Prvi put sam bila na vinskoj šetnji i odmah iz šume iskoči mladić: 'Ne gazite mi brajde!'

Kada smo došli do petog štaciona, iskreno sam poželjela da to bude kraj ove vinske šetnje. Dionica od četvrte do pete okrjepne stanice bila je najduža i najnapornija. Išla je uzbrdo, bilo je jako vruće, a peti štacion nije bio zaštićen zelenilom.

Drvene klupice za odmor i okrjepu bile su na suncu pa sam sjela na prag obližnje kuće da ulovim malo hlada. Osim toga već smo na proteklim odmorištima puno jeli i pili i poželjela sam da ova vinska šetnja tu i završi.

Da se malo osvježim ovdje sam uzela novu bocu vode i 'kafe za ća'. Nisam mogla čak ni kušati palentu s teletinom koja je primamljivo mirisala, što mi je kasnije, priznajem, bilo žao jer volim palentu, a i svi su je hvalili.

Nakon odmora i okrijepe, put do slijedećeg štaciona bio je kratak pa sam brzo promijenila svoje prvotno mišljenje. Ne probati istarsku maneštru u hladu maslinika, ležati na ledenoj travi i uživati u vrhunskom vinu okružen fantastičnom prirodom, bio bi grijeh.

Jer Viva Vino Vižinada nije samo događaj – to je doživljaj. Manifestacija je poznata ponajprije po odličnoj zabavi i ugodnoj rekretivnoj šetnji stazom dugom desetak kilometara, koja prolazi duž poznatih vinograda i maslinika ovoga kraja, preko zelenih pola i sjenovite šumarke, s nadahnjujućim pogledima na atraktivne pejzaže. Čarobno.

Vinske šetnje ili tzv. wine & walk avanture u Istri su posljednjih godina postale jako popularne. Pješačite, uživate u prirodi i usput kušate istarska vina i specijalitete. Neki organiziraju i obilaske vinskih podruma, a kako to zbog njihove međusobne udaljenosti nije uvijek lako organizirati, najčešće se uz pješačku rutu organiziraju improvizirani punktovi, mali šatori s vinom i hranom.

Iako volim pješačiti i u slobodno vrijeme puno hodam moram priznati sam u subotu u Vižinadi prvi put bila ne nekoj vinskoj šetnji.

Manifestacija Viva Vino Vižinada okupila je tristotinjak hodača, ljubitelja prirode, dobre hrane, vrhunskih vina i zanimljive istarske baštine na rekreativno druženje koje se održava već četvrtu godinu zaredom u ovoj najvinskijoj istarskoj općini.

Krenuli smo u dvije grupe, u razmaku od pola sata, predvođeni vodičima - i 'zaštićeni' od članova DVD Vižinada - sa startne pozicije, na trgu ispred zgrade Općine Vižinada. Putem nas je čekalo sedam pomno osmišljenih 'štaciona', odnosno postaja s okrjepom gdje smo kušali vina članova udruge Istria Origin i lokalnih vinara: Sosich, Bruno Ferenac, Deklić, Franc Arman, Pilato, Giulio Ferenac, Marijan Arman, Geržinić, Rossi, Pino Rossi i Vorić, a samo raspoloženje podizano je i živom glazbom, tako da su mnogi pjevali, a neki čak, unatoč velikoj toplini i zaplesali.

Na samom početku šetnje dočekao nas je osvježavajući muškat i domaće rakije vinarije Sosich Wines, uz mirisnu pandešpanju tete Laure. Ne znam kada sam zadnji put jela pandešpanju, koja me podsjetila na djetinjstvo i svadbe gdje je to bio glavni slatkiš. Tek kasnije počele su se raditi kremaste torte. Nisam odoljela i s guštom sam pojela tri fetice tog meni omiljenog slatkiša.

Put nas je dalje vodio do vinara Deklić i Brune Ferenca, čije malvazije, roze i merloti su savršeno pratile istarski pjat iz Agroturizma Selo Mekiši, koji su bili jako izdašni. Stesali su dva cijela pršuta, a na pjatu se osim njega, nalazilo nekoliko feta pancete, ombola i buđole. I sve to uz neograničeno količinu dobrog vina.

Neki su sjedili na balama sijena, što je davalo posebnu draž, neki su se odmarali i usput sunčali na ležaljkama, neki su plesali na pjesmu Alena Vitasovića. Uglavnom svi su, a među nama je bilo i dosta Talijana i Slovenaca, zapjevali njegovu popularnu pjesmu Brajde.

Nešto dalje, Giulio Ferenac i Vina Vorić otvorili su nam vrata novih vinskih nota, dok nas je domaća proljetna pašta Irenke, napravljena od pravog pira, sa parmezanom i šparugama, pozivala na repete i zalogaj za pamćenje.

Uživanje se nastavilo uz elegantne sauvignone i cabernet franc Franca Armana te bogate malvazije i merlote vinarije Pilato, dok nas je Konoba Jadruhi ugodno iznenadila tradicionalnom istarskom maneštrom – jednostavno, domaće i točno kako treba biti, onako baš po starinski.

Između četvrte i pete stanice iznenada nas je iz šume zaskočio jedan mladić u trlišu i počeo vikati da mu „ne gazimo po brajdama i da ne pobiramo šparuge u njegovom bošku“. No, to je bio samo dio performansa, kratke duhovite predstave na čakavskom dijalektu u kojem su uz njega sudjelovale još dvije mlade glumice, od kojih je jedna i pjevala i svirala na gitari.

Slijedio je gurmanski vrhunac, kojeg ja nažalost nisam kušala – Arman Marijan Wines i OPG Geržinić predstavili su svoje malvazije, terane i rose, savršeno sparene s teletinom u teranu i timijanu, posluženu s palentom u režiji Gourmet Style tima. Dok ovo pišem, mislim si kako sam proždrljiva i kako sam bila pretjerala s hranom i vinima na prijašnjim štacionima. Obećajem sebi da ću se drugi put malo obuzdati i ostaviti mjesta za svih pomalo.

Kada sam pomislila da je to sve, stiglo je iznenađenje – koktel Teranino spritz by Rossi, pravo osvježenje uz lagane zalogajčiće koje nam je pripremila konoba Jadruhi. Bio bi nam godio još barem jedan ledeni teranino, ali morali smo ostaviti i nešto za grupu koja je dolazila za nama.

Preostala nam je još jedna postaja do koju smo došli puteljkom između prekrasnih vinograda. Na vrhu brda čekao nas je sladak kraj. Obitelj Rossi i Pino Rossi Vina častili su nas roséima, muškatima i cabernet sauvignonom, dok je Slatka Istra pripremila tradicionalne istarske kolače –poveticu, cukerančiće, breskve i domaće suhe kolače. Zapuhao je i povjetarac i bio je to savršen završetak jedne predivne vinske priče.

Moram spomenuti da cijena od 65 eura, koja uključuje vinsku čašu, boršicu, majicu, kartu rute, konzumaciju vina i hrane, vodu, zabavni program i autobusni prijevoz, apsolutno opravdava sve doživljeno.

Još jednom sam samoj sebi rekla: Istra je čarobna, Istra je jedinstvena Wine & Walk avantura koja spaja prirodne ljepote, lokalne okuse i strast prema vinima.

Upoznala sam Istru onako kako je najljepša: uz čašu dobrog vina, autentičnu kuhinju i šetnju prirodom koju neću zaboraviti. Vratit ću se i dogodine.