Postoji jedna zanimljiva pojava vezana uz Antona Klimana o kojoj se manje zna
Posljednjih sam dana u nekoliko navrata pisao o predsjedniku istarskog HDZ-a i saborskom zastupniku Antonu Klimanu, ali ponajviše zbog njegove kritike Dalibora Pausa uoči Trke na prstenac ili u kontekstu odnosa HDZ-a i IDS-a.
Međutim, postoji jedna vrlo zanimljiva pojava vezana uz njega o kojoj još nitko nije pisao i govorio, a svakako ju vrijedi zabilježiti. Naime, mnogi istarski gradonačelnici i načelnici, neovisno o tome kojoj političkoj opciji pripadaju, s vremena na vrijeme osjete potrebu javno mu zahvaliti za nešto što je učinio za njihov grad ili općinu.
Posljednji takvi primjeri zabilježeni su na svečanim sjednicama u Vodnjanu i Labinu. Slično je bilo i prilikom otvaranja porečkog Picala, kada je Kliman u govoru posebno izdvojen premda nije bio jedini saborski zastupnik koji je ondje sjedio.
Prosječnom građaninu pritom uglavnom nije jasno zašto i upravo je to možda politički najzanimljiviji dio priče.
Jer očito postoji čitav segment Klimanova političkog djelovanja koji se odvija daleko od saborske govornice, televizijskih kamera i objava na društvenim mrežama. Lokalni čelnici, čini se, vrlo dobro znaju što je i gdje radio, koga je zvao, za što je lobirao i koja je vrata pokušavao otvoriti. Javnost o tome uglavnom nema pojma.
Politički gledano, to čak nije osobito racionalno. Ako nešto napraviš, a birač za to nikada ne dozna, od tog angažmana teško možeš očekivati direktne političke bodove.
No, promatra li se stvar isključivo kroz doprinos razvoju lokalne zajednice, glas za Klimana na parlamentarnim izborima za birača iz Istre pokazuje se gotovo kao politički „best buy“, odnosno kod njega birač dobije najbolju dodanu vrijednost za svoj glas.
I to ne zato što je Kliman naročito glasan zastupnik. Upravo suprotno. Kliman u Saboru govori vrlo rijetko. Ne bavi se pretjerano velikim nacionalnim temama, ne proizvodi političke sukobe za televizijske dnevnike i teško ga se može ubrojiti među zastupnike koji svoju političku relevantnost grade brojem izlazaka za saborsku govornicu. Da je HDZ u oporbi, dobar dio javnosti vjerojatno mu ne bi znao ni boju glasa.
Ali HDZ nije u oporbi i upravo tu počinje važniji dio priče. Naime, saborski zastupnik vladajuće većine može svoju poziciju koristiti na različite načine. Može graditi osobni nacionalni profil, baviti se stranačkom hijerarhijom, juriti medijsku vidljivost ili jednostavno uredno dizati ruku kada se to od njega očekuje.
Može, međutim, politički kapital koji ima trošiti i na nešto sasvim drugo - na projekte kraja iz kojeg dolazi, a kod Klimana se posljednjih godina stječe dojam da je izabrao upravo ovo posljednje.
Njegov je politički fokus gotovo isključivo istarski. Pritom je možda još važnije što, barem kada je riječ o lokalnim projektima, politički predznak grada ili općine očito ne igra presudnu ulogu. Teško da bi se inače čelnici sredina u kojima HDZ tradicionalno nema previše razloga za slavlje osjećali pozvanima zahvaljivati upravo HDZ-ovu zastupniku.
Naravno, ovdje treba reći da Vlada Republike Hrvatske ima obvezu ravnomjerno razvijati cijeli teritorij države i ulaganje državnog novca u Istru nije nikakav dar HDZ-a Istrijanima. To je novac građana i Istra na njega ima jednako pravo kao Slavonija, Dalmacija, Zagreb ili bilo koji drugi dio zemlje.
Ali samo bi politički vrlo naivan čovjek tvrdio da se baš svi državni prioriteti uvijek određuju u sterilnim tablicama, potpuno neovisno o političkim odnosima.
Politika tako ne funkcionira, jer kada projekata ima više nego novca, netko određuje što ide prvo, što drugo, a što će pričekati sljedeću godinu. U takvom slaganju prioriteta svaka vlast, barem u određenoj mjeri, honorira i političku lojalnost svojih sredina.
I tu Klimanov učinak postaje još zanimljiviji i vredniji jer Istra nije HDZ-ova županija. Nije to nikada bila, a teško je zamisliti da će to u doglednoj budućnosti postati. Kliman, uz to, ne pripada krugu političara koje bi se moglo opisati kao osobne miljenike Andreja Plenkovića. Unatoč tome, očito je tijekom godina pronašao način da upornošću, kontaktima i političkim pritiskom progura ili pomogne niz projekata važnih za istarske sredine. I to sredine različitih političkih boja.
Upravo zato sve te javne zahvale Klimanu vrijedi registrirati. Ne zato što političarima treba dijeliti medalje kada rade posao za koji ih građani plaćaju, nego zato što one otkrivaju jedan pomalo zaboravljeni smisao instituta saborskog zastupnika - da zastupa, i to ne samo stranku na čijoj je listi izabran i ne samo stavove parlamentarne većine kojoj pripada, nego i ljude i prostor iz kojeg dolazi.
Po tom kriteriju Anton Kliman u sadašnjem odnosu političkih snaga ispada jedan od zastupnika najlojalnijih vlastitoj biračkoj bazi i kraju koji predstavlja.
Paradoksalno, upravo zato što o tome najmanje govori. A nije da prije njega mnogi nisu imali istu priliku.