Video 'Moji nona i nono su iz Jesenovika i taj komadić zemlje za mene je oduvijek bio nešto posebno'

Riječka glumica Leonora Surian Popov velika je zaljubljenica u prirodu, te je na nedavno okončanom Festivalu ljekovitog bilja u Kršanu održala zanimljivu radionicu o ljekovitom bilju, a nešto ranije i predavanje o samoniklom jestivom bilju na kojem je publici pokazala koje se bilje iz ovih krajeva može jesti. Ujedno organizira radionice preko svojih stranica na društvenim mrežama pod nazivom "Vilin lončić".

* Ovog vikenda spremate radionicu o izradi sirupa protiv kašlja od samoniklog bilja. Najavili ste ju kao radionicu "bez kemije", uz "ljubav, bilje i stare recepte!" To neki nonin recept?
- Već više od desetljeća posvećena sam proučavanju samoniklog bilja — te čudesne darove prirode pratim uz svoju kazališnu karijeru u Rijeci, gdje djelujem kao glumica i prvakinja drame HNK Ivana pl. Zajca. Znanje sam upotpunila brojnim edukacijama, diplomom fitoterapeuta te certifikatom za izradu prirodne kozmetike na bazi ljekovitog bilja. Danas s ponosom nosim ime — travarka i fitoterapeut, te pišem kolumnu o bilju za portal Teklić.hr.

'Priroda nas ne komplicira'

Radionicu ove subote - 17.  svibnja, osmislila sam kao blagi, ali snažan uvod u svijet samoniklog bilja: od prepoznavanja i pokaznog branja do praktične primjene. Kroz zajednički rad želim polaznicima približiti prirodu na jednostavan, razumljiv i pristupačan način — jer priroda nas ne komplicira, ona nas uči kako živjeti u skladu s njom. Izradit ćemo sirup protiv kašlja, tradicionalnog porijekla, koji sam dodatno prilagodila suvremenim uvjetima i vlastitom iskustvu.

Kada berem bilje, to je više od potrage za ljekovitim svojstvima, to je gotovo ritual

Ovo nije recept iz stare bilježnice moje none, ali je prožet duhom starinskih znanja i poštovanjem prema naslijeđu. U njemu je sve — ljubav, biljka i zdrav razum. Radionica je poziv svima koji žele ponovno čuti šapat prirode i napraviti svoj prvi korak prema znanju koje iscjeljuje.

* Koje su trave ili samonikle biljke vaši favoriti i zašto?
- Kada berem bilje, to je za mene više od same potrage za ljekovitim svojstvima – to je gotovo ritual, nježan dijalog s prirodom. Svaki put kad se sagnem da uberem biljku, to činim s poštovanjem, kao da se klanjam zemlji i životu koji ona daruje.

Taj trenutak povezanosti neprestano me podsjeća koliko smo duboko isprepleteni s prirodom. Među samoniklim biljkama, jaglaci su mi osobiti favoriti – njihova nježnost i opojni miris bude osjećaj buđenja, jer su prvi glasnici proljeća. Stolisnik mi je drag zbog svoje svestranosti – poznat je po protuupalnim i antiseptičkim svojstvima, posebno korisnim kod kožnih i probavnih tegoba.

Kopriva mi je posebna u svom karakteru – pomalo "neugodna", a zapravo izuzetno hranjiva i ljekovita, prava kraljica proljetnog čišćenja organizma. Divlja ruža osvaja svojim mirisom i bogatstvom C vitamina, dok majčina dušica, uz svoj umirujući miris, djeluje antibakterijski i potiče disanje – često imam osjećaj da koračam po mirisnim tepisima kad je berem.

Ipak, ne biram biljke uvijek razumom. Ponekad me jednostavno nešto pozove – boja, oblik, miris... Uzmem svoju košaricu i štap, krenem livadom i berem ono što me u tom trenutku privuče. Jer svaka biljka, na svoj način, ima svoju priču, svoje mjesto i svoju snagu.

* Vaši nono i nona su iz Jesenovika. Koje su Vaše uspomene i kako Vam je sada, kad ste na njihovom ognjištu?
- Moji nona Emilia i nono Giovanni (Nino) su iz Jesenovika i taj komadić zemlje za mene je oduvijek bio nešto posebno. Obožavam ovo mjesto – ovdje mi je srce. Otkako znam za sebe, trčim po livadama, penjem se po suhozidima, berem cvijeće po poljima oko kuće... Svaki kamen, svaki miris, svaki zalazak sunca ovdje mi je poznat i drag. Tu ljubav prema ovom kraju želim prenijeti i na svoje dvije kćeri, Elenu i Emily – da i one osjete tu slobodu, povezanost i mir koji ovdje vlada.

* Studirali ste glumu u Italiji. Stereotipi kažu da su Talijani romantični i šarmeri, ali Vi ste se ipak uspjeli otrgnuti?
- Istina, u Italiji šarm i romantika zaista nisu strani, ali šarmera ima svuda, bez obzira na lokaciju. Najvažnije je pronaći sebe, a usput sam, na svoju sreću, pronašla i Dalmatinca!

Iskustvo požara: U takvim trenucima shvatiš koliko vrijedi zajednica

* Kad je nedavno bio požar na području Jesenovika, jedva ste izbjegli vatru. Nije li onda u Rijeci ipak ljepše i sigurnije nego u Istri?
- Da, požar je bio zastrašujuči i skroz je došao do kuća. No imala sam sreću što sam bila ovdje, i ni u jednom trenutku nisam bila sama. Zahvaljujući hrabrosti i brzoj reakciji susjeda, vatrogasaca i volontera, osjećala sam se zaštićeno i podržano. U takvim trenucima shvatiš koliko vrijedi zajednica i koliko je snažna ta veza koju ovdje imam s ljudima i s krajem. Rijeka je sigurna i urbana, ali ovdje, unatoč svemu, osjećam se – doma.

* Što pripremate profesionalno, odnosno u kazalištu, a što hobistički, ili ekološki? Koji su Vam planovi?
- Profesionalno, u kazalištu već krajem mjeseca igram u Čeličnim magnolijama, divnoj predstavi za žene, koja je puna smijeha i suza. Za riječke ljetne noći pripremam TangoInCanto, glazbeno-scensku večer u kojoj ću izvoditi neke od najljepših tango melodija, uz Giuseppea Nicodema i plesni par.

Nakon toga, slijedi milonga po ulicama starog grada Rijeke, što će biti pravo čudo za sve ljubitelje tanga. Što se hobija tiče, nastavit ću s radionicama o bilju i pomoći ljudima da zakorače u taj divan, ljekoviti svijet biljaka. Taj spoj strasti prema glumi i bilju mi daje nevjerojatan balans i ispunjenje.