Kad 36 glasova odlučuje o vlasti: istarski apsurdi sustava manjinske zastupljenosti
Više sam puta na ovom mjestu pisao da je Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, kojim su, među ostalim, predstavnicima nacionalnih manjina zajamčena mjesta u predstavničkim tijelima vlasti - od Hrvatskog sabora do općinskih vijeća - rješenje kakvo u ovakvom opsegu ne postoji ni u jednoj drugoj državi Europske unije. Zastupnike nacionalnih manjina u parlamentu, osim Hrvatske, ima još samo Slovenija.
S tom razlikom što Slovenci imaju samo po jednog predstavnika talijanske i mađarske manjine, a ne ovaj cirkus koji imamo u Hrvatskoj s čak osam zastupnika manjina. Tako Rom Veljko Kajtazi, sa samo 3.017 glasova, u Saboru, osim romske, predstavlja i austrijsku, bugarsku, njemačku, poljsku, rumunjsku, rusinsku, rusku, tursku, ukrajinsku, vlašku i židovsku nacionalnu manjinu, dok slovensku manjinu u Hrvatskom saboru već više od tri desetljeća predstavljaju ili Bošnjak ili Albanka.
Na lokalnoj razini apsurdi su još izraženiji, a neki od njih u Istri posebno su došli do izražaja posljednjih dana i tjedana. Za ovu prigodu izdvojio sam četiri primjera - iz Pule, Buja, Rovinja i Labina.
Pula - 36 glasova odlučuje o vlasti
Nakon izlaska nezavisne liste Lorene Boljunčić iz vladajuće koalicije u Gradu Puli, većina gradonačelnika Peđe Grbina i njegovih koalicijskih partnera iz IDS-a i liste Gorana Mihovilovića sada ovisi o vijećniku SDSS-a Petru Jovetiću, koji je u Gradsko vijeće izabran na dopunskim izborima temeljem upravo tog, po mnogočemu dvojbenog, Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.
Samo da podsjetim: od 2.261 Srba, koliko ih prema posljednjem popisu stanovništva živi u Puli, na dopunske izbore izašlo ih je svega 36 i svih 36 glasalo je za listu SDSS-a koju je predvodio Petar Jovetić.
I sada pulska gradska vlast ovisi o vijećniku koji je u Gradsko vijeće ušao sa samo 36 glasova. Za usporedbu, lista Elvisa Morine ostala je ispod izbornog praga, iako je osvojila 795 glasova. Dakle, Morina, za kojeg je glasalo gotovo 800 građana Pule, nije ni ušao u Vijeće, dok Jovetić sa samo 36 glasova odlučuje o tome tko će biti predsjednik Gradskog vijeća.
Da apsurd bude još veći, treba podsjetiti da je taj isti Petar Jovetić samo pola godine ranije, na redovnim izborima, bio na 19. mjestu liste IDS-ISU koju je predvodio sadašnji predsjednik Gradskog vijeća Valter Boljunčić.
Nije bolje ni s izborom zamjenika gradonačelnika Pule iz redova talijanske nacionalne manjine. Vito Paoletić izabran je sa samo 177 glasova. Dodatni je paradoks što u Puli, prema posljednjem popisu stanovništva, živi više Srba (2.261 odnosno 5,10 posto) nego Talijana, kojih ima 1.860 ili 3,56 posto. Ako Pula već mora imati zamjenika gradonačelnika iz redova nacionalnih manjina, logičnije bi bilo da to bude predstavnik brojnije manjine.
Posebno inzistiranje na zastupljenosti Talijana u izvršnoj vlasti, iako danas čine manje od četiri posto stanovništva Pule, izgleda mi kao svojevrsno pranje povijesne savjesti zbog toga što je nakon Drugoga svjetskog rata grad napustila gotovo cjelokupna dotadašnja, pretežito talijanska populacija - dijelom prisilno, dijelom dobrovoljno.
Zakonodavci su izbor zamjenika gradonačelnika iz redova talijanske manjine opravdavali činjenicom da je riječ o autohtonoj zajednici. Međutim, postavlja se sasvim legitimno pitanje: koliko će još desetljeća Talijani u Istri imati posebne izborne privilegije? Hoće li ih imati i za pedeset godina, bez obzira na to koliko ih tada bude živjelo u Puli?
