'Bilo je 15 minuta do lansiranja rakete. A onda se dogodilo ono zbog čega sam poželio nešto za smirenje'

Proteklih se dana puno pisalo o lasiranju Muskovih Space X raketa zbog velikog plavog vrtloga na nebu koji je bio vidljiv iz cijele Istre. To nas je podsjetilo na nedavne objave na društvenim mrežama na kojima je poznati labinski fotograf Rajko Boričić, vlasnik studija Foto Festival, dijelio slike i videa s lansiranja rakete, koje je sa suprugom Sanjom i kćerkom Evom uživo pratio tijekom nedavnog boravka na Floridi.

Boričić je inače rođen u Chicagu, često putuje u SAD, a kada su supruga i on jedne godine, nakon sajma fotografije u Orlandu otišli kod prijatelja u Miami, zaljubili su se u Floridu, kupili stan nedaleko Miamija, pa im je to tijekom zimskih mjeseci postala druga adresa.

Zanimalo nas je kako su završili na lansiranju rakete.

- Svake si godine napravimo neki izlet po Floridi, budući da je ta savezna država velika gotovo kao cijela Italija pa se ima puno toga za posjetiti. Ove smo se godine odlučili za Kennedy Space Centar i to prvenstveno zbog naše 7-godišnje curice. Naime, čuli smo da je kompleks za posjetitelje jako prilagođen djeci kako bi ih zainteresirao za tajne svemira.

- Tamo ste saznali za lansiranje?

- Ne, čim smo stigli na Floridu išli smo gledati koji konkretno dan bi otišli u svemirski centar ovisno o vremenskoj prognozi. Otvorio sam njihovu stranicu i srce mi je preskočilo kad sam vidio da baš 26. veljače, u tjednu u kojem smo planirali posjetu, je najavljeno veliko lansiranje Space X rakete sa misijom na Mjesec. Naime, cijeli vrh internet stanice bio je ustvari veliki sat s odbrojavanjem do lansiranja. Još je bilo nekih 9 dana, nešto sati, minuta, sekundi…. Wow, otići u Kennedy Space Centar odakle je čovjek letio u svemir i vidjeti pravo lansiranje rakete prema mjesecu? Zvučalo je previše nevjerojatno.

- I odmah ste rezervirali karte?

- E tu je bila caka, jer ipak je zvučalo previše dobro da bi bilo jednostavno. Da bi uopće vidjeli lansiranje trebate kupiti ulaznice za posjetu svemirskom centru, a onda posebne ulaznice zvane LTT (launch transportation ticket) s kojima vas voze na predviđene tribine bliže lansiranoj rampi radi gledanje lansiranja iz prve ruke. Te lansirne ulaznice doslovno odmah planu u 24 sata čim se objavi datum lansiranja jer ih ima vrlo ograničen broj. Međutim, kao i u nogometu kad unaprijed planu karte, ja sam se nadao da će netko kako se datum bliži možda odustati. Kupio sam ulaznice za centar i ušao na neku listu čekanja na rizik i posrećilo nam se. Četiri dana prije termina uspjeli smo kupiti karte za lansiranje, jer sam po cijele dane visio na njihovim stranicama čekajući neko odustajanje. Upornost se isplatila.

- Ta upornost vas je sigurno i koštala, koliko ste platili ulaznice?

- Za nas troje ukupno je došlo nekih 800 dolara, međutim polovica od toga je ulaznica za sam svemirski centar, a pola su te dodatne karte. Veći problem je što su dodatne karte za lansiranje nepovratne, što znači da nema povrata novca ako iz nekog razloga ne bude lansiranja.

Dan prije lansiranja otputovali smo u Daytonna Beach da budemo bliže samom centru. Inače, polijetanje rakete može se vidjeti s bilo koje floridske plaže, naši prijatelji gledali su je i iz okolice Miamija, ali to je samo velika narančasta kugla koja putuje nebom. Ipak, biti u samom centru i gledati sa službenih tribina, otkud se gledalo polijetanje rakete koja je čovjeka odnijela na Mjesec, je nešto što se može doživjeti možda jednom u životu. K vragu što su karte nepovratne, ipak treba pokušati. Ili sad ili nikad!

