Umro je Lucio Pauletić, ročki doktor za brašno

Istrčao je Lucio Pauletić svoju ne maratonsku, nego ultramaratonsku dionicu u mlinu u Roču. Do posljednjeg daha. U nevjerici smo primili vijest da je umro taj uvijek nasmijani, dobrohotni mlinar. Lucio je bio doktor za brašno, znao je pod prstima njegovu granulaciju. Kako i ne bi imao toliko znanja kad je cijeli život proveo u mlinu. On je u njemu rođen, među strojevima i vrećama brašna kriju se njegove životne priče, zapisali smo prije otprilike godinu dana na našem portalu kada smo posljednji put bili u mlinu.

Tada nam je Lucio ispričao da je, kad je otvoren, mlin pokretao dizel motor na mazut jer u Roču tada nije bilo struje. Zanimljivo, ona je u to prekrasno mjesto na sjeveru Istre stigla 1937. iz Buzeta, i to upravo zbog mlina.

Lucio Pauletić je odavno mogao u mirovinu, ali on je odlučio nastaviti tradiciju koja seže još u 1930. godinu kada je ročki mlin otvoren, što ga čini najstarijim aktivnim u Istri. U mlinu je Lucio proveo djetinjstvo skačući po vrećama i učeći zanat od svog oca Paola, koji je pak posao davnih dana preuzeo od Luciovog nona Lorenza.

Lucio je bio kapo u mlinu, On je jedini mljeo pšenicu, i to istarsku, samo onu koju je on odabirao. Već smo tada, prije godinu dana, pisali da je neizvjesna sudbina mlina kad Lucio i njegova supruga Neda ne budu više mogli raditi. Rekli su nam tada da više nema dovoljno novca u tom poslu, da bi trebalo obnoviti mlin, modernizirati ga, ali je očito neisplativo ulagati u nove strojeve. No, Lucio je pritom dodao da će ključ u bravu staviti samo kad Neda više ne bude mogla. Jer za njega se podrazumijevalo da će svoju dionicu otrčati do kraja.