'Gledamo devastaciju prostora i obale. Mnoge od tih šteta su nepovratne. U utrci za šoldima gubimo ono što nas čini Istrijanima'

Slaven Boljun mladi je istarski političar, vijećnik platforme Možemo! u Skupštini Istarske županije, gdje je i predsjednik Kluba vijećnika zeleno-lijeve koalicije. Na lokalnim izborima u nedjelju kandidat je za župana iz redova stranke Možemo!.

Ovaj 36-godišnjak diplomirao je pravo u Zagrebu, a nakon vježbeničkog staža i polaganja pravosudnog ispita u Puli 2020. otvara svoj odvjetnički ured. Usto je i medijator-miritelj, član je Hrvatske udruge za mirenje.

Često vrlo pomirljiv, smiren i uvijek raspoložen za raspravu, ali nikad arogantnu, nikad ispod pojasa, Boljun spada u političare lijevog spektra nove generacije. Upravo zato, teško je naći političare drugih stranaka koji će reći nešto loše o njemu, što je zaista prava rijetkost.

- Javnost vas je najviše upoznala u posljednjih godinu, dvije dana. Često ostavljate dobar dojam. Čak su mi i neki političari drugih stranaka kazali da će glasati za vas. Jedan ste od mlađih u politici, pogotovo kao kandidat za tako visoku dužnost. Odvjetnik ste. Kako je došla ideja za uključivanje u politiku, kada se to dogodilo i što za vas zapravo znači baviti se politikom?

- Uvijek me zanimala politika i uvijek me zapravo zanimalo to da se zajedno dogovaramo kako želimo živjeti. Pratio sam politiku još u srednjoj školi, pa i naročito na fakultetu. I onda kad sam se vratio doma u Ližnjan i u Pulu jedan prijatelj me pozvao na sastanak stranke Možemo! koja je taman ušla u Sabor. Vidio sam da dijelimo iste vrijednosti i došao sam na sastanak. To je bio 9. mjesec 2020. godine, i jednostavno krenulo je, sastanak za sastankom. Svidio mi se način razmišljanja i naravno vrijednosti, ali i to što sam imao priliku nešto reći ravnopravno  i konkretno pridonijeti. Zapravo taj naš način djelovanja gdje raspravljamo o svemu i  donosimo odluke konsenzusom je vrlo važan. Nekad sastanci traju duže, ali ipak na kraju dobijemo najbolje rezultate.

- Kažete da ste pratili politiku u srednjoj školi i na fakultetu. Koji su vam neki politički uzori?

- Uglavnom su to bili političari s ljevice. Dosta sam pratio situaciju u Grčkoj oko Syrize, Tsiprasa i Varufakisa, i tu mi je Varufakis ostavio bolji dojam, jer nije popustio. Izdvojio bih Bernieja Sandersa, njegovu poruku s američkih predizbora i Willyja Brandta, europski političar, njemački kancelar koji je radio na pomirenju i spajanju u Europi nakon Drugog svjetskog rata.

- Sada imate sigurno više obaveza, otkad ste se uključili u politiku. Kako to uspijevate spojiti s obiteljskim životom? Znamo da ste od nedavno postali ponosni otac.

- Istina je, i evo uspijevam sve spojiti. U kampanji je teže, ali imam podršku žene i ostatka obitelji, a onda je sve lakše kad znaš da imaš tu podršku. Lakše je i biti non stop u pogonu, praktički od 7 ujutro do 11 navečer, ali evo, sad nas drži taj kampanjski adrenalin i kad znaš da se boriš za neku dobru stvar i kad te to zanima, onda nema toliko te težine. Ima teških trenutaka, ali guramo naprijed.

- Koja je ta dobra stvar za što se borite?

