Foto Nije samo Lasagna donio Porin preko Učke. 'Radio sam s vrhunskim glazbenicima, ali želim to s mojim Istrijanima'

Mauro Širol, glazbeni producent iz Labina koji već pet godina živi i radi u Zagrebu, dobitnik je ovogodišnje glazbene nagrade Porin u kategoriji Najbolji koncertni album za album “Live in London” skupine Goran Bare & Majke.

Širol je prethodnih godina četiri puta bio kandidiran za Porina, a ovogodišnji, peti put, donio mu je sreću.

* Kada ste se i kako počeli baviti glazbenom produkcijom?

- Za mene je sve krenulo poprilično rano, negdje u 5. ili 6. razredu osnovne škole, kad sam počeo shvaćati da postoji nešto između benda i "trake", još neka osoba. Mislim da sam u to vrijeme počeo svirati u prvom bendu, a naravno, pojavili su se problemi snimanja prvih demo snimki. Nije bilo interneta, nije bilo od koga saznati. Nešto smo usput pokupili od starijih kolega po Labinu, ali gotovo nitko nije imao ozbiljnijih studijskih iskustava. Tada sam, nakon odrađene 'sezone', kupio svoj prvi 24-kanalni 'Montarbo' mikser i uz pomoć kasetnog decka i mini diska počeo raditi prve demo snimke svog, ali i drugih bendova. Još uvijek u to vrijeme računalo nije bilo u igri. Nakon prvog ozbiljnijeg snimanja s vlastitim bendom 'Protest mozga' u Rijeci, nabavio sam osnovne programe za snimanje i, za početak, na raznim posuđenim računalima krenuo u ozbiljniju avanturu glazbenog inženjeringa i produkcije.

* Što je to glazbena produkcija i u čemu se ogleda kvalitetna ili nekvalitetna glazbena produkcija?

- To je jako složeno pitanje s više odgovora, pogotovo u današnje vrijeme. Za početak, u glazbenu produkciju bi trebalo ubrojiti cijeli završni zvuk albuma ili benda. Recimo, snimatelj i miks inženjer mogu biti i producent, ali i ne moraju biti. Ponekad se dogodi da je sve to ista osoba, a ponekad producent uopće ne zna taj tehnički dio, kao npr. Rick Rubin. Producent svakako mora stajati iza cijelog izdanja, i njegova bi trebala biti zadnja riječ, naravno, ako izvođač ima potpuno povjerenje u producenta. Što se tiče dobre i loše produkcije... U današnje vrijeme, kada produkcija s laptopa i iz spavaćih soba postaje sve češća, teško je reći što je dobro, a što loše. Ipak, zaključio bih da je loša produkcija kada se potpuno fula sound ili usmjerenje izvođača prema ciljanoj publici.

* Koje talente glazbeni producent mora imati osim sluha?

- Svakako, najbitniji talent je da ga izvođači saslušaju i prihvate njegovo mišljenje. Da se zna nametnuti, ali tako da se ničiji ego, a pogotovo izvođačev, ne ugrozi. Ono što stalno napominjem, a neki ljudi zaboravljaju – producenti nisu zvijezde. Mi smo tu radi izvođača, a ne izvođači radi nas. Producenti su zvijezde samo drugim producentima.

* Koji su bili izazovi u produciranju 'Live in London' za koji ste dobili Porina?

- Generalno, nije bilo previše izazova. Pošto sam prisustvovao koncertu na kojem je snimljen album, najveći izazov mi je bio dočarati zvuk i energiju koju sam doživio na samom koncertu. Inače, odlično smo se proveli i na koncertu i na razgledavanju legendarnog Abbey Road studija, gdje smo tom prilikom i rezali master za vinil za reizdanje Bijelog dugmeta - Bitanga i princeza. Majke su vrhunski glazbenici i ispravaka u studiju gotovo da nije bilo. Najbolje u svemu je to što uživam njihovo povjerenje, tako da nisu previše propitkivali moje odluke. Svakako, uz njihova brojna live izdanja, morao sam održati visoku razinu kvalitete, ali i približiti zvuk modernijim vremenima.

