Ovo je čovjek u čijoj su radionici obnovljene rovinjske barokne orgulje

Povratak baroknih orgulja iz 1754. godine u crkvu sv. Eufemije nakon 34 godine bio je i još je uvijek velik događaj za Rovinj. Zanimljivo je, međutim, kako je nakon mnogih pokušaja u radionicama Slovenije, Srbije i Hrvatske, na koje su rovinjsku župu usmjerili stručnjaci iz Belgije i Austrije, uspjeli rekonstruirati u radionici Francesco Zanin di Gustavo Zanin iz Udina. Tvrtka Francesco Zanin, koju je u početku vodio Gustavo Zanin, osnovana je daleke 1827. godine, pa će za dvije godine obilježiti dvjesto godina neprekidnog rada. Umijeće izrade i rekonstrukcije orgulja ovdje se prenosi s generacije na generaciju.

„Mi smo najstarija aktivna orguljaška radionica u Italiji, gdje se umjetnost i strast prema glazbi kontinuirano prenose s oca na sina i sada smo dosegli sedmu generaciju. Ja se ponajviše brinem o izradi i dizajnu novih klasičnih orgulja i njihovoj harmonizaciji. Uz to bavimo se izradom jednostavnijih prijenosnih orgulja i restauracijom starijih, što je glavni zadatak mog sina Carla“, rekao nam je nakon svečanosti kolaudacije Francesco Zanin.

U 30 godina seljenja nestalo 20 posto dijelova

Pojasnio nam je da je restauracija starih orgulja, posebno baroknih, visoko specijalizirana aktivnost koja zahtijeva specifične vještine i znanja. Stari dijelovi, bez obzira na oštećenja crvotočinom, habanjem, korozijom ili vandalizmom, moraju biti savršeno restaurirani i funkcionalni, uz što veće očuvanje njihove originalnosti. Proces restauracije također predstavlja jedinstvenu i neponovljivu priliku za dobivanje važnih informacija o umijeću nekadašnjih graditelja orgulja.

„Rad na Barbinijevim orguljam iz crkve sv. Eufemije bio je specifičan zbog toga što su orgulje lutale više od 30 godina od radionice u radionicu. Za to vrijeme nestalo je 20 posto dijelova. Imali smo sreću što su slične orgulje ugrađene u jednu crkvu u Trevisu. Tako smo od njih mogli skidati nedostajuće elemente i po njima raditi nove za rovinjske otoke. Bilo je naporno, ali smo upornošću uspjeli položiti ovaj zahtjevni zadatak od kojeg su odustale brojne radionice prije nas“, odgovorio je na naše pitanje o zahtjevnoj restauraciji znamenitih rovinjskih orgulja.

Na Westminsterskim orguljama bilo 65 zaposlenika

Francesco Zanin je prava enciklopedija orguljarstva pa nam je pričao da se orgulje zbog složenosti i bogatstva zvuka nazivaju kraljicom instrumenata. Kod velikih orgulja bilo je međutim problema, u prvom redu zbog pokretanja velikih mjehova koji su upuhavali zrak za svirku svirala.

„Zamislite da je oko 1200. godine u Westminsterskoj opatiji bilo zaposleno čak 65 ljudi za pravilno funkcioniranja orgulja. Danas ih zamjenjuje jedan tihi i ekonomički elektromotor, kakav smo ugradili i u drevne rovinjske orgulje izgrađene u tada renomiranoj radionici venecijanskog graditelja Antonija Barbinija“, ilustrirao je revoluciju u upuhavanju zraka u svirale orgulja.

Kraljica instrumenata je iznimna i zbog svojih velikih gabarita, pa su izradu njihova postolje, unutarnji i vanjski interijer bilo povjeravano najboljim arhitektima i poznatim slikarima.

Rovinjske slične orguljama glasovitog Petra Nakića

„U slučaju Rovinja cijeli kompleks orgulja ima izvanredni vizualni dojam. Kada sam ga prvi put vidio odmah sam se prisjetio orgulja Petra Nakića (Pietro Nacchino) iz Šibenika, prethodnika Antonija Barbinija, postavljenih u crkvi San Giorgio Maggiore u Veneciji. Nakić je bio najvažniji graditelj instrumenata u Mletačkoj republici od 1720. do 1765. godine, tijekom kojih je izradio gotovo 400 orgulja“, podučava nas Francesci.

Impozantnost kućišta orgulja u crkvi sv. Eufemije nije slučajna jer se samo u tim velikim dimenzijama mogu postići zamišljeni svečani zvukovi koji se očekuju od prave kraljica instrumenata.

Nestvarnih 845 cijevi i 24 registra

„Na pročelju rovinjskih orgulja vidimo samo dio cijevi. Iza njih nalaze se njih stotine, ukupno čak 845 cijevi, kažu nam najviše od svih osamstotinjak u Hrvatskoj. Najveće proizvode najdublje tonove, dugačke su gotovo pet metara te su izrađene od drva. Takvih drvenih cijevi je 35, a ove koje se vide na pročelju su kositrene i njih ima 21, dok su unutrašnje od kositra i olova. Neposredno uz njih postavljena su dva registra jezičastih cijevi, trombocini od kositra i violončela od čempresa. Kontroliranim titranjem tih jezičaca nastaje bogat zvuk orgulja“, objašnjava nam Francesco Zanin.

Zanin nam pojašnjava da su sviraču na rovinjskim Barbinijevim orguljama na raspolaganju 54 tipke i 18 pedalina koje se aktiviraju nogama. Na raspolaganju su mu 24 registra pa različite vrste zvukova može postići pojedinačno ili u kombinaciji.

„Rovinjske orgulje imaju dvije skupine registara, jedne za puninu zvuka a druge za koncertne efekta. Prvi za puninu zvuka sastoje se od 486 a koncertni od 315 cijevi koje imitiraju orkestralne instrumente poput flauta, korneta, truba i sličnih. Daljnji8h 44 cijevi koriste se isključivo za pedalinu klavijature. Količina cijevi orgulja pokazuje kakav je to složen instrument i koliko je važno pravilno servisiranje i rekonstrukcija“, rekao nam je Zanin.

Dodaje da su najstarije orgulje koje su zbog pravilnog održavanja još uvijek u funkciji u bazilici San Petronio u Bologni, izrađene 1471.godine.

Tisuće sati rada

„Rovinjske orgulje bile su u veoma lošem stanju pa je mnogo elemenata trebalo obnoviti. Da bi se zadržao originalni zvuk valjalo je rekonstruirati brojne dijelove prema izvornim mjerama i materijalima. Za to nam je trebalo tisuće sati rada u radionici sa desetak vrhunskih majstora. Sve cijevi koje su nam stigle su restaurirane tako da smo uporabili 80 posto originala. Puno smo radili i na intonaciji, podešavanju zvuka što je osjetljiv i ključan postupak za dobivanje konačnog zvuka. Taj smo završni dio posla izvodili na licu mjesta, prilagođen akustici crkve“, objasnio nam je frijulski doktor za orgulje.

„Baš kao što u velikom zboru sve raznolike glasove treba uskladiti, tako mora biti i s cijevima orgulja. Priroda nam i na taj način pokazuje ljepotu harmonije, zajedništva u našim različitostima kako bi bili potpuni sudionici Simfonije stvaranja“, zaključio je Francesco Zanin.