- Kvaliteta života i dostojanstvo ljudi. Mislim da je to najvažnije. U današnjem sistemu to nestaje, sve se više dehumaniziramo i  ljudi su postali resurs. Važno je da se kod svake odluke pazi na ljudsko dostojanstvo, a isto tako da se pazi na dom u kojem živimo, a to je planet Zemlja - kako lokalno, tako i globalno. Naravno, svi smo međuovisni, ali da budemo što više slobodni i da dostojanstveno živimo svoj život. Da svatko živi dostojanstveno od svog rada ili ako radi i kao privatnik od svojih prihoda, da ima dovoljno vremena za neke stvari koje nisu nužno vezane uz posao. Da ima vremena za izlete u prirodu, za druženje s obitelji, s prijateljima, mi smo socijalna bića i to je jako važno. Borim se za Istru u kojoj održavamo kvalitetu života. U Istri možemo ostvariti sasvim lijep život, ali da ne uništavamo prirodu, ne uništavamo okoliš i da imamo snažnu ekonomiju.

- Kažete da je čovjek postao resurs. Možete li to pojasniti?

- Više se niti ne kaže kadrovi, nego ljudski resursi. Sve se gleda kroz matematiku i ovaj naš sustav, neoliberalni kapitalizam nas melje, nije po mjeri čovjeka i ono što je najvažnije,  uz slobodu i uz jednakost naravno,  je to dostojanstvo koje je vrlo važna vrednota, po meni najvažnija.

- Zašto Možemo?

- Pa Možemo! se upravo temelji na tim vrijednostima, socijalnoj pravdi, ljudskim pravima, bori se za čovjeka, za prirodu. Mi smo spoj i lijevih i zelenih politika, a mislim da je taj spoj upravo nužan da bi da bismo spasili ovo društvo od destrukcije.

- Dosad smo razgovarali svjetonazorski, ali kako župan može utjecati na bilo što od navedenog?

- Politika je prostor u kojem se realiziraju ideje nastale iz svjetonazora. Dakle, i porezna politika, i ekonomska, i politika zaštite okoliša, i kultura, je li vam nešto više ili manje važno, čime ćete se prije baviti, sve to su pitanja svjetonazora.  Tako i kod županije.  Županija ima važne nadležnosti, recimo kod očuvanja okoliša, županija može prostornim planom štititi naš prostor koji je devastiran. Zaštitit ćemo više područja. U ove četiri godine projekti kao što je, regionalni park na Ćićariji stoje u županovoj ladici, a sve podloge za realizaciju postoje. Dakle, umjesto da štitimo naša područja, on je dopuštao, s većinom u skupštini da se i dalje devastiraju, da se na njima bespravno gradi. Moramo štititi i preostala poljoprivredna zemljišta kojih je sad tri puta manje nego prije 20 godina. Moramo biti regija i zajednica koja ima svoju hranu, svoju vodu, svoju energiju. Da budemo sigurni, da budemo samodostatni, to je jako važno, i onda ćemo sigurno imati dostojanstvo.

- Mislite na hranu koja prolazi kroz institucije, ustanove, škole, vrtiće?

- Kao regija bismo trebali proizvoditi dovoljno hrane da nas 200,000 u Istri uvijek imamo dovoljno hrane i da jedemo lokalnu hranu, jer su globalne okolnosti sve više nepredvidive. U trgovačkom lancu kupujete salatu iz Španjolske koje putuje  1500 km do ovdje i onda se stvara još više plastike. A zašto ne bismo jeli lokalnu hranu? I zato moramo osnaživati našu poljoprivredu. Prepolovio nam se broj OPG-ova u zadnjih 20 godina u Istri i  mi nudimo jedan model koji se upravo provodi u Zagrebu u kojem spajamo osnovne škole i OPG-ove.  Kao što znate, djeca u osnovnim školama često jedu pizze, bureke, krofne… Dakle, prehrana im je jako loša. Zašto ne bismo krenuli drugačije? Zašto ne bismo počeli sa jednom, pa dvije škole? Zašto ne bismo osmislili sustav koji će djeci jamčiti zdravu hranu, a istovremeno osigurati stabilan plasman za OPG-ove? Među poljoprivrednicima ima ambicioznijih i manje ambicioznih, ali sigurno svi žele stabilnost. S takvim OPG-ovima bi se moglo sklopiti ugovore na određeni broj godina. Tako bi poljoprivrednik mogao planirati, znao bi da ima siguran otkup, po stabilnoj cijeni. Ne bi se morao brinuti oko plasmana.

- Idemo malo o identitetu Istre kroz povijest. Što vama znači Istra?

