'Ovo je najbolji kvart u Puli i vrijeđa nas kad ga netko uzima za loš primjer'

Monvidal je tako lijepo ime. Možemo zamisliti zanosnu Francuskinju s takvim prezimenom, ili nekog lika iz filma, kojeg glumi Jean Paul Belmondo. Gospodin Monvidal vas čeka u sali za poker, ili gospođica Monvidal vam je pustila tajanstvenu poruku. 

Monvidal je navodno ime dobio po obitelji Vidal, dok je "mon", naravno, brdo. Po drugoj verziji "vidal" dolazi od "vita", dakle "život", pa bi to bilo Brdo života. 

Ne znamo što je istina, ali Monvidal je danas vrlo živa pulska četvrt. Poznata je pak po tome da se njezin novi dio, smješten uz zaobilaznicu, često nalazi na meti kritika. 

Te kritike najčešće dolaze iz usta političara, pogotovo u ovo predizborno vrijeme. Priča je uvijek ista - betonizacija, gradnja bez plana i manjak zelenih površina. Monvidal je tako postao simbol za divlju urbanizaciju, odnosno urbanizaciju koju neki smatraju divljom. Ali što na to imaju reći oni koji su najpozvaniji da kažu, ljudi koji ovdje žive i rade? E pa vjerovali ili ne, oni imaju sasvim drugačije mišljenje.      

"Ovo je najbolji kvart u Puli i sve nas skupa vrijeđa kad ga netko uzima za loš primjer", kaže Lobo Kozarčanin, jedan od stanovnika u novom dijelu Monvidala, pojašnjavajući da kvart neki zovu i graničnim područjem između Monvidala i Kaštanjera. 

S Kozarčaninom i dvojicom njegovih susjeda sjeli smo u kafić Dnevni, smješten u prizemlju jedne od novih zgrada. Dnevni je, slobodno možemo reći, centrala ovog dijela Pule, ali i lokal u koji rado zalaze ljudi iz drugih dijelova grada. 

"Nas trojica smo među prvim stanarima ovog kvarta, ovdje smo od 2019. godine, kad su izgrađene nove zgrade. Dan danas nam nije jasno zašto bi itko imao išta loše reći o ovom kvartu. Ovdje je, kao prvo, sve dostupno. Imamo ordinaciju, malu trgovinu, veliki trgovački centar, bolnica je na tisuću metara, autobus staje ispred zgrade, a svakom stanu je osiguran parking. A zelene površine? Njih ima sasvim dovoljno, čak i više nego što treba. Problem je nešto drugo, a to je da te zelene površine nitko ne održava. Nikad nismo čuli da se ovdje netko od stanara buni jer im nedostaje zelenih površina", kaže Kozarčanin, dodavši da o kvaliteti kvarta govori i činjenica da vlada velika pomama za stanovima. 

"Čim se nešto prodaje, odmah se proda, ili u roku od deset dana. Ne kupuju ljudi badava baš u ovom kvartu", kaže Kozarčanin.

Slavko Sinčić je istog mišljenja, a ono što njemu nedostaje je dječje igralište. Iako, dodaje, djece u današnje vrijeme baš i nema. Kaže da jedno igralište postoji, ali nikad nije korišteno jer su današnja djeca - na telefonu.

"Ja sam došao 2019. kad sam kupio ovdje dva stana. Odlučili smo se doseliti i nismo požalili. Glavna prednost života ovdje je što je sve blizu. Centar grada ti je odmah, ali ti praktički nije ni potreban. Ne moraš paliti auto, sve je nadohvat ruke", kaže Sinčić. 

Ako nekoga zanimaju cijene, danas su one na Monvidalu od 2.500 eura na gore. U vrijeme kad su naši sugovornici doselili bilo je to, kažu, između 1.200 i 1.500 po kvadratu. 

'Mislim da je ta priča o zelenilu više nekakva parola koja se ponavlja'

Jedan od onih koji je doselio na Monvidal i presretan je svojim novim kvartom je Željko Matoković, koji je potegao čak iz Slavonije. Prodao je kuću tamo i došao u Pulu. I on, iako Slavonac, čovjek s ravnice, kaže da ovdje zelenila i prirode ima koliko hoćeš. 

