Klimatske promjene? Pogledajte što je oluja napravila u Rovinju 1965. godine!

Nevrijeme koje se predvečer u ponedjeljak 16. lipnja spustilo na Rovinj, čiji je olujni udar trajao tek 15 minuta, s preko dvije tisuće postova jedna je od najkomentiranijih tema na Facebook stanici popularnog Istrameta. Uz uobičajena komentiranja da je riječ o posljedicama klimatskih promjena pozivaju se i nadnaravne sile te teorije zavjere.

Da je nevrijeme božja kazna stara je izlizana tvrdnja nastala u nemoći čovjeka pred silinom prirode. Smiješni su i izlizani komentari da je uzrok ovakvih nevremena posljedica zagađenja koji uzrokuju zrakoplovi. Najsmješnija je međutim HARS teorija, koja je u najmanju ruku ravna onoj da Zemlja nije okrugla.

Za Rovinj opasnost stiže s mora

Međutim, pomnija analiza dostupnih podataka pokazuje da je nevremena u Rovinju bilo i prije klimatskih promjena te da nisu vezana samo za ljetno razdoblje već i za kasnu jesen. Posljedica je to mikroklime oko zapadne obale Istre, velikih sparina koje dolaze s delte rijeke Po, gibanja vremenskih ciklona koje za velikih vrućina dolaze s mora, zimi visokih plima i južina te nezanemarivog utjecaja tlaka zraka.

Rovinj je dodatno izložen jakim zapadnim vjetrovima s mora, posebno ponenta i garbina. Obalne šume posađene još u vrijeme Austrougarske su već davno prošle svoj životni vijek te je normalno da stradavaju pod naletima olujnog vjetra sa vrtloženjem, kakav je bio ovaj u ponedjeljak koji je na moru dostizao do 150 kilometara na sat, što po skali već spada pod uragane.

Najrazornija oluja 28. studenog 1965.

Oluja iz 1965. godine, koju je gotovo umjetnički dokumentirao pasionirani fotograf, lani preminuli Darko Trojanović, dugogodišnji direktor Istarskih boksita, bila je po dostupnim izvorima najrazornija u novo doba.

Ta kobna oluja dogodila se 28. studenog 1965., prouzročivši štetu veću od dvije milijarde tadašnjih dinara. U, procijenjeno je, najvećoj pomorskoj katastrofi koja je do tada zadesila Rovinj, najviše je stradalo područje sjeverne luke Valdibora. Valovi visine pet metara porušili su 1.500 metara obale, od spomenika palim borcima do željezničke stanice.

Uz 1.400 kvadrata izgrađene luke, na mjestu današnjeg parkirališta, u moru je završilo oko pet tisuća tona boksita spremnog za ukrcaj na brodove. Nastradala je i željeznička pruga. Na mjestima je podlokana, na drugima pokrivena kamenjem i muljem koje je su valovi nanijeli na obalu.

Procijenjeno je da je na pruzi završilo oko 1.500 tona kamenja, od kojih su neki težili tri do četiri tone. Najviše je nastradalo 200 metara industrijskog kolosijeka kod tvornice Mirna, koji je pomaknut desetak metara prema kopnu.

Raščišćavanje trajalo tjednima

U južnoj luci Katarina nastradali su veliki mol i riva uz more, pa je promet kroz grad bio obustavljen. Raščišćavanje je trajalo tjednima. Za to vrijeme vlak se zaustavljao kilometar prije stanice.

Velika je šteta pričinjena poslovnim prostorima i stanovima u nižim dijelovima grada. Pod naletima vode mnogi su građani napustili svoje stanove. Nevrijeme je, naime, započelo u tri ujutro, probudivši stanovnike cijeloga grada.

Ribari su se uskoro našli u luci, nadljudskim naporima osiguravajući vezove svojih brodova. Da bi se spriječilo sudaranje, veći brodovi Mirne su isplovili sa posadama, održavajući se na pučini sa upaljenim motorima preko tri sata.

