‘U Španjolskoj i Portugalu sam istovremeno pripremala istarsku kuhinju u ulozi chefa i pjevala istrovenetsku glazbu na koncertima’

Puležanka Doris Cerin Otočan, jedna je od onih žena za koju možemo bez lažne skromnosti reći da je svestrana i uspješna u svemu čega se dotakne. Ona nije ograničena samo na jednu aktivnost, kompetentna je u mnogim djelatnostima, cijenjena je, zanimljiva i vrlo draga osoba.

Ova pulska masterchefica, glazbenica, književnica i suvlasnica više obiteljskih restorana koja trenutno živi na relaciji London - Pula, nedavno je doktorirala međunarodne odnose i menadžment, segment turizam i još jedan vrijedan uspjeh proslavila u krugu svojih istarskih prijatelja.

U doktorskoj disertaciji pod nazivom “Kultura, jedno od strateških izvorišta turističke ponude destinacije”, obradila je i istražila kulturni turizam, dajući kulturi i kulturnim proizvodima prioritetnu važnost kada je riječ o ponudi destinacije.

“Sve što upoznajemo u ulozi gosta, kada putujemo svijetom, povezano je s kulturološkom dimenzijom teritorija”, rekla nam je Doris, koja se kulturom bavi već trideset i pet godina. U tom je vremenu radila mnoge poslove: kao magistra glazbe i profesor u raznim školama, dirigentica zborova, kao novinar, kritičar i urednik u mnogim medijima, voditeljica kazališnih festivala i glazbeno-scenskih djelatnosti, kao solo-pjevačica na raznim koncertima, realizatorica i stvarateljica kulturoloških projekata, te mentorica pjevanja i voditeljica europskih kulturnih programa iz fonda Creative Europe.

Kao znanstvenica radila je na mnogobrojnim istraživanjima o kulturi, festivalima, kulturnom turizmu, globalizaciji i ekonomiji kulture te o enogastronomiji.

Doris je u Belgiji završila solo-pjevanje, kao i jednogodišnje školovanje za dirigiranje orkestrima. Na ispitu je dirigirala Mozartov Requiem koji je, kaže, djelo kozmičke perfekcije.

“Za vrijeme studiranja imala sam priliku asistirati profesoru Bashkimu Shehuu te sam na važnim svečanostima i dirigirala, što je u mojim studentskim danima odigralo bitnu ulogu. Ljetne škole dirigiranja kod Saše Britvića približile su me još više zborskoj literaturi, a to mi je poslužilo u kasnijem desetogodišnjem radu kao dirigentice i asistentice profesora Nella Milottija u Zajednici Talijana u Puli. Profesor Shehu mi je, kao i gostujući profesor Ivo Josipović, prenio ljubav za komponiranjem, ali i otvorio prozor u svijet organizacije kulturnih manifestacija”.

Neumorna i uvijek željna novog znanja Doris je odlučila upisati magisterij ekonomije. Kako život piše priče, uspjela je preko natječaja ITI Unesco centra dobiti stipendiju za CEU (Central European University) Summer School u Budimpešti, što je okrunjeno diplomom iz kulturnog menadžmenta, iz čega je proizašla ljubav spram kulturne diplomacije koju, reći će nam, duguje tadašnjoj voditeljici ljetne škole, profesorici Mileni Dragičević Šešić.

Na pitanje koji joj je najdraži projekt iz svijeta klasične glazbe, Doris će bez oklijevanja odgovoriti ‘Europa in Canto’ i dodati. “U Briselu sam radila sa osnovnoškolskom djecom na stvaranju nove kazališne publike, što je rezultiralo njihovim izvođenjem opere Turandot. Isti smo projekt kasnije izveli i u Hrvatskoj i to u Medulinu u Cave Romane s tisuću djece iz pulskih i medulinske škole. Roditelji su bili jedina publika, a orkestar i solisti iz Rima uz zbor u sastavu istarske djece, bili su kruna tog zahtjevnog i izazovnog glazbenog projekta”.

Tijekom karijere Doris se ravnopravno obrazovala u glazbi i u kulinarstvu, te su glazba i gastronomija postale njena dvojaka ljubav.

Već dvadeset godina s obitelji vodi restorane, sastavljajući menije i izmišljajući inovativne recepture

Inače, Doris dolazi iz mnogobrojne obitelji, gdje je okupljanje oko dobre trpeze bio obiteljski i kulturni događaj. Od malena je obožavala kemijati u kuhinji, eksperimentirati, stvarati uvijek nešto novo, neke drugačije recepte, sljubljivati jela, te obavezno koristiti nesvakidašnje tanjure i pribor za jelo...

Igrom života, ali i poduzetničkim stvaranjem i ulaganjem, već dvadeset godina s obitelji vodi restorane, sastavljajući menije i izmišljajući inovativne recepture. Ne čudi, stoga, da je Doris završila i kulinarsku školu za masterchefa, gdje je također pokazala da je pravi umjetnik kada je u pitanju ne samo kvaliteta već i izgled serviranih jela.

