Što znači biti suzdržan? Glasao bih 'za', ali za to nemam jaja!
Skupština Istarske županije na izvanrednoj je sjednici većinom glasova donijela zaključak kojim od Vlade traži da stavi izvan snage odluku od 10. rujna, kojom je predviđeno da se dio neopasnog otpada iz Gospića uputi na oporabu u cementaru u Koromačnu.
Zaključak su zajednički usuglasili klubovi IDS-a, Nezavisne liste Borisa Miletića, SDP-a i Možemo!.
Međutim, samo nekoliko tjedana ranije IDS je, u sklopu sedam mjera za hitnu reformu sustava gospodarenja otpadom, kao četvrtu točku predložio upravo korištenje cementara za spaljivanje otpada uz stroge standarde.
S druge strane, SDP je na toj temi cijelo vrijeme skupljao jeftine političke poene, a pridružio im se i IDS-ov zastupnik Dalibor Paus, koji već duže vrijeme vodi samostalnu politiku. Zato se IDS-ovo prihvaćanje SDP-ova prijedloga zaključka, samo dva dana prije tematske sjednice, teško može nazvati drukčije nego velikim političkim porazom.
Stranka koju su tri desetljeća slijedili i oponašali svi koji su imali iole političkih ambicija u Istri, danas je došla do toga da svoje stavove prilagođava SDP-u. Nema što, odlična poruka dosadašnjim IDS-ovim biračima pred parlamentarne izbore: zašto biste glasali za IDS kada možete za SDP, koji je na nacionalnoj razini veći i važniji, a IDS ionako trči za njim?
Tematska sjednica Županijske skupštine o oporabi djela otpada iz Gospića u Koromačnu tako je do kraja ogolila bezidejnost i nedosljednost današnjeg IDS-a.
S druge strane, iako sada u tim strankama sigurno likuju, SDP i Možemo! ostvarili su tek kratkoročnu pobjedu. Lijepo je iz oporbenih klubova, i na državnoj i na županijskoj razini, govoriti ono što većina ljudi želi čuti. No ako sutra dođu na vlast, ti isti ljudi tražit će od njih da ostvare sve ono o čemu sada govore.
Ako SDP bude rješavao problem otpada u državi onako kako ga godinama nije riješio u Primorsko-goranskoj županiji, ili ako ga Možemo! počne rješavati onako kako to već šest godina bezuspješno radi u Zagrebu, nemamo razloga za optimizam.
U takvom, gotovo populističkom okruženju, HDZ-ov prijedlog zaključka u ovom se trenutku činio najracionalnijim i najtrezvenijim.
HDZ-ov klub vijećnika predložio je da Istarska županija na otpad iz Gospića, Pazina i Kaštijuna primjenjuje ista sigurnosna i stručna pravila. Prijedlogom se traže praćenje pošiljaka, nadzor emisija i javna objava rezultata mjerenja.
Predložena je i žurna sanacija otpada iz Gospića te oko 13.000 tona otpada u bivšoj Istraplastici u Pazinu. Frakcije koje nakon analize i obrade ispune uvjete mogle bi se energetski oporabiti u ovlaštenim postrojenjima, uključujući Holcim u Koromačnu. Prijedlog također traži dugoročno rješenje za gorivu frakciju s Kaštijuna.
Ključna poruka HDZ-ova prijedloga bila je da Koromačno ne treba unaprijed isključiti kao mogućnost. O prihvatu otpada treba odlučivati na temelju dozvola, analiza i sigurnosnih uvjeta.
Nakon sjednice istarski HDZ oglasio se priopćenjem u kojem je, među ostalim, postavio pitanje: „Glasovanje je završilo, ali ključna pitanja nisu: kako će Istra riješiti 13.000 tona otpada u Pazinu i gorivu frakciju iz Kaštijuna ako unaprijed isključuje rješenja koja zadovoljavaju propisane uvjete?”
Uspoređujući slučaj Gospića sa situacijom u Pazinu, iz stranke su podsjetili da Istarska županija od Vlade i Fonda za zaštitu okoliša očekuje rješenje za oko 13.000 tona otpada uvezenog iz Italije. Taj se otpad nalazi na lokaciji operatera kojem je dozvolu za gospodarenje otpadom izdala upravo Županija. Takvo postupanje u HDZ-u ocjenjuju primjenom dvostrukih mjerila i političkom nedosljednošću.
Kritike su uputili IDS-u i Nezavisnoj listi Borisa Miletića, koje optužuju da su temu gospodarenja otpadom sveli na političko prebrojavanje, prihvaćajući, kako navode, „okvir koji su posljednjih dana nametali Dalibor Paus, Sanja Radolović i SDP“.
Da je HDZ-ov prijedlog bio prihvatljiv, vjerojatno intimno misli i većina županijskih vijećnika, ali su iz političkih razloga te pod pritiskom javnosti i društvenih mreža odlučili glasovati protivno svojim uvjerenjima. Najbolji je dokaz za to ishod glasovanja o HDZ-ovu prijedlogu.
Čak 18 vijećnika, većinom iz IDS-a i s Nezavisne liste Borisa Miletića, bilo je suzdržano pri glasovanju o HDZ-ovu prijedlogu zaključka.
Što uopće znači biti suzdržan pri takvom glasovanju? „Glasao bih ‘za’, ali za to nemam jaja!” Jedino se tako može okarakterizirati takvo glasovanje.
Stoga ne čudi što mnogi predlažu da bi u parlamentarnoj demokraciji trebalo ukinuti mogućnost suzdržanosti pri glasovanju.
Naime, što znači biti suzdržan pri tako jednostavnom pitanju kao što je izbor između dvaju zaključaka? Ako županijski vijećnik nema vlastito mišljenje o tome koji je zaključak bolji za njega ili njegove birače, onda nije dorastao toj dužnosti.