'Najpristojniji ljudi su borci, jer su barem jednom dobili po glavi'

Na konferenciji Istarske županije o sportu, koja je nedavno održana u Rovinju, među najzanimljivijim gostima bilo je dvoje uspješnih istarskih sportaša koji se bave prilično ekstremnim sportovima. To su Rovinjka Valentina Cafolla, svjetska rekorderka u ronjenju pod ledom u dužinu, i Puležan Zelg Galešić, jedan od pionira MMA borbe ne samo u Hrvatskoj nego u cijeloj regiji, danas uspješan trener u pulskom klubu Trojan.

Valentina je svjetski rekord prvi put oborila 2016. godine, ali taj rezultat nije bio priznat. Potom ga je srušila 2017., ronivši nevjerojatnih 125 metara. Taj rekord je srušen ove godine u Alpama, i to za jedan metar, a nova rekorderka postala je Japanka Yasuko Ozeki. Ne zadugo. Na istom natjecanju Valentina je ponovo oborila rekord, nakon što je ronila čak 140 metara.

"U ronjenje sam se zaljubila već u mladenačkim godinama, skupa s ocem podvodnim ribolovcem. Sa 10 godina sam išla maksimalno na 12 metara, a on je išao oko 30", kaže Valentina o svojim počecima.

Pod ledom se ne roni u dubinu, nego u dužinu. Valentina kaže da joj je ideja o tom sportu došla 2015., taman kad je postala punoljetna.  

"Počela sam trenirati u moru ispred ronilačkog centra. Prvi put sam srušila svjetski rekord već 2016.", kaže Valentina.

Već i ronjenje kao takvo, negdje na Jadranu u plićaku, s morem plus 25, mnogima je zahtjevna misija. Kako onda shvatiti da netko ide roniti ispod leda, na velike dužine, i naravno, po osjetnoj hladnoći?  

"Meni to nije strašno. Uostalom, ja sam i kao mala uvijek nešto istraživala pod morem. Osim toga, na takve pothvate se ne ide nespreman, zavezana sam pa se ne mogu izgubiti ispod leda. Svakih 20 metara je otvor za spašavanje. Jedini stres mi se dogodio 2017. kad mi odijelo nije bilo dobro napravljeno, pa mi je ušla voda ispod njega. Izašla sam na prvu sljedeću rupu i kasnije izronila svjetski rekord", kaže Valentina.

Zelg Galešić kaže da ni sada, kad je more daleko iznad nule, ne bi skočio ni da mu novčanik padne s rive. No sigurni smo da bi još manje nas ušlo u onaj kavez. 

"Lakše je bilo biti borac, nego trener. Tisuću posto. Imaš odgovornost samo prema sebi, a ovako i prema tim momcima, njihovim obiteljima, ženama i djeci. Stvarno nije lako biti trener nekoga tko se bori u kavezu", kaže Zelg.

O svojim počecima kaže da su se dogodili tako što je evoluirao kao sportaš. Osvajao je brojne trofeje u taekwondou i napustio taj sport već s 21 godinom. 

"To su bili nevjerojatni rezultati, ali me kao osobu više nisu hranili. Počeo sam boksati i trenirati kickboxing, i onda se pojavio taj sport u kavezu koji je preuzeo cijelu scenu. Tu sam proveo devet godina u Engleskoj, četiri u Japanu i dvije u Americi i stvarno sam zahvalan na karijeri i poznanstvima koja sam stekao u cijelom svijetu", ističe.

Kaže da su MMA borci trenutno među najspremnijim sportašima na svijetu, prvenstveno po pitanju kondicijske pripreme. 

"Oni izgledaju kao body builderi, trče kao maratonci, a agilni su poput balerine. To je komplet strukture ljudskog tijela koji moraš svladati da bi uopće bio sposoban baviti se tim sportom. Pravila su kakva jesu i zato privlače širu publiku, ali nema situacije koju borac nije prošao na treningu. Zato imaš i neku sigurnost, s kojom ulaziš u kavez. U moje vrijeme smo tek otkrivali te situacije, pa je to bilo puno opasnije. Sada borac točno zna kako se mora kretati i što mu se dešava u datim sekundama", kaže Zelg. 

Uz sav trening, ističe, neki ljudi su rođeni za borbu, ali neki ipak nisu. 

"Kako se pojavio novac u ovom sportu, tako su se pojavile atlete, ljudi koji mogu doću na visoki nivo, ali nemaju glavu za ovaj sport. Njih treba posebno pripremiti, ali na kraju, kad zagusti, uvijek ćeš vidjeti tko je borac, a tko atleta", kaže Galešić.

I na koncu, na spomen MMA borbe uvijek nam na pamet padaju scene iz filmova u kojima su borci opaki momci koji vole svoje znanje pokazivati i na ulici. To su, ipak, samo filmovi.

"Kako je jednom rekao Tyson - najpristojniji ljudi su borci, jer su barem jednom dobili po glavi. To je živa istina. Moji borci svoju snagu i energiju usmjeravaju na treninge i vani su potpuno civilizirani. To su rijetko povučeni i mirni dečki, a u kavezu su apsolutne zvijeri", zaključio je Zelg Galešić.