Damir Peteh: 'Krajnje je vrijeme da se spustimo na zemlju. Vratili smo se na razinu 1998.'

Turistički djelatnici nastoje prikazati da ćemo imati još jednu, ako ne rekordnu, onda barem dobru turističku sezonu. Brojke koje nam ne idu u prilog opravdavaju se kasnijim vjerskim praznicima, last minute bukinzima i sličnim tričarijama. Međutim, ako već i poslovično hvalisavi premijer Andrej Plenković te ministar turizma Tonči Glavina stidljivo poručuju da bi trebalo stati na loptu i porazmisliti o konkurentnosti našeg turizma, može se zaključiti da nešto ne štima.

Nitko neće priznati da je car gol osim neposrednih proizvođača, kako smo ih nekad zvali. Žale se vlasnici apartmana, restorana i drugi trudbenici kojima očito planirana lova curi kroz prste. Najsmiješnije je kada naša čeljad, koja većim dijelom ne putuje po svijetu, na društvenim mrežama komentira postove turista razočaranih nenormalnim porastom cijena u Hrvatskoj.

Ako nemaju para ne trebaju doći na našu obalu

Čuju se komentari tipa ako nemaju para ne trebaju ni doći na najljepšu obalu na Mediteranu. Lako je zaključiti da rado gledamo u tuđi novčanik i da smo postali prepotentni. I dalje želimo lagodno živjeti od rentanja kao da smo sami na svijetu.

Zanimljivo, u maloj zemlji sa tisuću otoka u najvećem je padu nautički čarter. Nakon što smo na televiziji uživo čuli jadikovke dalmatinskih vlasnika tvrtki za iznajmljivanje plovila, vjerujući da se Istra i dalje uzda u činjenicu da smo najbliža destinacija emitivnim tržištima, za komentar obratili smo se Rovinjcu Damiru Petehu, svjetski poznatom skiperu, vlasniku tvrtke Marine Media čija je flota locirana u marini Tehnomont u Puli.

"Na žalost u velikom smo padu. Bukingom do 28. lipnja, zadnjeg vikenda u predsezoni, relativno smo zadovoljni. Kad je riječ o bukingu u punoj sezoni predstoji nam jedna od najneizvjesnijih godina jer imamo bukirano samo 30 posto kapaciteta", kaže nam Peteh, koji je nakon što je iz Europe u Ameriku i natrag prebacio puno jahti, a potom vodio školu za skipere na Bahamima, među prvima nakon Domovinskog rata krenuo u biznis iznajmljivanja plovila.

Najvjerniji gosti Nijemci ne mogu pratiti porast naših cijena

"U slobodnom padu smo bili za vrijeme covida. Potom je nastupila kriza uzrokovana ratom u Ukrajini, rast cijena energenata, inflacije i pad industrijske proizvodnje. Više-manje pola naših gostiju je iz Njemačke koja ima veliku tradiciji jedrenja. Jedrilice koje mi iznajmljujemo su najjeftinije u nautičkoj ponudi. Prateći konkurenciju na Mediteranu cijene najma smo minimalno dizali, pa je prosječna cijena boravka na njima oko 100 eura dnevno, u razini hotelskog noćenja. Mi pratimo kupovnu moć naših gostiju. Većina njih koja se zadovoljava plovidbom jedrilicom su srednje platežne moći. S najmom jedrilice bi se nakako izvukli ali su sve druge cijene enormno skočile i to si naši vjerni gosti, s kojima smo stalno u kontaktu, više ne mogu priuštiti" odgovara Peteh na naše pitanje o zbog čega je buking ovoliko pao.

Dodaje da su u Njemačkoj mnogi od ljubitelja plovidbe našim dijelom Jadrana ostali bez posla. Oni koji rade, a imaju manja primanja, jedre na brojnim njemačkim jezerima, dok bolje stojeći većinom idu u Grčku.

