'Postoji li projekt osmišljen i realiziran u mandatu Filipa Zoričića? Ne. Cijelo vrijeme gledamo neke 3D animacije'

Samo dva dana pred izbore razgovaramo sa nezavisnim kandidatom za pulskog gradonačelnika Goranom Mihovilovićem. Bivši uspješan novinar, uspješan sportski i kulturni djelatnik, preko 20 godina poduzetnik, poručuje da je odlučio svoje iskustvo i znanje staviti na raspolaganje svome gradu.

- Odakle ste vi zapravo, koji dio Pule?

- Rodio sam se u Banjolama i tamo sam živio do četvrte godine. I onda smo se preselili na Stoju, Togliattijeva  ulica, i tamo je mama dan danas. U principu, ja sam dijete sa Stoje.

Mama je iz Orbanići, tata iz Banjola, tako da sam jako puno vremena provodio na selu. Jedan dide je bio ribar, drugi poljoprivrednik, pilija je šumu, gradija kažune, dela suhozide, tako da mi je valjda od njih ostao taj neki radni moment u glavi. Volim i dan danas otići na selo kod svojih, mislim da je na selu još ostalo, možda, te neke autentične Istre koju smo mi svi tu u gradu zatrli. Tamo još uvijek postoji tog nekog zajedništva, nekog obiteljskog okruženja.

A moje Banjole su danas jedno ogromno turističko središte, daleko od onih Banjola kojih se sjećam, s tvornicom ribe. Uostalom, to je mjesto nekad bilo dio Općine Pula tako da smo zapravo mi svi Puležani.

- Kako Pulu vidite danas?

- Austro-Ugarska je prije 110 godina predvidjela da će puljština za 100 godina imati preko 800.000 stanovnika. A mi smo, kao grad, pali za polaod ondašnjih 110.000 stanovnika.

 Od njihovih vremena smo prestali težiti velikim stvarima. Tada se stvarno planiralo jako puno unaprijed.

Danas smo grad teške, teške negative i to je nešto što mene jako boli. Mislim da je u nekom trenutku ta neka mržnja prema uspjehu, razvoju, dosta uhvatila maha,  posebno od raspada bivše države.

Proputovao sam dobar dio svijeta kao novinar i mogu reći da je odnos prema uspješnim ljudima svugdje drugačiji, pozitivniji. Kod nas je uspjeh prokletstvo.

- Što je po vama uspjeh?

- Danas se krivo gleda da je materijalno jedino uspješno. Mislim da je uspješan čovjek u stvari čovjek koji je realiziran na mnogim poljima. Obiteljski, životno, da možeš stvarati za društvo. Nije uspjeh kada je tebi dobro, uspjeh je kad je tebi i svima oko tebe dobro.. Kod nas  ta društvena odgovornost izostaje, ali  mislim da su poduzetnici, u tom smislu najviše krivi zato što ih se smatra negativnim likovima. Imamo jako malo ljudi koji su spremni ulagati u društvo, a bez da za to očekuju nekakav povrat.

- Kako vlast može stimulirati poduzetnike da budu društveno odgovorni, kada znamo da često vole izbjegavati čak i zakonska davanja?

- Kod nas porezna davanja nisu baš tako mala, ali ima i puno gorih. Ono što mi svi zajedno moramo početi proklamirati je taj neki stav da postoji trenutak kada je - dosta. Treba poticati poduzetnike da ulažu u društvo, uglavnom kroz neku poreznu olakšicu. I sada kao poduzetnik možeš dva posto svojih godišnjih prihoda ulagati u sport i u kulturu. To je onda porezno priznati odbitak. Mislim da nažalost još uvijek nema puno ljudi koji koriste taj benefit. Možda je to neki prvi znak da je sve postavljeno krivo.

Oni koji imaju više, trebaju plaćati više. I to je potpuno prirodno. Na taj način možemo onim ljudima koji imaju manja primanja pomoći da nešto akumuliraju i da im u budućnosti bude lakše, njima i njihovoj djeci.

U Puli trebamo početi poduzetnike više poticati da više ulažu u zajednicu.

- Kako ih vi konkretno planirate motivirati kao gradonačelnik?

- Svatko od njih dobija nešto od Grada, infrastrukturu, usluge... Svako od nas koji je poduzetnik u nekom trenutku nešto traži od Grada, manje ili više.

Recimo, imate neki turistički resort ili hotel koji bude zatvoren po pet, šest mjeseci. Grad održava sve instalacije, čisti, kosi, da bi to tamo za šest mjeseci moglo funkcionirati. S druge strane treba doći nešto prema Gradu.

Inače smatram da je poduzetništvo krenulo u potpuno krivom smjeru, prema mindsetu 'nikad dosta'.

Odmah ću okupiti poduzetnike, kao gradonačelnik. Svima ću prezentirati što sve Grad radi za njih i onda ću samo pitati da li smatraju da je red da oni nešto počnu raditi za zajednicu.

- Vi ste poduzetnik. Sada se natječete na funkciju koja je politička. Često se gura nekakav narativ da se grad može voditi 'menadžerski'. Ipak, politika je dosta različita od poduzetništva. Ako ništa drugo, tu su procedure, birokracija, javne nabave...

- Jesam, apsolutno sam svjestan toga i spreman sam na to. Ono što je vrlo bitno je da se ne mijenja mišljenje. Recimo, u poduzetništvu se ne smije mijenjati mišljenje. Moraš imati neki smjer kretanja, neki stav. Mislim da nam je to falilo zadnje četiri godine.

