Nikad uzbudljivija prva godina mandata: čak četiri istarska grada tresu političke krize
Politiku aktivno pratim više od tri desetljeća i imam jako dobro pamćenje, ali ne sjećam se da je ikada u Istri bilo toliko političkih uzbuđenja u različitim gradovima samo godinu dana nakon lokalnih izbora i formiranja novih gradskih vlasti.
Trenutno u čak četiri istarska grada imamo, negdje veću, negdje manju političku krizu, a još je zanimljivije da je sve to isplivalo na površinu u manje od dva mjeseca.
Najnoviji slučaj je ostavka predsjednice Gradskog vijeća Labina Nene Ružić, koja se dogodila u petak. Iako njezina ostavka nije izazvala krizu gradske vlasti u pravom smislu riječi, jer nezavisna lista gradonačelnika Donalda Blaškovića, s koje je izabrana za predsjednicu, ima komotnu većinu u Gradskom vijeću, s tendencijom da joj se u budućnosti, kao u Županiji i Buzetu, prikloni i IDS, sama činjenica da je ostavku podnijela druga osoba po važnosti u Gradu sugerira da odnosi unutar labinske vlasti nisu idealni.
Veća kriza nije nastupila ni u Gradu Pazinu, gdje je krajem svibnja ostavku bio primoran podnijeti zamjenik gradonačelnice Renato Kalac. Iako Grad Pazin i dalje funkcionira bez zastoja, a gradonačelnica Suzana Jašić (Možemo!) svoju dužnost obavlja bez problema, iznuđena ostavka tada drugog čovjeka Grada, baš kao i u labinskom slučaju, pokazuje ili da su odnosi između dvoje gradonačelnika i njihovih najbližih suradnika ozbiljno narušeni ili da nisu znali procijeniti ljude koje su odabrali za svoje najbliže suradnike.
Treći slučaj je Grad Buje, gdje nije došlo do razlaza dvoje vodećih ljudi, već se u sve umiješao USKOK, koji je uhitio gradonačelnika Fabrizija Vižintina (IDS) te mu zbog sumnje na navodno pogodovanje odredio jednomjesečni istražni zatvor.
U tom gradu nakon toga nastupila je prava kriza vlasti jer se nekoliko dana doista nije znalo tko upravlja Bujama. Predsjednica Gradskog vijeća Bojana Puzigaća (SDP) oglasila se tek nakon tri dana, i to nakon što je u javnosti prozvana zbog šutnje, a formalno je, barem na papiru, prva osoba grada bila Michela Altin, zamjenica gradonačelnika iz redova talijanske nacionalne manjine. No, kako je ona izabrana samo glasovima pripadnika manjine, Vižintin je iskoristio svoje zakonsko pravo, te je imenovao Danila Pištana, nezavisnog člana Gradskog vijeća, za privremenog zamjenika. Njegov izbor vjerojatno je rezultat političkog kompromisa između IDS-a i SDP-a, koji u Bujama vladaju u koaliciji.
Politički najnestabilnija situacija je u Rovinju, gdje vladajući IDS u Gradskom vijeću ovisi o jednom vijećniku, budući da ima isti broj mandata kao i SDP. Odmah nakon izbora, prilikom konstituiranja Gradskog vijeća Rovinja, podršku IDS-u dao je vijećnik HDZ-a Milan Košara. No, njegova podrška izgubila je na težini nakon što je Zajednica Talijana 'Pino Buducin', koja je uoči izbora IDS-ovoj listi u sklopu predizbornog sporazuma dala četiri kandidata, odlučila preispitati suradnju s tom strankom.
Monika Marich, jedna od tri vijećnice s liste IDS-a koja predstavlja Zajednicu Talijana, već je jednom, suprotno IDS-ovom prijedlogu, podržala SDP-ov amandman.
Rovinjska Zajednica Talijana sada, čini se, pokušava izvršiti pritisak na IDS, premda je cijela situacija pomalo apsurdna. Naime, Tea Batel (ujedno i predsjednica Gradskog vijeća), Ines Venier i Monika Marich u Gradsko vijeće nisu izabrane s posebne manjinske liste, nego upravo s liste IDS-a. Stoga se postavlja pitanje koliki dio rovinjskih Talijana Zajednica Talijana "Pino Budicin" doista predstavlja, odnosno u kojoj mjeri rovinjski Talijani slijede političke stavove i upute njezina vodstva. Sasvim je moguće da je na lokalnim izborima više pripadnika talijanske zajednice glasalo za SDP-ovu listu nego za IDS-ovu te da ih je u utrci za gradonačelnika više podržalo Mariju Blažinu (SDP) nego Emila Nimčevića (IDS).