"A ako nekom nije dovoljno, preko puta ceste je Šijanska šuma. Od kad sam ja ovdje došao izgradilo se barem 20 zgrada po 40 stanova i sve je prodano. Da nije bilo potrebe, i da ovdje nije dobro, ne bi se to dogodilo. Potreba postoji i danas, evo tu kod praonice se gradi zgrada od 80 stanova. Dakle, još ih nedostaje. Sve zgrade su 60-70 posto pune, a ostalo je u vlasništvu stranaca koji dolaze samo na odmor", kaže Matoković i dodaje:

"Imamo šumu, imamo prirodu, tu je obilaznica, staza za bicikl, za trčanje, a na 200 metara su sve trgovine. Grad je na 15 minuta pješke."

Na neizbježno pitanje o zelenilu, i tome ima li ga dovoljno, kaže:

"Pula je mali grad, zelenilo je na sve strane, a tu je i more. Mislim da je ta priča o zelenilu više nekakva parola koja se ponavlja, a ne stvaran problem. Ljudi puno filozofiraju, a mi koji ovdje stanujemo nemamo taj problem."  

Osim sa stanarima razgovarali smo i s dvoje poduzetnika, koji na Monvidalu imaju obrte, konkretno kozmetički salon i mesnicu. Oni tamo nisu jedini, jer je u najbližoj okolici otvoreno doslovno na desetke raznih trgovina i usluga, malih, srednjih i velikih. U neposrednoj blizini, primjerice, je i centrala Unilinea, ali i Pula City Mall. 

'Kvart se spominje u negativnom kontekstu jer ljudi nemaju pametnijeg posla'

"Ja sam inače rođena ovdje pa sam gledala cijelo ovo brdo kako je nicalo, sve od vremena kad na njemu nije bilo ništa", kaže Sanja Šverko, vlasnica kozmetičkog salona.

Ona je možda i najpozvanija da govori o Monvidalu jer je ovdje dugo godina bila i stanar i obrtnik, a sada stanuje na Valdebeku.

"Posao sam ovdje počela još 2009. godine, tada u najmu, a vlasnica prostora sam od 2012. Doslovno su ovdje bile grote i ta moja zgrada. U međuvremenu je krenulo", kaže Šverko i dodaje da kvart ima sve što je potrebno - trgovine, usluge, doktore, zubare. A uz to su jako blizu svemu drugome - bolnici, City Mallu. 

"Kad bih kupovala još neku nekretninu, opet bih birala ovdje. U gradu sam, a nisam, sve je na dohvat ruke. To što ljudi pričaju da smo zakinuti i da imamo samo beton, to jednostvno nije istina", kaže Šverko i dodaje da je kvart, osim za stanovanje i biznis, dobar i za turizam, odnosno iznajmljivanje.

"Busevi ovdje prolaze svakih 10 minuta. Stvarno ne vidim zašto bi netko bio nezadovoljan. Mislim da se kvart spominje u negativnom kontekstu jer ljudi nemaju pametnijeg posla. Ako pitate nekoga tko ovdje živi, čut ćete sasvim drugu priču. Lijepo je, mirno je, imamo sve što nam treba", zaključuje Šverko.

'Ovdje mi je nekako bilo kao da sam na selu'

Sergio Puja je poznat kao mesar s Vidikovca, gdje je radio 20 godina. Sada ima mesnicu na Monvidalu, nedaleko kafića Dnevni. Kaže da je stanar sedam godina, a poduzetnik pet.

"Ma ovdje je problem nešto drugo, a to je što nitko neće da digne ćik. A ovo drugo, stalno se govori trebalo bi ovo i trebalo bi ono, ali ovdje je sve sređeno. Imamo autobusnu stanicu, zubnu ordinaciju, sireve, mesnicu, kafić, doktore, frizera, masera, pedikera... Ne znam što bi ljudi htjeli. U ovom kvartu se doslovce možeš prošetati u pidžami i sve obaviti", kaže Puja.

Na pitanje o zelenilu kaže "prvo neka nauče svoje breke da idu u kondut doma". 

"Ovaj kvart je predobar, blizu je centar, a nisi u centru, imaš se gdje parkirati. Zelenih površina ima dosta, eventualno bi bio dobar vrtić, mada se nitko ne ženi i nema djecu. Samo breke", kaže Puja i dodaje da je on ovdje došao praktički slučajno prije sedam godina, kad je kupio stan u Japodskoj. 

"Velik je stan, podrum, imamo svatko po dva parkirna mjesta. Ovdje mi je nekako bilo kao da sam na selu. Nije bilo betonirano kao što je sada, ali i dalje je sve u gabaritima. Po meni je ovo jedan odličan kvart. Stvarno imaš sve, ja to tako gledam", zaključio je Puja.