'IDS mi je u krvi, ali nisam, niti želim biti, neformalni lider bilo koje stranke'

Župan Boris Miletić krenuo je u drugi mandat na čelu Istarske županije nakon duge i iscrpljujuće izborne utrke u kojoj su mu protukandidati bili četvorica ozbiljnih suparnika – među njima i troje aktualnih saborskih zastupnika. Po prvi put na izbore je izašao kao nezavisni kandidat, bez stranačke podrške, a pobjedu je, poznato je već, izborio u drugom krugu.

Ovaj mandat osvojili ste u tijesnoj utrci, no rekli ste da vam je "najslađi". Što vam ta pobjeda osobno znači – olakšanje, ponos ili izazov?

– Rekao bih da je to sve skupa. Najslađa je zato što je izborena u potpuno drugačijoj kampanji koja potvrđuje naš zajednički rad. Ne doživljavam to kao osobnu pobjedu – i nije to prazna fraza – već kao rezultat timskog rada: mojih zamjenika, pročelnika, upravnih tijela, ravnatelja ustanova i direktora trgovačkih društava. Kad nakon dugogodišnjeg mandata ponovno tražite povjerenje građana, to je potvrda da ste radili ispravno. Teško je pronaći pravu riječ – možda “olakšanje” nije posve točno – ali svakako je riječ o osjećaju potvrde i ponosa. Na dan izbora svi smo jednaki – bez obzira na spol, dob ili društveni status. Svatko ima jedan glas, jednako vrijedan. Kada vam građani daju povjerenje nakon gotovo dva desetljeća izvršne vlasti, to nije samo ocjena ovog mandata, već vašeg ukupnog rada. Naravno, imate prednost iskustva u odnosu na protukandidate koji možda nemaju izvršne mandate iza sebe, ali s druge strane, to je i izazov jer oni dolaze s porukom promjene. Nismo imali stranačku logistiku, ali imali smo ono što često vrijedi i više – izravnu podršku građana. Vrijeme će pokazati hoće li ponuđene promjene biti dobre. No, meni je ovo, bez sumnje, najdraža pobjeda jer potvrđuje konkretan rad i vrijednosti koje zastupamo. Još uvijek vjerujem da se rad i poštenje u društvu cijene.

Spomenuli ste logistiku. Dosad ste u sve kampanje ulazili kao visoki dužnosnik ili stranački čelnik. Ovaj put krenuli ste s malim timom suradnika. Koliko je to bilo drugačije i izazovnije?

– Itekako je bilo drugačije. Istarska županija nije malo područje, a kampanja je bila duga – barem onaj formalni dio koji nazivamo kampanjom, iako vjerujem da kampanja traje od prvog dana mandata. U startu smo bili dvoje-troje u užem timu. Radili smo strategiju, program, koordinirali logistiku i papirologiju, od kandidature do izvješća o troškovima – i za nezavisnu listu i za župansku kandidaturu. Posebno je izazovno bilo prikupljanje potpisa potpore, jer su za nezavisne kandidate nužni potpisi i za listu, ne samo za kandidata za župana. I kao što sam rekao, pobjeda je rezultat rada cijelog mog tima u Županiji u protekle četiri godine. Neizmjerno sam zahvalan svima njima – ljudima koji su podnijeli velik teret, često bez vidljivosti u javnosti - tajnicama i brojnim suradnicima koji rade iza kulisa. Njihovo zadovoljstvo i sreća nakon rezultata daju poseban osjećaj koji je teško opisati. Kao da ste popili dobru kavu – iako bez šećera, nekako vam je ipak slađa.

Nakon pobjede u toliko izbornih ciklusa, je li osjećaj ostao isti? Je li to euforija, zadovoljstvo ili je već prevladala rutina?

– Zadovoljstvo, uvijek. Bez euforije, jer to je ipak posao. Ali iskreno volim ovaj poziv – ispunjava me. Unatoč svemu, više je lijepih nego ružnih dana. Naravno, ima i onih manje ugodnih trenutaka, ali kada možete stvoriti nešto korisno, a građani to prepoznaju i potvrde – to je iznimno lijep osjećaj. Zahvalan sam građanima Pule na 15 godina povjerenja, a sada i građanima Istarske županije. Ovo je časna, odgovorna i – po meni – najljepša dužnost u politici: biti na čelu županije u kojoj ste odrasli.

U kampanji se ponekad kaže riječ previše

Kako se nosite s onim manje lijepim dijelom kampanje – neugodnim riječima ili osobnim napadima?