- Istra je uvijek bila svoja. Istovremeno, uvijek smo bili otvoreni prema drugima – i mislim da nas je upravo ta kombinacija održala jakima. S jedne strane, znamo tko smo i što smo, a s druge strane otvoreni smo prema ljudima koji dolaze ovamo. Ponosan sam na tu multikulturalnost i toleranciju – to nas čini jačima. Povijesno gledano, Istra je uvijek bila geostrateški na udaru. Moja baba, kao i vaša vjerojatno, promijenila je pet država, a da se nikad nije maknula iz svog sela. I svejedno smo opstali. No, danas više nemamo vanjskog neprijatelja – nego smo sami sebi najveća prijetnja.

Danas sami prodajemo zemlju, prostor i identitet. Gledamo devastaciju prostora i obale, i mnoge od tih šteta su nepovratne. U toj utrci za šoldima gubimo ono što nas čini Istrijanima. I to je izuzetno opasno – moramo napraviti zaokret na vrijeme.  Kad kažem "lokalna politika", mislim na one koji su godinama rasprodavali našu obalu – od projekata poput Brijunske rivijere do rasprodaje gradske i općinske imovine. Cijelo vrijeme se prodavala istarska zemlja.

- Što se dogodilo s industrijom?

- Industrija je gotovo nestala. Sve se okrenulo prema prostornim intervencijama, prema turizmu, a pritom šteta koju smo nanijeli prostoru je, po meni, nepovratna.

No, industriju se može vratiti, ali čistu, zelenu industriju. Imamo priliku kroz Fond za pravednu tranziciju. Energetska tranzicija može biti pokretač novog gospodarstva. No, za to moramo mijenjati prostorne planove i proširiti zone proizvodne namjene. U Puli i okolici imamo premalo takvih zona - primjerice, samo u Galižani i Vodnjanu. Ali to nisu proizvodne zone. Nama trebaju stvarne poslovne zone u kojima se nešto proizvodi.

- Što ćemo s prometom?

- Promet je iznimno važan, osobito željeznica – ne samo za prijevoz putnika nego i za robu. Moramo obnoviti prugu. Što se tiče jačanja proizvodnje planiramo otvoriti jedan Ured za inovacije i održivu proizvodnju gdje će ljudi moži dobiti sve upute i informacije za svoj poduzetnički poduhvat. Svake godine ćemo organizirati Gospodarski forum za održivu proizvodnju – to se, zadnji put održalo 2011.godine. Upravo je zadatak županijskog Upravnog odjela za gospodarstvo – poticati domaće investicije i privlačiti strane, ali ne može to biti samo u turizam. Jer ako se dogodi neka nepogoda i ostanemo bez dvije turističke sezone, izgubili smo sve – i radna mjesta i prihod.

- Vidimo da je Istra ispala s liste top 5 najtraženijih destinacija za Nijemce.

- Vidimo da je Istra ispala s liste top 5 najtraženijih destinacija za Nijemce. To nas ne čudi – o tome govorimo već godinama. Pogledajte što se dogodilo u Španjolskoj, u Italiji. I mi srljamo u istu provaliju, umjesto da stanemo na loptu i kažemo: dosta.  Mi želimo drugačiji turizam – kvalitetan, održiv turizam, koji ne stvara štetu, nego koristi lokalnoj zajednici. U suprotnom, ljudi više neće htjeti dolaziti. Tko želi ići tamo gdje vlada kaos u prostoru, gdje su gužve u prometu, gdje su cijene previsoke?

Što je za vas Istrijanstvo?

Za mene je svaki čovjek koji je odlučio živjeti  u Istri – Istrijan. Ne gledamo tko je odakle došao. Ako živiš ovdje i dio si zajednice – ti si Istrijan.

- Koji su vam politički ciljevi nakon što postanete župan i odradite mandat/e?

Fokusiran sam na županiju. Zadnje četiri godine bili smo najaktivniji oporbeni klub u Skupštini, i želim tu dati svoj puni doprinos. Motiviran sam napraviti zaokret, stati na loptu i stvoriti jednu drugačiju Istru.

- S kim biste surađivali nakon izbora, ako ne bude većine?