* Kako je surađivati s Goranom Baretom i Majkama?

- Vrhunski profesionalci, svi od reda. Ovo je već drugi live album koji sam radio s Majkama, tako da smo već bili uhodani. Moja suradnja je najprije krenula s basistom i producentom nekih albuma Majki, Mariom Rašićem, na njegovom solo projektu ‘Balkan Zoo’, ali i za druge izvođače koje je producirao, tako da smo imali odličnu bazu za rad s Majkama.”

*S kojim ste još poznatim glazbenicima surađivali i kakva vam iskustva s njima?

- Rade Šerbedžija, Matija Dedić, Željko Bebek, Božo Vrećo, Damir Kedžo, Vojko V, Zagrebačka filharmonija... Uglavnom, što veći profesionalci, to ugodniji rad. Većinom se problemi događaju s početnicima i amaterima koji, valjda zbog nesigurnosti i neznanja, postave gard koji samo odmaže u cijelom procesu. Čast izuzecima. Uglavnom, kako se postaviš prema velikim izvođačima, takav feedback dobiješ. Ja se trudim u studiju da se svatko od njih osjeća posebno.

* Usporedite vaš rad prije odlaska u Zagreb i rad nakon preseljenja u Zagreb!

- Svakako sam napredovao. Moja odluka o odlasku iz Labina bila je vezana uz želju za učenjem o sound inženjeringu, pa sam za početak upisao MPA akademiju u Zagrebu, na kojoj sada povremeno i predajem. Sve je zapravo krenulo odatle, kao i moje radno mjesto posljednjih pet godina kao sound inženjera i producenta u najvećoj diskografskoj kući na ovim prostorima, Croatia Records. Nadam se da se nešto mijenja na pozitivno, ali tada nisam mogao napredovati, ne samo u Labinu nego ni u cijeloj Istri. Jednostavno, nema tržišta, a ljudi malo olako pristupaju cijeloj toj priči. Glazbenici često uzimaju previše vremena za izdavanje svojih radova, što me smeta jer smatram da imamo puno toga za reći na hrvatskoj glazbenoj sceni, a i šire, ali smo dosta letargični po tom pitanju. Ne volimo se baš promovirati i gurati svoje, a svakako bismo trebali. Za sada je Zagreb mjesto gdje moram biti da bih se mogao baviti ovim poslom na ovoj razini, ali nikad ne isključujem povratak u moju Istru ako se stvari poslože.

* Koju vrstu glazbe volite slušati?

- Svašta, ali stvarno svašta. Kako sam po nacionalnosti Panker, tu me uvijek srce vuče, ali imam i raznih upliva u etno, jazz, indie, stoner rock pa i klasičnu glazbu. Obožavam Tamaru Obrovac, ali i Queens of the Stone Age. Volim Šajetu, ali i Dead Can Dance, NOFX, Chris Stapleton... Odlična stvar je što danas svi imamo pristup raznim platformama poput Tidala, Deezera, Spotifyja, pa ako si malo vješt, imaš ogroman uvid u kvalitetnu glazbu na dnevnoj bazi. Teško je sve to pohvatati, ali trudim se.”

* Na čemu radite i koji su vam planovi?

- Trenutačno radim na koncertima Bajage u Areni Zagreb, Kreslina u Tvornici, ali i na studijskim pjesmama starih članova Daleke Obale s Deanom Dvornikom na vokalu. Paralelno radim i na raznim privatnim projektima s različitim bendovima. Planovi su nastaviti ovim tempom. Prošle godine radio sam na sedamnaest koncertnih izdanja, četiri studijska albuma, desetak singlova i puno masteringa. Želim nastaviti ovim tempom, napredovati što je više moguće u ovom poslu kod nas, ali i imati vremena za solo projekte i više suradnje s mojim Istrijanima.

Galerija (6)