Treba li Istri tvornica oružja? Postaje li Buzet vojna meta ili samo pomaže industriju?

Treba li Istri lokacija za tvornicu oružja, pitanje je koje se nametnulo na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća Buzeta. Ukoliko pitate vladajuću koaliciju Nezavisna lista – SDP, takvo što dobro će doći za održavanje tamošnje industrije. Za vijećnike IDS-a, pak, dvojbi nema: proizvodnja oružja pretvorila bi Buzet u potencijalnu vojnu metu u vrijeme sve češćeg spominjanja eskalacije ratnih sukoba.

Naime, Vijeće je, uz protivljenje četiri zastupnika IDS-a, usvojilo izmjene gradskog Prostornog plana, kojima je, između ostalog, gospodarska zona na Nugli prenamijenjena za skladištenje oružja i eksplozivnih tvari, te u manjem dijelu za proizvodnju oružja i eksploziva. Umjesto prvotno planiranog Genetskog centra, u kojem bila predviđena velika farma ovaca, sada mogu puške i municija. To je izazvalo i najviše polemike.

U jednu riječ, ispunjeni su uvjeti da novi vlasnici zemljišta, zagrebačka tvrtka Straten i poduzeće Namjenska proizvodnja iz Galižane, pokrenu najavljenu zajedničku investiciju. Prva firma bavi se proizvodnjom strojeva i uređaja vojne namjene, a druga obnovljivim izvorima energije, segmentom koji je također, poručili su ulagači, u planu razviti. U dijelu vojne proizvodnje koristili bi se i potencijali pogona  Cimos grupe, koji se nalazi susjedstvu.

Upravo je potonje na sjednici Vijeća naglasio gradonačelnik Damir Kajin. Konkretno je spomenuo Cimos u autoindustriji, kojoj će smanjenje proizvodnje u Njemačkoj u idućih deset godina, prema najavama, donijeti gašenje preko 180 tisuća radnih mjesta, pa je valjao pomoći gospodarstvu.

„Cimos, u kojem posao nalazi oko 450 radnika, relativno solidno brodi, ali pitanje je što će biti u dogledno vrijeme. To smo pokušali naprosto prevenirati“, poručio je Kajin i dodao: „Grad ne može živjeti pod staklenim zvonom“.

Potpredsjednik Vijeća Vedran Majcan (SDP) sve doživljava kao priliku da zona, udaljena od grada i stanovništva, konačno zaživi. To se nije dogodilo posljednjih 30 godina, kazao je, unatoč brojnim pokušajima i promjenama vlasnika.

„U toj moralnoj dilemi - jesmo li si, grubo rečeno, nacrtali metu na čelo ili nismo, ipak mislim da trebamo dati šansu i toj industriji. Ona nije toliko kontroverzna, imamo je u središtu nekih gradova poput Karlovca, koji ima tvornicu oružja i pištolja. Nije to ništa specijalno, ni krivo“, ocijenio je Majcan.

Žalosti ga što je došlo vrijeme kada moramo razmišljati o avionima, tenkovima, bombama pa i - tvornicama oružja. No, predratna, odnosno ratna stvarnost takva je da se Europa sprema uložiti ogroman novac u vojnu industriju, „koji će se utrošiti imamo li mi tvornicu ili nemamo“.

„Možda je pametnije da uskočimo u taj vlak i pokušamo iskoristi barem nešto od tih ogromnih sredstava i tako spasiti neku drugu industriju“, zaključio je Majcan.

Oprečnog je stava vijećnik Kristijan Jermaniš (IDS), koji smatra da je Buzet prenamjenom Nugle zapravo to područje pretvorio u vojnu metu.

„Da se dogodi rat, najprije će se bombardirati vojno skladište“, kazao je, spočitavajući usput predsjedniku Vijeća Davoru Prodanu (Nezavisna lista) da ionako na početku svake sjednici govori o ratu u Ukrajini.

„O ovome se nije govorilo ni na jednoj javnoj raspravi. Ta je tema bila onako 'sa strane', sve do donedavnog istupa gradonačelnika u medijima“, primijetio je Jermaniš.

Javio se domalo i prozvani Prodan.

„Vrlo sam razočaran tvojim istupom i spominjanjem Ukrajine. Ako ne razumiješ da je to brutalni rat… Ali ja nisam kukavica poput vas. A vi, ako želite, slobodno dođite za govornicu i komentirajte geopolitičke okolnosti. Duboko ste me uvrijedili i neću se spuštati na vašu razinu da tako komentiram. To ti nije trebalo…“, kazao je vidno uzrujani Prodan.

Njegov kolega s nezavisne liste Nenad Šćulac zaključno je primijetio da, eto, postoji opća bojazan kako će Buzet netko bombardirati ukoliko se bude proizvodilo oružje u Genetskom centru.

„Stanovnicima Guernice, Dresdena ili Coventryja nije nimalo pomoglo to što nisu imali vojnu industriju - gradovi su bili sravnjeni sa zemljom u Drugom svjetskom ratu. Dakle, nema garancije“, rezimirao je Šćulac.