- O tome još nismo razgovarali u stranci, bilo bi neodgovorno da prejudiciram. Ali mogu sa sigurnošću reći - nećemo surađivati s desnicom.

- Hoće li se IDS i Boris Miletić ponovno podržavati?

- Mislim da hoće. Tako su djelovali posljednje tri godine. Otkad je Paus izbacio Miletića iz stranke zapravo se ništa značajno nije promijenilo. Odluke, proračuni, sve su izglasavali zajedno. Taj interes će ih opet spojiti. Ljudi moraju shvatiti da politike koje su nas dovele tu gdje smo sada - ne mogu biti rješenje. Bez obzira je li to IDS iz vremena Jakovčića, Miletića ili Pausa, rezultat je isti. Mi nudimo drugačiju Istru, drugačije politike.

- Svi govore o održivom turizmu, javnim interesima, ali što se u praksi događa?

- Svi su puni lijepih riječi na svečanim sjednicama, ali kad dođe konkretna odluka – svi se povuku. Tako je bilo za Lungomare, Muzil, uvalu Dajla, koncesije u Rapcu, turistifikaciju Momjanštine itd. Mi se ne povlačimo. Mi govorimo o tome godinama, i jedini smo koji tu promjenu mogu stvarno provesti.

- Je li Istra zaista najrazvijenija regija, kako se često predstavlja?

- Taj mit je odavno srušen. Istra je po visini prosječne plaće tek u sredini ljestvice među hrvatskim županijama. Imamo zdravstvene djelatnike koji nisu kreditno sposobni. Nemamo ni kompostanu, ni bioplinsko postrojenje. Nemamo ni 1 MW solarne energije na javnim zgradama. Vlak nam se zapalio dvaput prošle godine. Zračna luka je prazna tijekom zime. Nema redovitih letova za Zagreb ili Veneciju. Kad se sve to zbroji, jasno je – daleko smo od najrazvijenijih.

- Kako privući medicinske kadrove u Istru?

- Prvo, moramo riješiti kaos u Istarskim domovima zdravlja. Javne nabave i natječaje moramo provoditi po zakonu – a ne kao do sada. Revizija je pokazala da postoje ozbiljni propusti. Nećemo dopustiti diskriminatorne prakse, kao što je gubitak bonusa zbog bolovanja. Natječaji se ne smiju poništavati kako bi se pogodovalo podobnima. Treba stvoriti radno okruženje u kojem ljudi žele raditi. Poseban problem je što smo bez borbe prepustili Opću bolnicu Pula državi. Sad se suočavamo s gubitkom velikog broja liječnika – čak 139 obiteljskih liječnika odlazi u mirovinu. Uz pravedne bonuse, nužno je uvesti red i profesionalnost kako bi privukli i zadržali nove kadrove.

- Kako kotiraju HDZ, Domovinski pokret i desnica u Istri?

- Pitao sam župana Miletića hoće li i dalje surađivati s HDZ-om, s obzirom da sada surađuju s radikalnom desnicom. Izbjegao je odgovor.  Činjenica je da HDZ godinama podržava IDS-ov proračun i amandmane. Oni su ti koji u skupštine i vijeća uvode Domovinski pokret i radikalnu desnicu – a to je protivno antifašističkim vrijednostima Istre. I Istrijani to znaju.

- Zašto Domovinski pokret ima toliko lista na mjesnim izborima u Istri?

- Domovinski pokret ne bi djelovao u Istri bez pomoći HDZ-a, koji ih vuče sa sobom. Time ih dovodi u poziciju da odlučuju i sudjeluju u vlasti.

- Kako privući mlade ljude u politiku?

- Mi smo najmlađa lista za Županijsku skupštinu. No, istina je da sve političke liste generalno imaju visoku prosječnu dob. Mlade ljude odbija način komunikacije. Kad sve izgleda kao osobno prepucavanje bez sadržaja.

Mi želimo uvesti novi stil, raspravu o javnim politikama, o konkretnim problemima. Mladi neće ući u politiku dokle god to izgleda kao kokošinjac. Zato nudimo nešto drugačije. Mi smo potpuno drugačija, nova priča. Nama su javni interes, kvaliteta života i ljudsko dostojanstvo na prvom mjestu.