– Kampanja zna biti specifična, ponekad se kaže i koja riječ previše. Mene ne pogađa toliko osobno, ali teško podnosim nepravdu, neistine i izvlačenje iz konteksta. Svi mi na javnim funkcijama moramo biti svjesni težine izgovorene riječi. Trudim se ne spuštati ispod razine dostojanstva, čak i kad bih mogao uzvratiti. Kandidat preko puta je također čovjek. To je granica koju nikad ne prelazim. Izbori su, volim reći, politička olimpijada. Ali, za razliku od sporta, ovdje nema srebra i bronce – samo pobjeda se računa.

Nakon toliko godina upravljanja – jeste li isti Boris iz prvog mandata?

– To bi najbolje rekli oni koji me poznaju 20 i više godina. Mislim da se nisam promijenio u karakteru, ali sam stekao golemo iskustvo. Ima mnogo stvari koje se ne mogu naučiti ni na jednom fakultetu. Moj stav i odnos prema ljudima ostali su isti.

A energija i entuzijazam?

– Rekao bih da su još veći. Posebno nakon ovih izbora, gdje smo se u potpunosti oslonili na građane. Mnogi su mi prišli, ljudi koje prije nisam poznavao i ponudili podršku i pomoć. To iskustvo nisam imao dok sam bio stranački kandidat.

Jeste li uopće razmišljali o planu B ako ne pobijedite?

– Ne, iskreno nisam. Iako su mi bliski ljudi govorili da "neće biti smak svijeta" ako ne uspijem, o tome nisam razmišljao. Bio sam uvjeren jer sam osjećao podršku s terena. Znao sam da neće biti lako – sučelili su se sa mnom kandidati iz četiri velike stranke – ali vjerovao sam da u drugom krugu mogu pobijediti.

U kampanji ste, po prvi put, nastupili kao nezavisni kandidat. Iako više niste član IDS-a, u drugom krugu ste imali njihovu podršku, a suradnja se nastavila kroz Županijsku skupštinu. Razumljivo je da se u javnosti često nagađa kako ste i dalje, barem neformalno, percipirani kao lider te stranke. Što mislite o takvim interpretacijama? Osjećate li da se kroz suradnju s IDS-om na neki način vraćate kući, ili je ta faza za vas definitivno završena?

- Nestranački sam župan. Na izbore sam izašao kao nezavisni kandidat sa svojom listom na kojoj su bili ljudi koji nikada nisu bili u politici, i takav želim i ostati. A što se tiče suradnje s IDS-om i drugim političkim opcijama – to je za mene stvar nužnosti, ne afiniteta. Suradnja je jednostavno potrebna. Hoćemo li se oko svega slagati? Naravno da nećemo. Ali vjerujem da imamo puno više zajedničkih tema i ciljeva nego razlika, barem kada je riječ o županijskim nadležnostima. Na primjer, ne znam kome nije cilj da imamo moderne škole, cjelodnevnu nastavu, funkcionalno javno zdravstvo ili dovoljno domova za starije. To su stvari koje nadilaze stranačke boje i vjerujem da ćemo se u većini toga lako dogovoriti. Nećemo voditi politiku po principu "sve što dolazi od onih drugih je loše", jer to nije odgovorno ponašanje. Što se tiče IDS-a, oni imaju svog predsjednika, Lorisa Peršurića, gradonačelnika Poreča, koji je dugo u politici i redovito ima veliku podršku svojih sugrađana. Mi se znamo dugi niz godina, u dobrim smo odnosima i drago mi je s njim sjesti na kavu, ali svatko ima svoju ulogu. On vodi stranku, ja sam nestranački župan. Nisam, niti želim biti, neformalni lider bilo koje stranke.

Vrijednosti IDS-a su i dalje dio mene

Ipak, teško je zanijekati da je IDS, na neki način, dio vašeg političkog DNK. Mnogi smatraju da se vaš sadašnji rad zapravo ne razlikuje puno od politike koju ste vodili dok ste bili član stranke.

-To je točno – nisam se odmaknuo od tih vrijednosti jer su one i dalje dio mene. Moj program s izbora 2021. u velikoj je mjeri proveden. I siguran sam da se IDS može složiti s barem 99 % tog programa. U konačnici, pitali ste me ranije koliko sam se promijenio – držim da se nisam promijenio, ni ja, ni vrijednosti koje smo tada promicali, i koje smatram univerzalnima.

Jeste li tijekom godina možda promijenili stav prema potrebi za političkom suradnjom? Prije osam godina IDS je dominirao, a suradnja vam možda tada nije bila prioritet.