- Prije ste rekli da je to bilo lansiranje rakete na Mjesec. Ili je bila riječ o ovim satelitima o kojima se pričalo ovih dana?

- Lansiranje Space X rakete sa Starlink satelitima je često na Floridi, ali ta lansiranja nisu javna, odnosno obično se ne organizira službeno gledanje jer su to privatne misije. Međutim ovo je bilo lansiranje lunarnog landera ATHENA firme Intuitive Machines 2 (IM-2) na južni dio mjeseca pod okriljem američke svemirske agencije NASA. Kennedy Space centrom upravlja NASA pa organizira i gledanje za VIP uzvanike i donatore u svemirski program, kao i nas malo sretnika koji smo uspjeli doći do karata. Dakle ovo je bio privatno-javni projekt s ciljem potrage za vodom na Mjesecu, a kao raketa koristi se Falcon 9 Muskove firme Space X koja to sve skupa diže u orbitu.

- I kako je teklo lansiranje?

- Najprije smo cijeli dan bili na razgledavanju Centra i onda su u 17 sati svi morali izaći, osim naše male grupe s tim 'zlatnim' kartama koje su odjednom vrijedile deseterostruko. Morali smo opet proći stroge sigurnosne provjere i zbog toga nisam ni uzeo stativ i hrpu objektiva da slikam lansiranje jer znam da bih teško s time prošao. Na posebnom mjestu čekali su nas NASA autobusi koji su nas pola sata vozili prema lansirnim rampama i službenog mjesta za promatranje. Trebali smo tamo biti točno dva sata prije službenog lansiranja predviđenog u 18:30. Obavezno je službeno fotografiranje za Official Launch Day fotografiju, potom po treći put sigurnosne provjere i onda zauzmete mjesto na tribini. Inače, te tribine su po mojoj procjeni za nekih 500-600 gostiju od koji je dio fizički odvojen za VIP goste. Rečeno nam je da sat vremena prije lansiranje stižu VIP gosti i onda počinju zadnje pripreme. Nisam vidio sa svog mjesta koji su bili uglednici, šalio sam se da možda dođe i Trump koji je tada bio na Floridi (kasnije smo posjetili njegovu Mar-a-Lago rezidenciju), ali bitno da uglednici dođu jer onda će valjda lansiranje sigurno biti. Uglavnom nervozno čekanje.. i čekanje.. vidite ispred sebe lansirno mjesto i vrh rakete, ali zasad je još mirno i neizvjesno.

Onda službena osoba preko razglasa kaže da se čeka da točno 45 minuta prije lansiranja dođe konačna potvrda od kontrolnog centra. Prošlog puta se dogodilo da vrijeme zbog velikih valova mjestu povrata rakete u ocean nije bilo povoljno, pa se lansiranje odgodilo. I eto još neizvjesnosti! Pa nismo valjda došli do ove točke pa da sve propadne. I onda stiže obavijest: 'All systems are green'!. Sve potvrđeno i spremo, kaže spiker i da točno 15 minuta prije lansiranja počinje punjene gorivom i onda više nema povratka..

- Možemo pretpostaviti kakva je bila napetost…

- Počeo sam razmišljati jesam li uzeo Normabel jer srce baš lupa. Žena i ja si grizemo nokte, a naša Eva umire od dosade jer već dva sata sjedi na mjestu. Ne zna ni ona, ni mi što nas čeka.

I onda je došlo ono zbog čega sam stvarno htio popiti nešto za smirenje.

Službeni spiker je rekao da upravo počinje punjenje gorivom, da se za pet minuta gase sva svjetla u cijelom području i čim se svjetla ugase više se ne smijemo dizati i da u slučaju nekontrolirane eksplozije moramo leći ispod sjedala. Ajme, zar nam to tek sad kaže!?. Nisam znao da li se smijati ili plakati, ali čini mi se da se guzica jako stisnula.

- Zar zaista može doći do nekontrolirane eksplozije?

