Obitelj iz Buzeta uspjela u vrlo zahtjevnom biznisu. Pogledajte kako

Prije deset godina krenuli su u biznis i otada se samo šire. I to u vrlo zahtjevnoj grani poljoprivrede kada govorimo o Istri. Vanja Fabijančić i njegova supruga Nikolina iz Marčeneškog Polja kraj Buzeta odlučili su se za voćarstvo. Uzgajaju trešnje, breskve, marelice, kruške, jabuke, šljive, lubenice na oko osam hektara zemljišta. I zasad sve u uskom krugu obitelji, piše Barbara Ban za Jutarnji.

Budući da voćarstvo nije uobičajena grana poljoprivrede u Buzeštini, pitamo 36-godišnjeg Vanju, poljoprivrednog tehničara po struci, kako se rodila ideja da se bave voćem. Tom se granom poljoprivrede tradicionalno u Istri uglavnom bave ljudi s područja Kaldira kod Motovuna zbog idealne klime koja pogoduje svim vrstama voćaka. Poveznica je, otkriva nam, njegova supruga.

- Oduvijek sam u poljoprivredi, moja se obitelj uvijek time bavila kako bi podmirila vlastite potrebe, a višak smo, naravno, prodavali. No, nikada nismo bili u voćarstvu. Doduše, moj je otac imao dva breskvika sa stotinjak stabala, ali to je to. Uvijek smo imali svinje, deset krava, uzgajali smo povrće i krumpir, imamo vinograde. Moj se otac, naime, bavi vinarstvom i vinogradarstvo te ima svoj OPG. Voćarstvom sam se počeo baviti kad sam upoznao suprugu čija se obitelj u Kaldiru bavi time - otkriva nam Vanja dok sjedimo s njime i Nikolinom u njihovoj konobi na obiteljskom imanju u idiličnom dijelu Istre.

Marčeneško Polje nalazi se između brdašaca buzetskog kraja koja gledaju na jezero Butonigu. Njihove parcele s voćnjacima razasute su po brdima, njivama i dolinama oko tog malog sela do kojega vodi uska cestica iz Buzeta. Sve je puno maslinika, a kako se približavamo Marčeneškom Polju, sve je više voćaka. Vanja i Nikolina nam otkrivaju da su njihova zemljišta mala, pa sade gdje god ima mjesta. I svake se godine šire, kako raste potražnja za njihovim voćem.

- Nije bilo lako jer smo krenuli od početka. U tome se bitno razlikujemo od poljoprivrednika čija se obitelj generaciju prije počela baviti takvim poslovima. Puno je lakše s plasmanom proizvoda kada već imaš tradiciju iza sebe. Nama je na početku bilo teško, u pomoć nam je priskakala i suprugina obitelj koja je u voćarstvu dugo te, naravno, moja obitelj. I dan-danas si međusobno pomažemo jer nemamo zaposlene radnike, već u OPG-u radimo samo mi, članovi obitelji. To je posao koji zapravo nikada ne prestaje. Jedno završi, a drugo počne. Vidjet ćemo kako će se dalje razvijati taj posao - govori nam Vanja koji je i strastveni lovac, tartufar i pljočkar. Pljočkanje je stara istarska tradicionalna igra, a ovaj kraj poznat je po njoj. On i njegov otac prilično su aktivni u tome, što potvrđuje i zavidan broj pehara i medalja izloženih u njihovoj konobi. Ima ih na stotine.

- A tek oni koji nisu tu - smije se Vanja koji jedva stigne provesti nešto slobodnog vremena kada nije u voćnjacima. Jer posla ima stalno, posebno od svibnja do kraja jeseni. To je doba berbe. Imaju oko 600 stabla trešnje, 1000 breskve, 1500 jabuka, 500 krušaka i oko 400 šljiva. Zasad godišnje u prosjeku uberu oko tri tone trešanja, od 15 do 20 tona jabuka, pet tona bresaka. Godišnje proizvedu i 7 do 8 tona lubenica koje sade uz jezero Butoniga gdje ima više vode. Imaju i 300 stabala maslina koje im daju oko 250 litara ulja, ali i to nije primarna djelatnost. A krenuli su prve godine sa 70 stabala trešanja i isto toliko marelica te 50 stabala breskvi. Htjeli su najprije vidjeti kako će roditi. I pokazalo se odličnim pa su već sljedeće godine imali 300 stabala breskvi i 200 marelica.

- A tek oni koji nisu tu - smije se Vanja koji jedva stigne provesti nešto slobodnog vremena kada nije u voćnjacima. Jer posla ima stalno, posebno od svibnja do kraja jeseni. To je doba berbe. Imaju oko 600 stabla trešnje, 1000 breskve, 1500 jabuka, 500 krušaka i oko 400 šljiva. Zasad godišnje u prosjeku uberu oko tri tone trešanja, od 15 do 20 tona jabuka, pet tona bresaka. Godišnje proizvedu i 7 do 8 tona lubenica koje sade uz jezero Butoniga gdje ima više vode. Imaju i 300 stabala maslina koje im daju oko 250 litara ulja, ali i to nije primarna djelatnost. A krenuli su prve godine sa 70 stabala trešanja i isto toliko marelica te 50 stabala breskvi. Htjeli su najprije vidjeti kako će roditi. I pokazalo se odličnim pa su već sljedeće godine imali 300 stabala breskvi i 200 marelica.

- A tek oni koji nisu tu - smije se Vanja koji jedva stigne provesti nešto slobodnog vremena kada nije u voćnjacima. Jer posla ima stalno, posebno od svibnja do kraja jeseni. To je doba berbe. Imaju oko 600 stabla trešnje, 1000 breskve, 1500 jabuka, 500 krušaka i oko 400 šljiva. Zasad godišnje u prosjeku uberu oko tri tone trešanja, od 15 do 20 tona jabuka, pet tona bresaka. Godišnje proizvedu i 7 do 8 tona lubenica koje sade uz jezero Butoniga gdje ima više vode. Imaju i 300 stabala maslina koje im daju oko 250 litara ulja, ali i to nije primarna djelatnost. A krenuli su prve godine sa 70 stabala trešanja i isto toliko marelica te 50 stabala breskvi. Htjeli su najprije vidjeti kako će roditi. I pokazalo se odličnim pa su već sljedeće godine imali 300 stabala breskvi i 200 marelica.

Više pročitajte ovdje.