– Istina, danas na to gledam drugačije. Pružiti ruku suradnje kad si najjači puno je vrjednije i mudrije nego kada to radiš iz nužde. Uvijek sam naglašavao važnost suradnje – bilo s Vladom, Uredom predsjednika, bilo s načelnicima i gradonačelnicima. Prije četiri godine čuo sam da župan nije bio u nekim gradovima i općinama po 14 godina. Meni je to neprihvatljivo. Kao nestranački župan, želim imati jednak metar za sve. Bez obzira na to dolaze li iz opcije A, B ili C – svi ti načelnici i gradonačelnici imaju demokratski legitimitet i žele najbolje za svoje građane. Moj zadatak je da unutar proračunskih mogućnosti budem pravedan prema svima.

Je li vam sada lakše kada ne morate razmišljati o stranačkim interesima?

– U tom dijelu – da, lakše je. Do pobjede je možda teži put, ali nakon toga puno je lakše i slobodnije donositi odluke. Ne gledam više ljude kroz prizmu “vječnih neprijatelja” ili “vječnih partnera”. Mislim da smo svi zajedno sazreli i izašli iz vremena devedesetih. Danas je jasno da nije važna samo stranačka oznaka – važan je čovjek. Bez kvalitetnog kandidata, nema ni izborne pobjede. Stranka može pomoći, ali nije presudna.

U kampanji se puno govorilo o cestama i prugama, ali što je vama osobno najdraži projekt koji biste voljeli vidjeti dovršenim do kraja ovog mandata? Ono što vas dira kao čovjeka, a ne samo župana?

– Prije svega i uvijek djeca. Želja mi je da sva djeca u Istri pohađaju jednosmjensku nastavu. To ćemo ostvariti. Drugi veliki projekt, za koji vjerujem da je od strateške važnosti za budućih sto godina, jest cestovna infrastruktura – Istarski iks, povezivanje Pule, Žminja i Labina.

Kad skinete "odijelo" župana – kako punite baterije? Imate li kutak u koji bježite kad treba doći k sebi?

– Funkcija župana ne podrazumijeva klasično radno vrijeme, a to često uspoređujem sa studiranjem. Na fakultetu morate zadovoljiti određeni minimum znanja kako biste položili ispit, ali imate i potpunu slobodu posegnuti za dodatnom literaturom, istraživati i širiti svoje znanje koliko god želite. A znanje, znamo, nema granica. Tako je i s pozivom župana – svaki dan ste u akciji, svakodnevno donosite odluke, što je ujedno i najvažnija odgovornost svakog lidera, pa tako i mene kao župana. Te odluke nastojim donositi pravedno, promišljeno i u najboljem interesu većine građana koji ovdje žive. Naravno, svima ne možete uvijek udovoljiti – to je jednostavno nemoguće – ali ako većina od tih odluka ima koristi ili se osjete pozitivni pomaci, znam da sam na dobrom putu. Što se tiče opuštanja, smatram da svaki lider mora voditi računa o svojoj psihofizičkoj kondiciji. Meni osobno puno znači sport – ono pravo, kada se dobro oznojite – jer to je onaj zdravi umor koji vam zapravo donosi zadovoljstvo. Uz to, važnu ulogu igraju i moji hobiji, koji mi zaista pune baterije. Bilo da je riječ o pripremi obroka za obitelj – znate da volim kuhati i provoditi vrijeme u kuhinji – ili odlasku na more i ribolovu, ili pak druženju uz harmoniku, pjesmu i prijatelje... Sve su to trenuci koji me resetiraju, vraćaju energiju i pomažu mi ostati fokusiran i uravnotežen u ovom zahtjevnom i izuzetno odgovornom pozivu.

Volite li putovanja, učite li nešto vani što primjenjujete ovdje?

– Putovao sam malo izvan Hrvatske u posljednje četiri godine, ali da, volim putovati. Volim vidjeti što i kako rade drugi. Smatram da uvijek možemo nešto naučiti i primijeniti. To nas obogaćuje, a ujedno nas i podsjeti koliko imamo kod kuće: čisto more, šume, klimu, stil života... To nije tako u mnogim dijelovima svijeta. Ne trebamo biti samozadovoljni, ali trebamo cijeniti ono što imamo.

Većina mojih prijatelja su privatnici i upravo ti razgovori često otvore oči

Što vam vaša obitelj kaže kad dođete kući nakon napornog radnog dana – komentirate li što vam se dogodilo i projekte ili vas vraćaju na zemlju sa “iznesi smeće”?