Najveća tragedija 1992. sa troje poginulih

Od orkanskih nevremena u prošlom stoljeću spominje se studeni 1916., kada je oluja oštetila brojne brodove u luci. Rovinj je potom 19. veljače 1955. zahvatila razorna morska pijavica, koja je najprije zahvatila poluotok Zlatni rt, potom luku, povijesnu jezgru, tvornicu Mirna i Porton Biondi, smirivši se tek na Campolongu. Sličan fenomen zbio se u rujnu 1968., a tada je najviše nastradao poluotok Muccia uz rovinjsku bolnicu.

Najveća tragedija u rovinjskom akvatoriju dogodila se 10. kolovoza 1992. kod Crvenog otoka. U iznenadnoj oluji, koja je došla nakon dugog razdoblja sparnog vremena sa zapada, između otoka i Zlatnog rta prevrnuo se brod Jablanac sa 90 putnika. U nesreći su poginuli supružnici Hilde (33) i Franci Koren (37) iz Ljubljane, koji su se na brodu nalazili sa dvoje djece, a nestala djevojčica Urška Rednak usprkos višednevnim pretragama nikad nije pronađena.

Opustošen Crveni otok

Deset godina kasnije, 16. srpnja 2012. Crveni otok je ponovno bio u epicentru katastrofalnog nevremena. I ovaj je put nevera došla nakon dužeg razdoblja sparnog vremena, ostavivši pravu pustoš na Crvenom otoku, otocima Maškin, Šturago i Zlatni rt. Kao i kod prethodnih, zadnja oluja iz veljače 2016. je također došla sa zapada.

Na velikom parkiralištu u Valdibori pod naletima valova je oštećeno 150 vozila, dok je 50-ak plovila u gradskoj luci potopljeno ili oštećeno. Najviše je nastradala obala u uvali pred tvornicom Mirna i novoizgrađena plaža podno hotela Lone. Ukupna šteta prešla je 20 milijuna kuna.

Da bi se ublažili rizici i posljedice ovakvih nesreća u Rovinju trebalo bi uložiti puno novaca. Nakon desetljetnih priprema konačno su dobivena sredstva u visini od gotovo osam milijuna eura za izgradnju sjevernog lukobrana otoka Katarina. Za potpuno osiguranje južne gradske luke trebati će izgraditi i južni lukobran na otoku Katarina.

Veliki potencijal Valdibore

Kad je riječ o luci Valdibora nju je zbog dubine teže zaštititi. Postojale su mnoge inicijative, zadnju je grupa projektanata kao studiju predstavila Gradu Rovinju 2018. godine. Ova je studija trebala obuhvatiti prostor od sadašnjeg parkirališta do stare željezničke stanice.

Projektanti i nautičari koji su promovirali ovaj projekt tvrdili su da mogu okupiti ulagače koji bi u ovu luku i okolne djelatnosti uložili 40 milijuna eura prepustivši Gradu oko 200 vezova, prostor za vezivanje ribarskih i izletničkih brodova. Ova inicijativa nije nažalost naišla na plodno tlo.

U međuvremenu u Valdibori je većim dijelom sredstvima Grada Rovinja, uz sufinanciranje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture izgrađena prekrasna ali i (pre)skupa lučica San Pelaggio. Međutim, ni ta investicija ne zadovoljava potrebe Rovinjaca okrenutih moru, a posebno nautičkog turizma.

I u zaštićene šume valja ulagati

Prostorno Valdibora je ogroman prostorni potencijal, daleko veći od južne gradske luke ali i dalje ostaje neiskorišteni lučki resurs Rovinja i tako će bez javno privatnog partnerstva ostati.

Kad je riječ o park šumi Zlatni rt, borovih šuma na brdu Monte Mulinija sa luksuznim hotelima i drugih na otocima i uz obalu i u njih treba ulagati. Primjer Crvenog otoka pokazuje kako se uspješno uspijeva obnoviti uništena stoljetna borova šuma, posebno preko javno privatnog partnerstva, u ovom slučaju Grada i Maistre.

U svakom slučaju nova garnitura vlasti morati će razmišljati i o klimatskim okolnostima. Bez razvedene obale, otoka i zaštićenog priobalja Rovinj ne bi bio ovako privlačan turistima, ni s mora, ni s obale. Dakako, teško je ove zahvate financirati direktno iz proračuna već treba osmisliti projekte koji se mogu ostvariti uz pomoć državnih i EU fondova te javno privatnim partnerstvom.