Ali željna stalnog usavršavanja Doris tu nije stala. Završila je tečaj za somelijera pive, a sada ju čeka i završetak tečaja za somelijera vina. Dodajmo i to da je u Napulju završila stručni tečaj za pizza majstora i to za napoletansku pizzu, te ima diplomu pizza chefa. Završila je i mnogobrojne tečajeve iz raznih kuhinja svijeta, a najdraža su joj ona japanske kuhinje, u kojoj i sama svakodnevno uživa.

U nastavku razgovora otkrila nam je koji joj je najdraži projekt do sada. “Jedan od najdražih projekata koje sam radila kao konzultant u food&beverage sektoru bio je u Španjolskoj i Portugalu, gdje sam istovremeno pripremala istarsku kuhinju u ulozi chefa i pjevala istrovenetsku tradicionalnu glazbu na koncertima”, kaže Doris.

Inače, istarsku kuhinju je ponajviše prezentirala u Beogradu, gdje i danas gaji dugogodišnja prijateljstva s mnogim chefovima kuhinja. Neki od njih sada rade u njenim restoranima.

Doris voli prenositi svoja znanja te demonstrativnim predavanjima uvoditi djecu u istarsku gastronomiju. Tako je u jednom projektu s vrtićkom djecom, zajedno s maslinararom Belcijem iz Vodnjana učila djecu, roditelje i odgajatelje o dobrobiti maslinovog ulja, Iz toga je proizašao i recept koji je ušao u knjigu recepata EXPO Milano World Food Exhibition i to palenta s maslinovim uljem.

Kada smo razgovarale o spoju umjetnosti i gastronomije, saznala sam da je moja sugovornica s povjesničarkom umjetnosti Paolom Orlić radila “urbani piknik” u pulskoj galeriji Makina, ali i u galeriji Velvet u Zagrebu s Vlatkom Kolarović, pretvarajući galerijski prostor u livadu punu cvijeća i aromatičnog bilja, na kojoj su uzvanici mogli uživati u istarskim delicijama sljubljivanim sa cvijetnim uprizorenjima Saše Šekoranje.

Istim su lajt-motivom spajanja kazališta i hrane, Boris Ružić i Doris napravili after kulturološko događanje u INK Pula, nakon predstave Damira Zlatara Freya.

Tu je i hvalevrijedan projekt “Prolaz I” s umjetnicom Robertom Weissman Nagy, “ruralni piknik”, spoj likovnosti, u ovom slučaju skulpture i enogastronomije u masliniku, gdje je publika među stablima masline uživala u istarskoj hrani i vinima te ledenoj skulpturi zaleđenog srca boškarina.

Osim ljubavi prema glazbi i gastronomiji, Doris ima još jednu ljubav - pisanje.

“Oduvijek pišem. Pišem za sebe, u raznim dnevnicima, bilježnicama, skrivečki. Prije dvije godine usudila sam se izdati prvu knjigu, onu koja se najteže prihvaća jer su djeca iskrena, knjigu bajki. “Dvije priče čista srca”, dvije bajke gdje ljubav pobjeđuje strahove, nakon mnogih prepreka, lutanja, gdje glavne junakinje Luna i Jelka na kraju svog trnovitog putovanja pronalaze čistu ljubav za koju se valja boriti”.

Istoimena knjiga tiskana je i na talijanskom jeziku “Due storie di cuore puro” financirana od strane Talijanske Unije i Università Popolare di Trieste, a ubrzo iz tiska izlazi i verzija na istriotskom dijalektu.

Knjige bajki na hrvatskom i talijanskom jeziku predstavljene su na sajmu dječje književnosti Monte Librić u Puli, zatim u hrvatskom veleposlanstvu u Briselu i u knjižari Piola Libri te u knjižari Caffe' San Marco u Trstu. Ubrzo će knjige biti predstavljene i u Londonu, ali se očekuje i tiskanje verzije na engleskom jeziku te predstava za djecu.

Doris radi i na drugoj knjizi priča za djecu, ali i na nekim tekstovima za odrasle, od proze do stručne literature i gastronomije. Čeka ju stvaralačko razdoblje koje nakon obrane doktorata, može ležernije odrađivati.

Naša sugovornica uistinu ima puno znanja, interesa, hobija…Čime se zapravo profesionalno bavi, bilo je moje posljednje pitanje.

“Imam sreće da radim ono što volim. Non-stop sam paralelno u više poslovnih svjetova, ali su svi vezani za kulturu i kulturološku dimenziju; od umjetnosti do gastronomije, do poduzetništva i pedagogije. Volim prenositi stečena znanja na mlade ljude, čime oni mogu razvijati poduzetničke ideje za svoju buduću karijeru. Svaki poticaj stvara nove vrijednosti”, rekla nam je Doris Cerin Otočan.