Čemu strane investicije ako investitori moraju uvoziti radnu snagu?

„Gotova je još jedna lijepa radna priča u jednoj firmi, gdje su stvorena mnoga prijateljstva i mnoge ljubavi. Bili smo dobra ekipa, dobro smo radili, dobro se svađali i dobro se družili. Ali evo, dragi moji Benettonci, polako se bližimo kraju. Uživajmo još par mjeseci, slušajmo zvuk dosadnih strojeva kako urlaju, konaca koji stalno pucaju i automata za kavu koji ne radi, da poludiš. Sve će nam to faliti, priznajte! Ajmo hrabro dalje, uzdignute glave, jer mi smo jako vrijedni radnici i može im biti žao što odlaze i napuštaju nas. Pozdrav svima, vidimo se na burzi rada!“

Bio je to komentar jednog od radnika Benettona objavljen na našem portalu u veljači 2015. godine, nakon što su talijanski vlasnici odlučili proizvodnju preseliti iz Labina u Osijek.

Mnoge labinske obitelji tada su bile zabrinute za svoju egzistenciju. Na sjednicama Gradskog vijeća i vladajući i oporbeni vijećnici postavljali su pitanja o budućnosti radnika i proizvodnje, a samo nekoliko dana kasnije tadašnji gradonačelnik Labina Tulio Demetlika ponosno je objavio da na mjesto Benettona u Poduzetničkoj zoni Vinež dolazi talijanski Carel.

Carel iz Padove, tvrtka za proizvodnju elektroničkih komponenti za rashladne sustave, kupio je Benettonovu halu i u njoj pokrenuo vlastitu proizvodnju koja traje do danas. U međuvremenu je izgradio i dodatnu proizvodnu halu pokraj one koju je nekoć sagradio Benetton.

Od tada je prošlo više od desetljeća. U kolovozu prošle godine Carel Adriatic obilježio je deset godina poslovanja u Hrvatskoj. Jubilej je proslavljen na Dubrovi uz druženje zaposlenika, a uz priopćenje medijima objavljena je i fotografija s proslave. Mnogima je odmah upalo u oči da je više od polovice zaposlenika na fotografiji azijskog podrijetla, uglavnom iz Filipina.

Demetlikin nasljednik na čelu Labina, Valter Glavičić, također se tijekom svog mandata volio pohvaliti dolaskom stranih investitora. Tako je u svibnju 2019. godine svečano najavljen dolazak Novation Techa iz talijanskog Montebellunea. 

U mjesecima koji su uslijedili tvrtka je u Poduzetničkoj zoni Vinež izgradila svoj pogon i zaposlila stotinjak radnika. 

Novation Tech i danas posluje u Labinu, no kao i u slučaju Carela, značajan dio zaposlenih čine radnici iz Filipina.

Nisam ekonomist, a niti mi smetaju strani radnici, ali meni kao laiku to doista nema smisla. Čemu strane investicije ako investitor mora uvoziti radnu snagu kako bi uopće održavao proizvodnju? Mogu razumjeti domaćeg poduzetnika koji, želi li rasti, mora posegnuti za stranim radnicima. Ali da strani investitor dolazi u Istru, a radnike mora tražiti na drugom kraju svijeta, to otvara neka sasvim druga pitanja.

Naročito ako znamo da su mnogi od tih investitora dobili razne povlastice, poput višegodišnjeg oslobađanja od komunalne naknade da bi uopće došli ovdje.

To samo pokazuje koliko su se stvari promijenile u Istri tijekom posljednjih desetak ili petnaest godina.

Nekada smo se radovali svakoj novoj investiciji. Svaka nova tvornica, svaki novi proizvodni pogon i svako novo radno mjesto doživljavali su se kao potvrda da se razvijamo u dobrom smjeru.

Danas, međutim, živimo u bitno drukčijim okolnostima. Više nije problem nedostatak investicija. Nije problem ni nedostatak radnih mjesta. Problem postaje nedostatak ljudi.

Turizam je Istri donio prosperitet kakav je malo koja hrvatska regija ostvarila. Mnogim je obiteljima omogućio bolji život, veću financijsku sigurnost i vrijednu imovinu. Ali turizam nam je, koliko god to nekome možda neugodno zvučalo, postao i svojevrsno prokletstvo.

U mnogim obiteljima prihodi od apartmana, kuća za odmor i turističkog najma postali su toliko značajni da se počeo mijenjati odnos prema obrazovanju, radu i profesionalnom razvoju.

Ako netko tijekom nekoliko ljetnih mjeseci može ostvariti prihod za koji bi netko drugi morao raditi cijelu godinu, naravno da neće za plaću manju od hrvatskog prosjeka raditi kod stranog poslodavca, ali puno veći problem od toga je da se i mladi ljudi tada počnu pitati koliko se isplati ulagati godine u fakultet, specijalizaciju ili zahtjevna stručna zanimanja.

Društvo koje se sve više oslanja na rentijerstvo prije ili kasnije počinje osjećati manjak onih koji proizvode, razvijaju, projektiraju, liječe, istražuju i stvaraju novu vrijednost.

Turisti će i dalje dolaziti. Investitori će i dalje pronalaziti poslovne prilike. Ali ostaje otvoreno pitanje tko će za dvadeset godina raditi, stvarati, liječiti, proizvoditi i graditi Istru.