– Vrate me, i to vrlo brzo, s "iznesi smeće" i sličnim kućnim rutinama (smijeh). Nastojim ne opterećivati obitelj poslom. Supruga je jako zauzeta, sin maturant. Svatko ima svoje. No, razgovaramo o općim stvarima i korisno mi je čuti njihove perspektive – posebice jer nisu iz javnog sektora. Većina mojih prijatelja su privatnici i upravo ti razgovori često otvore oči i ukažu na stvari koje iz javne perspektive možda ne vidimo dovoljno jasno.

Usporedba s privatnim sektorom često otkrije prostor za napredak. Kad ste već to spomenuli, jeste li zadovoljni efikasnošću vaše županijske uprave?

- Uvijek može bolje, ali mislim da radimo kvalitetno. Ključ je u motivaciji i prepoznavanju dobrog rada. Mislim da imamo kompaktnu, funkcionalnu upravu koja je istinski na usluzi građanima i gospodarstvu. A to je i njezina osnovna funkcija – pružiti maksimalnu uslugu, uz što manji teret za javne financije. Taj princip sam slijedio i dok sam vodio Grad Pulu, i trudim se primijeniti ga ovdje. Imam jako dobar tim ljudi i izuzetno sam zadovoljan kako radimo.

Za razliku od nekih drugih sustava, u Županiji nije bilo velikih odlazaka kadrova?

- To je isto pokazatelj. Kada unutar Uprave osjetiš podršku, kad vidiš da su ljudi zadovoljni, to se osjeti. Kad sam preuzeo dužnost, zaposlenici su bili potplaćeni u odnosu na druge jedinice lokalne samouprave. Danas imamo situaciju da nam ljudi dolaze, a rijetko odlaze – osim iz opravdanih razloga, poput udaljenosti do radnog mjesta. To govori nešto i o atmosferi, ali i o načinu rada. Ljudi žele raditi u okruženju gdje se osjećaju cijenjeno – nije sve u plaći, a nije ni stres manji, kako neki vole reći. Posao je zahtjevan, ali odnos unutar tima čini razliku.

U kampanji ste pokazali žar, ali i otpornost. Kad su najteži trenuci, tko je vaš oslonac – imate li osobni ritual, osobu ili misao koja vas drži na kursu?

- Nemam posebne rituale. Volim se dobro pripremiti – za izbore sam, priznajem, klasični štreber. Sve po „PS-u“. Konzultiram se sa suradnicima, dijelim mišljenja i vjerujem u timski rad. Lider daje ritam, smjer i viziju – ali bez tima nema rezultata. Možete biti najpametniji na svijetu, ali bez suradnje, sve pada u vodu.

Danas se puno govori o mentalnom zdravlju javnih osoba. Kako vi balansirate stres i odgovornost?

- Razgovor s građanima me drži na zemlji. Istina, nije uvijek lako – većina ljudi dolazi s problemom, ne s lijepim pričama. Ali upravo to vas vraća u realnost, da ne živite u balonu i ne gledate svijet ružičasto. To je važno – da ostanete povezani s ljudima i njihovim stvarnim potrebama.

Završnica kampanje bila je dosta stresna. Kako ste to doživjeli?

- Bila je zahtjevna, znao sam da neće biti lako, ali volim se našaliti, razlika u glasovima bila je ipak deset puta veća nego prije četiri godine. A kad odete u trgovinu, kad razgovarate s ljudima o njihovim svakodnevnim brigama – o skrbi za starije, domovima, demenciji, djeci s posebnim potrebama – tada znate zašto ste tu. To su ključna pitanja koja kao društvo moramo rješavati. Često kažem – snaga zajednice ogleda se u tome koliko brinemo o najranjivijima.

Nema sretnijeg čovjeka od mene kad sam u trenirci, kratkim hlačama i šlapama na plaži

Na prethodnim izborima pobijedili ste kao predsjednik IDS-a, na ovim kao nezavisni kandidat. Nakon još jednih osvojenih izbora mislite li da vas ljudi u Istri percipiraju više kao političara, ili već i kao svojevrsni simbol regije? I kako se s time nosite?

- Teško je to razdvojiti. Kad ste dugo u javnom prostoru, postanete personifikacija određenih vrijednosti. Nakon 19 godina u izvršnoj vlasti, logično je da postanete i meta kritike – to je dio ovog javnog poziva. Bitno je imati cilj, donositi odluke, ostati čvrsto na zemlji i ne izgubiti kompas. Kažu mi: "Uvik si u odijelu i kravati" – nije to iz gušta, pogotovo ljeti. Ali kad predstavljate instituciju, tako i treba izgledati. A kad nisam na dužnosti, vjerujte, nema sretnijeg čovjeka od mene kad sam u trenirci, kratkim hlačama i šlapama na plaži.

