Vižintin ostaje gradonačelnik: kazneni postupak ne znači kraj političke karijere
Sjednica Predsjedništva IDS-a, sazvana prekjučer zbog uhićenja bujskog gradonačelnika i dotadašnjeg člana Predsjedništva stranke Fabrizija Vižintina, nije donijela nikakva iznenađenja.
Vrh IDS-a odlučio je cijeloj situaciji pristupiti gospodski. Nisu odmah krenuli "cipelariti" svog stranačkog kolegu i izbaciti ga iz stranke, kao što je bivše Predsjedništvo u svibnju 2023. godine ishitreno izbacilo Lenu Koreniku, IDS-ovu vijećnicu i predsjednicu Zajednice Talijana Buja, samo zbog članka objavljenog na portalu Istra24 u kojem je pisalo da je "u četiri različite tvrtke usko surađivala s obitelji Di Caprio, čiji je čelni čovjek više puta uhićen zbog mafijaške djelatnosti".
Današnje vodstvo stranke očito je opreznije. Predsjednik IDS-a Loris Peršurić na konferenciji za novinare nakon sjednice Predsjedništva više je puta ponovio kako "poštuju presumpciju nevinosti, koja je pravo svakog građanina Republike Hrvatske, pa tako i Fabrizija Vižintina".
Stoga IDS nije izbacio Vižintina iz stranke, već je prihvatio njegovu ostavku na članstvo u Predsjedništvu. Ovdje valja naglasiti da je Vižintin svoj mandat u Predsjedništvu IDS-a stavio na raspolaganje dva tjedna prije uhićenja, kada ga je Uskok počeo ispitivati i dovoditi u sumnju s radnjama zbog kojih je uhićen, a Predsjedništvo je njegovu ostavu prihvatilo tek nakon uhićenja.
Peršurić je na presici to dosta nespretno iskomuncirao prema medijima, pa je ispalo kao da je ostavka ponuđena tek nakon uhićenja, iako je i sam predsjednik IDS-a na pitanje novinara odgovorio da se nakon uhićenja nije čuo s Vižintinom.
Stoga je nespretno i Peršurićevo obrazloženje kako "Vižintin ne želi biti opterećenje stranci, a istovremeno se želi maksimalno posvetiti cijeloj situaciji."
Takvo bi obrazloženje imalo smisla da je Vižintin istodobno podnio ostavku i na dužnost gradonačelnika Buja. No to nije učinio. Ako se doista želi "maksimalno posvetiti cijeloj situaciji", odnosno vlastitoj obrani, logičnije bi bilo odreći se izvršne funkcije gradonačelnika, koja svakodnevno nosi daleko više obveza i odgovornosti nego članstvo u Predsjedništvu stranke, tijelu koje se do jeseni vjerojatno više neće ni sastajati.
Vižintinova odluka da ne podnese ostavku na mjesto gradonačelnika jasno pokazuje koliko on vjeruje u svoju nevinost. U to su, uostalom, uvjereni i mnogi koji ga osobno poznaju. Među dijelom građana Buja može se čuti stav da je, čak i ako je doista pogodovao lokalnom građevinaru pri dobivanju poslova za Grad Buje, to sigurno nije činio zbog osobne koristi, nego kako bi posao dobila domaća, a ne tvrtka izvan Buja.
Puno je zanimljivije kako će birači reagirati odluči li se Vižintin ponovno kandidirati za gradonačelnika, bilo na prijevremenim ili redovnim izborima, kao kandidat IDS-a ili kao nezavisni kandidat.
To će ujedno biti i svojevrsni test istarskog političkog mentaliteta. Pokazat će jesu li Istrijani doista toliko drukčiji od ostatka Hrvatske kada je riječ o odnosu prema političarima protiv kojih se vode kazneni postupci.
Naime, Hrvatska već ima niz primjera koji pokazuju da uhićenje, optužnica pa čak ni istražni zatvor sami po sebi ne znače politički kraj. Konačnu riječ često ne daje sud, nego birači.
Najsvježiji primjer dolazi iz Nove Gradiške, gdje je Vinko Grgić ostvario ono što se donedavno činilo gotovo nezamislivim. Nakon što je početkom 2026. godine uhićen u USKOK-ovoj akciji, završio u istražnom zatvoru i podnio ostavku na mjesto gradonačelnika, raspisani su prijevremeni izbori. Na njima se ponovno kandidirao i uvjerljivo pobijedio, unatoč tome što se protiv njega vodi kazneni postupak.
No, Grgiću to nije bio prvi takav politički povratak. Već 2020. godine, nakon uhićenja u aferi Janaf i ostavke na mjesto gradonačelnika, na prijevremenim izborima 2021. ponovno je osvojio povjerenje građana i vratio se na čelo Nove Gradiške. Time je već tada pokazao da kazneni postupak nije nužno prepreka za izbornu pobjedu.
Zanimljivo, neposredno nakon što je nedavno ponovno preuzeo dužnost, USKOK je zatražio novo određivanje istražnog zatvora. Grgić je tada ponovno podnio neopozivu ostavku i najavio trajni odlazak iz politike, ali će ostati zabilježen kao jedini hrvatski gradonačelnik koji je dva puta dao ostavku, dva puta izazvao prijevremene izbore i oba puta na njima pobijedio.
Jedan od najpoznatijih primjera je i međimurski župan Matija Posavec.
Nakon uhićenja u rujnu 2021. podnio je ostavku na dužnost župana, iako mu nije bio određen istražni zatvor. Na prijevremenim izborima održanima samo nekoliko mjeseci kasnije ponovno je zatražio povjerenje birača i uvjerljivo pobijedio. Suđenje traje, ali njegova politička potpora u Međimurju nije ozbiljnije oslabila.
Vjerojatno najpoznatiji hrvatski primjer ipak ostaje pokojni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić.
Na lokalnim izborima 2017. osvojio je još jedan mandat, iako je protiv njega već bilo podignuto više USKOK-ovih optužnica i vodilo se nekoliko kaznenih postupaka. Unatoč brojnim aferama, birači su mu ponovno dali povjerenje, potvrđujući da pravosudni procesi sami po sebi ne znače i politički kraj.
Hrvatsko zakonodavstvo ne zabranjuje kandidiranje osobi protiv koje se vodi kazneni postupak ili je potvrđena optužnica, osim u slučajevima koje zakon izričito propisuje nakon određenih pravomoćnih presuda. Zato konačnu političku odluku često ne donosi sud, nego birači.
Primjeri Bandića, Posavca i Grgića pokazuju da dio građana lokalne rezultate, prepoznatljivost i osobni odnos s biračima vrednuje više od činjenice da se protiv kandidata vodi kazneni postupak. Ostaje za vidjeti hoće li se istim putem razviti i slučaj Fabricija Vižintina ili će bujski birači poslati drukčiju političku poruku.