Krajnje je vrijeme da se spustimo na zemlju

"Grčka ima slabiju nautičku infrastrukturu od nas ali su ljudi na njihovim otocima skromniji i s ljubaznošću dočekaju svakoga gosta. Cijene vezova su puno manje, u manjim mjestima i besplatne. Usluge i cijene u restoranima su niže. Općenito, mi smo postali prepotentni i bahati, često i neljubazni. U najzabačenijoj našoj uvali nema veza jeftinijeg od 50 eura. Vezovi u marinama su sve skuplji, a da o ostalim uslugama i restoranima ni ne govorimo. Gosti se nakon godina dolaska na Jadran osjećaju prevarenima, što se može vidjeti u reakcijama na najrelevantnijem Tripadvisoru. Krajnje je vrijeme da se spustimo na zemlju, uskladimo cijene s mogućnostima gostiju. U suprotnome mislim da nam se ne piše dobro. Cijeli život sam u nautici i meritorno mogu tvrditi da doživljavamo veliki pad i da smo se spustili na razinu 1998. godine, kad smo se trudili privući nautičare nakon Domovinskog rata", poručuje Damir Peteh.

Peteh stalno prati kretanja u nautičkoj industriji, čije je ogledalo najveći nautički sajam u Düsseldorfu, kojeg je i ove godine razgledalo gotovo 250.000 posjetitelja iz preko sto zemalja.

"Najveći broj posjetitelja dolazi da bi vidjeli nova plovila i proučili nautičku ponudu. Koliko je pala kupovna moć Nijemaca svjedoči činjenica da je godišnja prodaja najpoznatijeg svjetskog proizvođača Bavarije sa 850 pala na 250 jedrilica", zaključuje Damir Peteh.

Ne možemo imati skupe cijene za loše usluge i prodavati običnu pizzu za 13 eura

I Sean Lisjak, član Uprave Tehnomonta i predsjednik Grupacije marina Hrvatske gospodarske komore dijeli mišljenja Damira Peteha da smo postali bahati i da će nam se to obiti u glavu.

"Hrvatska ima veliku flotu od 4.800 čarter plovila i mi u marinama nastojimo doći u susret njihovim vlasnicima da bi se održali. Međutim, mnogi koji čine našu cjelokupnu nautičku turističku ponudu su pretjerali. Ne mogu se ovako nabijati cijene vezova u uvalama bez pružanja osnovnih usluga, od skupljanje otpada na dalje. Blizu marina obična se pizza naplaćuje 13 eura, što se nikako ne može opravdati i to se vidi po reakcijama gostiju na turističkim forumima", rekao nam je Lisjak.

S ovim konstatacijama u principu se slaže i Paško Klisović, predsjednik Udruženja čartera HGK. Posebno ističe da je problem nekontroliranog rasta čarter flote koja je već prešla pet tisuća plovila, što je dugoročno neodrživo za Jadran.

Imamo neodrživu flotu od 5.000 plovila, moramo tražiti nova tržišta

"Kao grupacija stalno tražimo regulaciju naše ponude koja kao i kod apartmana na kopnu nekontrolirano raste. Čarterom se ne može svatko baviti, niti je svako plovilo kvalitetno za tu djelatnost. Tražimo uvođenje licenci koju će moći dobiti vlasnici koji su obučeni za tu djelatnost, i da dozvolu mogu dobiti samo kvalitetna i sigurna plovila. Ne možemo svi raditi s unikatnim Bavarijama. Najbolji buking imaju plovila sa svojom osobnošću. Sada su, na primjer, tražene jedrilice sa crnim jedrima, ali se ne bi svi trebali ubaciti u tu nišu već nuditi i druge atrakcije", kaže Klisović.

Ističe i da zaista imamo najljepšu obalu na Mediteranu, pa bi i stoga trebali težiti kvaliteti, a ne masovnosti.

"I ja sam se ovim poslom počeo baviti 1998. i tada je buking bio stopostotan. Hrvatska je tada bila nova hit destinacija, ali je čarter flota bila višestruko manja pa ju je bilo lakše popuniti. Sada, kada već imamo tu veliku flotu, najbolje bi je bilo smanjiti, što će se i desiti ako ta djelatnost postane neisplativa. Ako ostane ovako glomazna, treba tražiti izlaz na drugim turističkim tržištima, gdje je jedrenje i krstarenje popularno. Pritom prvenstveno mislim na SAD, Kanadu, pa i Latinsku Ameriku, čijim je nautičarima Hrvatska gotovo nepoznata ili je znaju samo po kruzerskim putovanjima. Odgovorno tvrdim da sa više truda možemo i dalje ostati hit destinacija i što je najvažnije, ponuditi istinski doživljaj zbog kojeg će nam doći gosti kojima, na primer, nije teško otputovati na daleke i skupe Bahame", zaključuje Paško Klisović, koji ipak vjeruje da će biti više gostiju koji će se odlučiti na krstarenje Jadranom u zadnji tren.