Dakle, ne možete zadovoljiti sve?

- Tako je. Uvijek će netko imati primjedbu, netko će biti zadovoljan, netko neće. Cilj je pronaći optimum. Izbori na kraju pokažu je li taj balans postignut. Na početku mog gradonačelničkog mandata 2006. godine ljudi su znali imati predrasude – da sam mlad, da sam marioneta. S vremenom to nestane. Danas se, vjerujem, nitko ne bi usudio reći da nisam samostalan u odlučivanju.

Kako se nosite s kritikama i javnim pritiskom?

- Živimo u društvu gdje svatko ima mišljenje – svi su stručnjaci za sve. To treba prihvatiti. Ali kad ste na javnoj funkciji, vi predstavljate sve građane – bez obzira na političku pripadnost. Morate slušati, ali i donositi odluke. To je srž ovog posla.

Je li teško provesti projekte u Istri?

- Najteži dio svakog projekta je razdoblje od ideje do realizacije. Tad se javljaju špekulacije, nagađanja, otpor. Evo danas, s nekim odmakom vremena, znam se malo zafrkavati s mojim prijateljima koji su s Velog Vrha i vole sad otići subotom ili nedjeljom na kavu u novu marinu Polesana, tako da im kažem - “Pa to tu nije trebalo biti! Bolje da je bilo i dalje vojno područje nego da imamo sad tu gdje popit kavu.” Normalno, to je sarkazam ili humor, kako tko voli. Ali do te realizacije bilo je milijun različitih teorija. Na kraju kad se to realizira, ljudi kažu: to je lijepo, to je dobro, tamo su neki ljudi zaposleni, ta imovina je u funkciji. Za razliku od onog prvog dijela – Valelunge 1, Valelunge 2, Muzila i drugih bivših vojnih područja, koji su i dalje zapušteni. Protok vremena je onaj koji čini da ljudi nakon toga donesu neki svoj sud i konačno kažu: da, ovo je dobro, ili: ovo nije tako trebalo biti.

Borisu iz 2006. bih rekao da treba slušati ljude i puno raditi

Prvi službeni sastanak nakon izbora bio vam je s gradonačelnikom Pule Peđom Grbinom i to nedugo nakon što je njegova stranačka kolegica bila vaša protukandidatkinja u drugom krugu izbora, a nazočili ste kao župan i konstituirajućoj sjednici novog Gradskog vijeća. To je svakako lijepa i pohvalna gesta, ali kako je primijetio moj kolega Nenad Čakić, i ne baš uobičajena politička praksa. Radi li se samo o želji za nastavak dobre suradnje s novim čelnikom grada koji ste dugi niz godina vodili ili treba u tome tražiti i nešto više, nešto što piše između redaka?

- Kolega Čakić možda nije dovoljno dobro popratio – i prije četiri godine bio sam na konstituirajućoj sjednici. Kad dobijem poziv bilo kojeg grada ili općine, koliko mi to obveze dozvoljavaju – rado se odazovem. Prije svega, radi se o nastavku suradnje. Suradnja između župana i gradonačelnika najvećeg grada u županiji treba biti dobra, neovisno o političkim razlikama. Suradnju sam promovirao i s prethodnim gradonačelnikom, Filipom Zoričićem. S Grbinom se znam dugi niz godina – bio je član Poglavarstva još 2006. kad sam postao gradonačelnikom Pule. Imali smo kvalitetnu suradnju i ne vidim razloga zašto ne bi i sada. Političke razlike ostavljamo iza sebe, jer posao županije i grada ne smije trpjeti. Izbori su završili, sad je vrijeme za rad.

I za kraj, kada biste se mogli vratiti u vrijeme i savjetovati Borisa iz 2006., kad ste prvi put postali gradonačelnik Pule – što biste mu rekli?

- Rekao bih mu da treba slušati ljude i puno raditi. Također, važna je briga o zdravlju i fizičkoj kondiciji, jer bez toga nema uspjeha u ovom poslu. Najvažnije je biti svoj i ostati dosljedan sebi, bez obzira na okolnosti. To je ključ uspjeha i opstanka u politici.

Biste li danas išli istim putem?

- Da, išao bih istim putem. Upravo u tome leži ljepota ovog poziva – unatoč svim izazovima, treba ostati vjeran sebi i svom putu.