjestima blizu mora. Ako eventualno naiđu komunalni redari plaća se kazna u iznosu od sto eura, što je prosječna cijena noćenja za jednog od njih. Potom se prebaciš u drugu uvalu i po zakonu slučajnih brojeva možeš na miru dovršiti svoj odmor u biseru hrvatskog turizma.
I kamperi i ostali turisti su u današnje doba društvenih mreža dobro umreženi. Znaju koliko smo skuplji u trgovinama, uslugama i restoranima, posebno u Rovinju, jednoj od perjanica hrvatskog turizma. U modi je opet gepek turizam sa špecerajom iz domovine, a za to su idealni prostrani kamperi. Iako je Rovinj prama službenim podacima e-Visitora nedavno malo prije prošle godine prebacio dva milijuna noćenja, rovinjski ugostitelji, primjerice, ne vjeruju da je u gradu toliko turista jer ih ne primjećuju na svojim terasama. Možda će doći pameti tek na kraju sezone kada će imati vremena prebrojiti ovoljetnu zaradu.