Otkrili smo zašto su Talijani mršaviji od nas. Tajna je u majstorima za salamu!

Ovih dana se dosta zbori o tome kako su se jugovići vratili u Trst. Opet su u modi vikend migracije u potrazi za manjim cijenama. Mogli bismo reći i normalnim cijenama, jer ovo kod nas više nije normalno. 

Baš jučer smo prisustvovali jednom razgovoru u centru Pule, gdje čovjek govori kako je Pula skuplja nego Rim. Bio je neki dan i kaže - popio kavu za euro i pol. Hajde probajte u centru Pule naći kavu za tu cijenu... Zato ne treba čuditi da svi idu preko grane po hranu, i sve ostalo.

Mi smo lično u jednom takvom šopingu doživjeli najveći kulturološki šok. U biti, taj dan smo shvatili kolika smo mi (Hrvati, Balkanci...) zapravo banana. A riječ je o običnoj kupovini salame.

U diskontu u Muggiji, malom mjestu uz granicu, za pultom stoje dva prodavača. Kao prvo, dobre su volje, iako je posla preko glave. Bacaju šale i nasmijavaju nonice. Kao drugo, salamu režu savršeno i svima po želji, ništa unaprijed. I kao treće, i najvažnije, narezano slažu na širu površinu pa pažljivo zamataju u valjak i blago lijepe trakom. Kada dođete kući, otvorite valjak, uklonite zaštitnu foliju i ispred vas se prostre svježa salama, a fini mirisi zapuhnu dom. Milina! Dok laganim pokretima vadite komad po komad, razmišljate o tome kako je kvaliteta talijanske salame puno veća od naše. 

U Hrvatskoj stvari funkcioniraju ovako. Za pultom nema nikoga, a ako ima, onda su trajno i postojano nadrkani. Salama je, naravno, narezana unaprijed. Tko zna kad, možda i prije tjedan dana. Može bit svježa, ali i ne mora. Ako tražite da vam narežu novu, pogledat će vas pogledom punim mržnje. Možda i dobijete to što hoćete, ali ćete se prvo morati svađati. A narezat će vam tako da će s rezalice bacati na papir, ko svinjama. Ako odustanete od te sulude ideje, dobit ćete onu već narezanu, ali ne bilo kako. Prodavačica će dugačkom vilicom nabost salamu ravno po sredini, kao da ubija poskoka. Onda to ranjeno i odrpano mesište baca u papir i mota ga kao da je unutra donje rublje. Naravno, lijepi ga temeljito sa svih strana bijelom trakom.

Kad dođete doma, prvo ne možete salamu otvoriti jer je sve hermetički zalijepljeno. Jedino što vam preostaje je rastrgati papir, ali onda nemate gdje salamu vratiti. Kao završni udarac slijedi činjenica da su komadi salame čvrsto zalijepljeni jedni za druge, s obzirom da su rezani prije tjedan dana. Ne preostaje vam drugo nego da duboko udahnete i napravite debeli sendvič sa deset slojeva mesa.

I onda se čudimo što je indeks tjelesne mase na Balkanu duplo veći nego u Italiji. Kako neće biti, kad mi još nismo naučili ni kako razdvojiti komade salame.