Poticati ću cijelu administraciju da budemo svi efikasniji i brži, da nitko od nas ne mijenja mišljenje, da budemo uporniji, da budemo čvrsti u stavu što trebamo raditi, pogotovo za društveno koristan dio.

Mislim da je meni pomoglo što se u životu osim poduzetništva bavim i s drugim stvarima, koje nisu vezane za poduzetništvo. Od sporta, kulture, humanitarnog rada... Jedno je iskustvo upravljanja poduzetništvom, ali kada moraš početi graditi, recimo, klub koji ima 140 djece, pa roditelji, pa socijala... Sve to daje jednu puno veću širinu.

- Kako vi planirate posložiti gradsku administraciju?

- Na listi imam ljude koji nešto stvarno znaju i mogu i definitivno ću ih koristiti, naravno da ću ih koristiti. Ali nisam stava da čim dođem idem micati bilo koga bez ikakvog kriterija samo zato što je radio s Filipom, to ne. Razgovarati ću sa svakim od tih ljudi, vidjeti kako razmišljaju, vidjeti zašto se nije radilo više ili kako se radilo, što je po njima bio problem. Gledajte, ako imamo 38 planova nabave u godinu dana, a prosječan grad ih ima dva ili tri, nešto ne valja u toj priči. Znači, mijenja se mišljenje svakih deset dana.

Mislim da je bilo kojem pročelniku koji radi u takvom okruženju teško. Znači, ne možeš mijenjati mišljenja, moraš imati neki stav, ljudi moraju znati da ćeš stati iza njih. Nisam još u četiri godine čuo da je gradonačelnik za nešto kriv. Uvijek je kriv netko drugi. Ne može biti tako. Ti si lider, ti stojiš ispred svojih ljudi. Ima ljudi koje treba vratiti, koji jako dobro znaju svoj posao. Treba s njima sjesti i pokušati ih vratiti.

- Koliko mandata očekujete u Gradskom vijeću?

- Najmanje četiri ali obzirom na Listu mislim da imamo i veći potencijal.

- Što zamjerate trenutnoj vlasti?

- Zamjeram nekonzistentnost, činjenicu da cijelo vrijeme predstavljamo nešto što ne postoji. Imamo kakofoniju predstavljanja na društvenim mrežama nečega čega nema. Cijelo vrijeme gledamo neke 3D animacije, kao da smo u crtanom filmu.

Druga stvar koja je, mi smo poduzetnički potpuno mrtav grad. Nije se desila ozbiljna poslovna investicija četiri godine.

Trenutna vlast se hvali da je popravljeno 20 fasada i tri ceste. Kada se više nije znalo što, onda se izvuklo iz naftalina projekt Sisplac jer je nešto trebalo početi raditi. To su smiješne stvari. To je projekt IDS-a star 10 godina, kao i kupalište na Stoji. Postoji li projekt koji je započet, osmišljen, isprojektiran i realiziran u mandatu Filipa Zoričića? Ne postoji.

- Idemo malo o koalicijskim mogućnostima. Tko vam je blizak? S kime bi mogli surađivati?

- Želim okupljati ljude, nemam svjetonazorskih stavova radi kojih bih se dijelio s ljudima. Ono što sam rekao već više puta, mislim da taj stav Možemo! prema svemu je, kako bih rekao, meni teško prihvatljiv. Dosta često samo čujem kako 'ne', a i onda kad je nešto kako 'da', je uvijek toliko virtualno da baš i ne drži vodu. Definitivno nakon priče sa sloganom, mislim da se pokazalo da smo Filip i ja dva različita svijeta.

- Ta priča oko slogana je isprožvakana već 500 puta, ali možemo ukratko ponoviti. Tko je za vas Puležan?

- Svi koji su ovdje od jednog dana do cijelog života. Oni koji tu žele živjeti, raditi, stvarati, rasti i umrijeti. To su Puležani. Ovaj grad mora ponovo služiti nama i nama biti po guštu. Mi smo ljudi koji osam mjeseci hiberniraju, onda četiri mjeseca rade da bi sljedećih osam hibernirali.

Znači, prednost turizma je ta što imamo posla dovoljno da u četiri mjeseca možemo zaraditi dovoljno da osam mjeseci hiberniramo. Da li baš ljudi žele hibernirati, nisam siguran u to.

- Ljudi vas često odmah povežu sa Stanoinvestom i Ivicom Salvadorom koji nema baš neki renome u javnosti.

- U zadnje četiri godine on je sponzor kluba Futsal Pula u kojem ja djelujem i kao sponzor je doprinio da smo, evo sad nakon što smo prvaci države u juniorima, najuspješniji pulski sportski klub u zadnjih 35 godina. I to je sve. Ja sam valjda jedini čovjek u državi koji je na javnom stupu srama zato što je za 300 i nešto djece u zadnjih sedam godina osigurao bavljenje sportom bez članarine, bez opreme, bez ikakvih eura roditelja, za sve. Nemam ništa s njegovim poslom oko građevine.

Meni je to fascinantno. Ova priča o Salvadoru i meni je najveća laž i manipulacija koja se desila nakon puno godina izbora u Istri. Ne znam na koji način sam ja kriv za stanju u građevini u Puli, nevezano samo za Salvadora, ima i drugih.

Napravili smo 19 reprezentativaca Hrvatske i umjesto 'hvala' ja dobivam prozivke. Toga nema nigdje.