Buje - zamjenik koji ne može zamijeniti gradonačelnika
Koliko je institut zamjenika gradonačelnika iz redova manjina zapravo besmislen pokazao je ovih dana primjer Buja. Izabrani gradonačelnik Fabrizio Vižintin završio je u pritvoru pa su mnogi pogrešno mislili da bi njegove ovlasti trebala preuzeti zamjenica iz redova talijanske manjine Michela Altin.
Ona je na izborima osvojila 254 glasa od ukupno 484 birača koji su pristupili glasovanju. To je već ozbiljnija brojka jer u Bujama od ukupno 4.441 stanovnika Talijana ima 1.059 ili 23,85 posto, a na izbore ih je izašlo oko 40 posto, što je respektabilan odaziv.
No upravo ondje, gdje bi zbog stvarne brojnosti manjine možda čak bilo legitimno da zamjenica privremeno preuzme vođenje grada, zakon je omogućio gradonačelniku da za privremenog čelnika imenuje bilo kojeg vijećnika po vlastitom izboru. Drugim riječima, funkcija zamjenika ostala je potpuno bez sadržaja.
Rovinj - tko govori u ime Talijana?
U Rovinju pak imamo treći primjer. Tamo je Zajednica Talijana 'Pino Budicin' uoči lokalnih izbora dogovorila suradnju s IDS-om pa su četiri njezina predstavnika bila na IDS-ovoj listi, od kojih je troje izabrano u Gradsko vijeće.
Sada ta ista Zajednica Talijana javno preispituje nastavak suradnje s IDS-om i podršku uvjetuje posebnim zahtjevima.
Problem je u tome što Zajednica Talijana govori u ime svih rovinjskih Talijana, iako za to nema nikakav demokratski legitimitet. Kako oni, ali i IDS koji ih kandidira, mogu znati da je većina rovinjskih Talijana glasala upravo za IDS, a ne za SDP? Sudeći prema rezultatima izbora, sasvim je izvjesno da je velik broj Talijana svoj glas dao SDP-u.
Prema posljednjem popisu stanovništva u Rovinju živi 1.207 Talijana ili 9,31 posto žitelja. Pretpostavimo li da je na izbore izašla polovica njih te da je polovica glasala za IDS, dolazimo do zaključka da tristotinjak birača praktično ima troje od ukupno 15 vijećnika. Istodobno u Rovinju živi i 465 Srba, odnosno 3,59 posto stanovništva, ali za njihove glasove nitko se posebno nije natjecao.
Zašto je važno da na listi bude Talijan, Srbin ili Bošnjak, a nije važno da bude učitelj, ugostitelj, liječnik ili vlasnik OPG-a?
I dobro da nije. Jer po čemu su problemi rovinjskih Talijana ili Srba drukčiji od problema rovinjskih Hrvata? Zašto je važno da na listi bude Talijan, Srbin ili Bošnjak, a nije važno da bude učitelj, ugostitelj, liječnik ili vlasnik OPG-a?
Govorimo o građanskom društvu, a kandidate na izborima i dalje dijelimo prema nacionalnoj pripadnosti.
Labin - integracija ili odvajanje?
Za kraj jedan primjer koji nema veze s izborima, nego s integracijom pripadnika nacionalnih manjina u sredinu u kojoj žive.
Nedavno su labinski Srbi u prostorijama Vijeća srpske nacionalne manjine proslavili pravoslavni blagdan Petrovdan, na kojem je posebna gošća bila konzulica Republike Srbije u Rijeci. Tom su prilikom naglasili da su u Labinu odlično prihvaćeni i da se nikada nisu osjećali kao manjina, nego kao ravnopravni građani. Istodobno su preko konzulice zatražili pomoć Republike Srbije u pronalaženju većeg prostora za okupljanje.
To mi zvuči kontradiktorno. Ako se nikada nisu osjećali kao manjina, zašto im treba prostor u kojem će se okupljati upravo pripadnici jedne nacionalnosti? Takav bi prostor imao smisla kada bi u njemu djelovalo folklorno ili kulturno društvo koje njeguje običaje svoje matične domovine. Ali imati prostor samo zato da bi se u njemu družili Srbi, pa makar bio otvoren i za sve ostale građane, po meni znači dijeliti Labinjane prema nacionalnoj pripadnosti. Usput, u Labinu živi tek 197 Srba što čini samo 1,89 ukupnog stanovništva grada.
Ako doista nije važno tko je koje nacije, a ne bi trebalo biti, onda nacionalnost ne treba isticati ni na izbornim listićima ni kroz odvojena mjesta okupljanja. Svi smo mi prije svega građani svojih gradova: Labinjani, Puležani, Rovinježi i Buježi.