- Iskreno, o tome nisam ni razmišljao do tada, ali mislim si u sebi, ako su tu VIP uzvanici i možda Trump da je ipak sigurno (smijeh). Udaljeni smo bili nekih 3 km od lansirne rampe u smjeru zapada, a raketa se diže u blagom luku prema moru, odnosno istoku tako da smo sigurni. Spiker po protokolu mora reći svoje, ali dovoljno da nam već tanke živce digne na maksimum.

Potom smo vidjeli kako se dimi sve oko rakete jer se tanka tekuće gorivo i onda se stvarno ugase sva svjetla. Već je totalna noć i ne vidiš ništa osim osvjetljene lansirne rampe… totalna tišina.

Spiker nam govori da će sada kad se upale motori na trenutak nastati dan te će se čuti jaka i dugotrajna grmljavina uz trešnju tribina. Mislim si u sebi, da je sve to govorio prije, ne bi dvoje ljudi bilo na tribinama (smijeh).

I onda je došao taj trenutak. Ispred nas se na sekundu razdanilo, začula se velika eksplozija, oblak dima i raketa se počela uzdizati. Najprije taj vizualni doživljaj i onda par sekundi kasnije, dok zvuk dođe do nas, jaki tutanj i duboka grmljavina, pod se lagano trese od zvučnog udara. Predstava za sva osjetila.

Eva, kojoj je do prije pet minuta bilo dosadno, odjednom širokim očima gleda i viče: 'Wow'. Kao i svi ostali na tribinama, svi očarani, potpuna fascinacija.

Ne mogu to nikako objasniti, ali iako vidiš to zasljepljujuće svjetlo, tu eksploziju i čuješ jaku grmljavinu, nekako se više ne plašiš nego imaš neki prelijepi osjećaj kao grand finale neke predstave, utakmice ili vatromet za Novu godinu.Ne znam da li u tom trenutku proradi taj neki čovjekov instinkt i težnja da se uvine u nebesa. Teško mi je objasniti taj osjećaj, ali vidiš da svi osjećaju slično i s nekom radošću gledaju prema toj ogromnoj narančastoj vatrenoj kugli koja se diže prema zvijezdama. Nakon pet minuta vidjeli smo uspješno razdvajanje rakete, a na velikom ekranu prikazano je kako se vraća na Zemlju na točno predviđeno mjesto na brod u oceanu. Pravo čudo moderne tehnologije.

- Znači sve je prošlo savršeno?

- Da, apsolutno. Svi pod dojmom lagano se dižemo s osmjesima na licima, još ne mogu vjerovati što se upravo desilo. Valjda je čovjeku u naravi da bude istraživač pa osjećaš neki ponos i sreću kao da smo mi sve to dizajnirali. Doživljaj postignuća, koliko je ljudi mjesecima radilo na ovom da se pošalje nešto na susjedno nebesko tijelo. I uz tako veličanstvenu predstavu.

Vjerojatno bi pjesnici bolje izrazili taj osjećaj i dojam, naš vrijedni Korado Korlević bi to sigurno tehnički bolje od mene laika opisao što se točno dogodilo, ali tih sat vremena fascinacije za sva osjetila ću pamtiti cijeli život.

Iako je moj život fotografija, čak sam i ja spustio aparat da upijem tu energiju jer to vas totalno obuzme, jednostavno te nitko ne može pripremiti za ovo.

Na putu za natrag u službenom autobusu, rečeno nam je da će oko pola noći biti novo lansiranje ali manja raketa sa satelitima, da za to nema organiziranog gledanja ali da možemo gledati s plaže ili pratiti na aplikaciji Next Spaceflight. Mislim da nema osobe koja je bila s nama u autobusu, a da kasnije nije išla gledati i drugi polazak u svemir

Naravno to smo i mi napravili, toliko nabrijani i pod dojmom svega što se desilo, nema spavanja, išli drito na plažu i sa Daytona Beach oko pol noći gledali novu kuglu u svemir. Gledati dva lansiranja u jednom danu, previše je bilo i jednom, 'al dvaput' je dvaput' (smijeh).