Istra je u jednom ljudskom vijeku proživjela čak tri totalitarna režima
Na današnji dan obilježava se Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma.
Datum nije odabran slučajno. Upravo 23. kolovoza 1939. godine nacistička Njemačka i komunistički Sovjetski Savez potpisali su pakt Ribbentrop–Molotov. Tajnim protokolom uz pakt Hitlerova i Staljinova država podijelile su svoje interesne sfere u istočnoj Europi. Uslijedio je njemački napad na Poljsku 1. rujna, a 17 dana poslije i sovjetski napad s istoka.
Dva totalitarna režima koja su presudno obilježila europsko 20. stoljeće tako su gotovo dvije godine surađivala, sve dok Hitler 22. lipnja 1941. nije napao Sovjetski Savez.
No 23. kolovoza ima posebno značenje za nas u Istri. Malo je europskih prostora čija povijest 20. stoljeća tako zorno pokazuje život pod različitim totalitarnim sustavima. Istra je prošla talijanski fašizam, zatim nacističku okupaciju, a nakon rata desetljeća komunističkog jednopartijskog poretka.
Fašizam u Istri nije došao s Drugim svjetskim ratom. Fašistički pokret ovdje je bio snažan već početkom 1920-ih, a nakon Mussolinijeva dolaska na vlast 1922. započelo je dugo razdoblje fašističke diktature. Posebno su ga osjetili istarski Hrvati i Slovenci: zatvarane su njihove škole, kulturne ustanove i udruge, talijanizirana su imena i prezimena, a hrvatski i slovenski jezik sustavno su potiskivani iz javnog života.
Dakle, za razliku od mnogih dijelova Europe koji su nacističku ili fašističku vlast upoznali tek kao posljedicu ratne okupacije, Istra je pod fašističkim totalitarizmom živjela gotovo dva desetljeća u mirnodopskim uvjetima.
Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. uslijedio je masovni antifašistički ustanak u Istri. Njemačke snage ubrzo su ponovno zauzele poluotok, a Istra je uključena u Operativnu zonu Jadransko primorje pod njemačkom vlašću. Slijedile su dvije godine nacističke okupacije, represije, deportacija i ratnih zločina. Istodobno je Istra dala velik doprinos antifašističkoj borbi, u kojoj su tisuće Istrana izgubile život.
Nakon završetka rata najveći dio Istre ušao je u sastav socijalističke Jugoslavije, dok je Pula do 1947. ostala pod angloameričkom vojnom upravom. Nakon toga i ona ulazi u jugoslavenski komunistički sustav.
Tako je nakon fašističke diktature i nacističke ratne okupacije uslijedilo još nekoliko desetljeća jednopartijskog komunističkog poretka - bez slobodnih višestranačkih izbora i političkog pluralizma - sve do demokratskih promjena 1990. godine.
Upravo je mirnodopsko iskustvo totalitarizma ovdje važno naglasiti. Baltičke države, Poljska i brojni drugi europski prostori iskusili su nacistički teror i potom komunističku vlast, ali nacističku vlast iskusili su u okolnostima rata i okupacije. Istra je, nasuprot tome, pod fašističkim režimom živjela desetljećima i prije Drugoga svjetskog rata.
Sličnu povijesnu sudbinu prošli su i Rijeka, Zadar te dijelovi Slovenskog primorja koji su između dva svjetska rata pripadali fašističkoj Italiji, a nakon rata ušli u komunističku Jugoslaviju.
Istočnonjemačke pokrajine prošle su drukčiju, ali usporedivu smjenu totalitarizama: od nacističke diktature, koja je u Njemačkoj uspostavljena 1933., do komunističkog DDR-a nakon Drugoga svjetskog rata.
Istra se ipak izdvaja po gotovo nevjerojatnom slijedu režima koji su se na njezinu prostoru smijenili tijekom jednog ljudskog vijeka: fašistička diktatura, nacistička okupacija i komunistički jednopartijski poredak.
Zato smisao 23. kolovoza nije u izjednačavanju fašizma, nacizma i komunizma. Njihove ideologije, povijesne okolnosti, ciljevi i razmjeri zločina nisu bili jednaki.
Ali totalitarni režimi imaju zajedničku crtu: ne priznaju politički pluralizam, guše slobodu pojedinca, progone stvarne i zamišljene protivnike te vlast i ideologiju postavljaju iznad čovjeka.
Zato se 23. kolovoza sjećamo svih žrtava totalitarnih i autoritarnih režima, bez obzira na to pod kojom su zastavom i u ime koje ideologije stradale.
A Istra, koja je u samo nekoliko desetljeća upoznala fašizam, nacističku okupaciju i komunizam, ima poseban razlog čuvati to sjećanje.