Lijepo je imati spomenik istarskim velikanima, ali gdje su klupe?

Na prijedlog Društva hrvatskih književnika, na šetalištu Lungomare, točnije iznad Gortanove uvale prekjučer je, po nalogu Grada Pule, postavljeno sedam kamenih spomenika istarskim velikanima, književnicima, društvenim radnicima, političarima, svećeniku. Spomenika, kažemo, jer riječ je o kamenim blokovima na kojima su uklesana imena velikana i citati iz njihovih djela, jednako kao što je to učinjeno kod Gradske knjižnice i čitaonice. Uz prijašnjih 13, sada se na popularnom pulskom šetalištu nalazi točno 20 kamenih blokova, neki bi rekli klupa. Istina, jedan (brojkom, 1) od njih prekriven je daskama, i to je ujedno jedina i najtraženija klupa na Lungomaru.

Spomenici velikanima su, ponavljamo, izrađeni u obliku klupa, hladnih i neudobnih, na kojima bi se valjda, prema zamisli autora, moglo sjesti i odmoriti uz pogled prema pučini. To pak otvara pitanje zbog čega na šetalištu Lungomare nema nijedne dobre, stare, tople drvene klupe, poput onih na Zeleniki ili bilo kojem drugom normalnom šetalištu, na kojima bi čovjek pošteno odmorio i naslonio umorna leđa, pritom dumajući što je pisac, čije su misli uklesane u hladni i neudobni kamen, htio reći. 

Slična dehumanizacija dogodila se prije 12 godina i u Titovom parku, iz kojeg su uklonjene drvene klupe s naslonima, a postavljeni kameni blokovi. Popularni park, u kojem su se građani rado okupljali, tako je postao park-spomenik kojim se možete prošetati i razgledati biste i Spomenik borcima Narodnooslobodilačke borbe i žrtvama fašizma. Što se predaha tiče, on je ovdje moguć pod uvjetom da ponesete kušin i tako izbjegnete prehladu unutarnjih organa.

A nije da drvene klupe ne mogu biti divne i krasne, ukoliko su autoru pulskog koncepta one obične, kakve, se, ponavljamo, mogu naći na Zeleniki ili na stazi iznad Gortanove uvale, previše neprivlačne i banalne. Bliski primjer je Kopar, u čijem su centru, uz samu rivu, nalaze dizajnerske drvene klupe prilagođene čovjeku, rađene za čovjeka, na kojima možete odmarati, diviti se njihovoj ljepoti, razmišljati o mudrim citatima i smislu života. Daske na spomenike istarskim velikanima na pulskom šetalištu nije prikladno postaviti jer bi se tako prekrili važni citati, a prekrili bi se i stražnjicama ukoliko bi se na njih sjelo. Preostaje, dakle, onih 12 golih kamenih blokova koji bi se, za početak, mogli 'podaščati' i prilagoditi stražnjici prosječnog pulskog šetača, a i onoj gradskih otaca, ako ih put pukim slučajem ovdje dovede.