Tri apartmana, 30 tisuća eura prihoda i 1.200 eura poreza. Tko je tu stvarno ugrožen?
Najava povećanja paušalnog poreza za privatne iznajmljivače izazvala je očekivana negodovanja. Dio iznajmljivača govori o novom udaru na kućne budžete i prijetnji opstanku obiteljskog smještaja. Neki su čak prijetili izlaskom na ulice i otkazivanjem rezervacija za ovo ljeto što bi bio svakako jedan od najbedastijih načina prosvjedovanja u povijesti hrvatskih buna i pobuna.
Šteta što nisu na tome ustrajali, barem bi tijekom ljeta bilo manje gužvi, a i cijene po supermarketima bi možda bile manje, jer takvi turisti se ionako hrane samo po marketima i svojom potrošnjom jednim dijelom utječu na visoke cijene.
No kada se stvari stave na papir, postavlja se pitanje: je li riječ o stvarnom problemu ili se iznajmljivači bune jer gube jednu od najvećih poreznih povlastica u Hrvatskoj?
Uzmimo konkretan primjer. Vlasnik tri apartmana s ukupno 12 kreveta, uz paušal od 100 eura po krevetu, godišnje plaća 1.200 eura poreza. Ako svaki apartman ostvari samo 80 noćenja godišnje uz prosječnu cijenu od 120 eura, ukupni prihod iznosi 28.800 eura.
Drugim riječima, na gotovo 29 tisuća eura prihoda plaća se 1.200 eura paušala, odnosno oko četiri posto prihoda. Ako je popunjenost 120 dana, ukupni prihod raste na 43.200 eura, a paušal i dalje iznosi samo 1.200 eura, što je manje od tri posto. Teško je pronaći mnogo djelatnosti u Hrvatskoj koje posluju uz tako nisko porezno opterećenje.
Pritom govorimo o djelatnosti čiji su operativni troškovi relativno niski. Najčešći troškovi privatnih iznajmljivača su električna energija, voda, internet, sredstva za čišćenje, posteljina, ručnici, povremeni sitni popravci i provizije platformi poput Bookinga i Airbnba.
Sve su to izdaci koje, pored sijaset drugih troškova, imaju i obrtnici i poduzetnici, oni koji plaćaju PDV i porez na dobit.
Većina iznajmljivača nema zaposlene radnike, nema recepciju, restoran, kuhinju, praonicu rublja, marketing odjel niti složenu administraciju. Kod velikog broja apartmana početna investicija odavno je vraćena, pa značajan dio prihoda ostaje vlasniku.
Zato je teško prihvatiti tezu da povećanje paušala predstavlja ozbiljan udar na poslovanje. Čak i kada bi se paušal udvostručio, porezno opterećenje ostalo bi vrlo umjereno u odnosu na ostvarene prihode.
Posebno je zanimljiva usporedba s hotelijerima. Dok privatni iznajmljivači posluju u sustavu paušalnog oporezivanja, hoteli na svako noćenje obračunavaju PDV od 13 posto. Osim toga, zapošljavaju velik broj radnika, plaćaju doprinose, održavaju recepcije, restorane, bazene, wellness sadržaje i druge usluge koje apartmani uglavnom nemaju. Unatoč tome, nije rijetkost da hotelski smještaj bude cjenovno konkurentan, pa čak i jeftiniji od privatnih apartmana tijekom dijela sezone.
Ne treba zaboraviti ni da turistički promet stvara troškove koje ne snose samo iznajmljivači. Tijekom sezone rastu opterećenja na vodovodnu mrežu, kanalizaciju, prometnice, parkirališta, sustav gospodarenja otpadom i druge komunalne usluge. Sve to financira lokalna zajednica, odnosno svi porezni obveznici.
Istodobno, koristi od apartmanskog smještaja nisu ravnomjerno raspoređene. Najveći dio prihoda završava kod vlasnika nekretnina, dok troškove apartmanizacije dijeli cijela zajednica. U mnogim sredinama rast broja apartmana povećava cijene nekretnina i otežava mladim obiteljima kupnju ili najam stanova. Velik broj gostiju koji borave u apartmanima značajan dio potrošnje ostvaruje u supermarketima, pa korist od njihova boravka često imaju veliki trgovački lanci, dok lokalno stanovništvo istodobno osjeća posljedice veće sezonske potražnje kroz više cijene i veće gužve.
Godinama je Hrvatska poticala razvoj privatnog smještaja iznimno blagim oporezivanjem. Rezultat je eksplozija broja apartmana i kreveta, dok je porezni sustav ostao gotovo nepromijenjen. Ono što se danas predstavlja kao „udar na iznajmljivače“ zapravo je tek skroman pokušaj prilagodbe porezne politike stvarnosti u kojoj privatni smještaj više nije usputna djelatnost, nego ozbiljan i vrlo profitabilan posao.
Više uopće nije upitno jesu li iznajmljivači ugroženi. Pravo pitanje glasi: zašto bi netko tko s tri apartmana može ostvariti gotovo 30 tisuća eura godišnjeg prihoda i dalje plaćao porez koji predstavlja tek nekoliko postotaka tog iznosa, dok su obrtnici i poduzetnici opterećeni višestruko više?
Povećanje paušala neće privatne iznajmljivače pretvoriti u najoporezovaniju skupinu u Hrvatskoj. Naprotiv, vrlo je vjerojatno da će i nakon povećanja ostati među najpovlaštenijima. Stoga povećanje paušala iznajmljivačima nije pitanje opstanka turizma, nego pitanje porezne pravednosti i ravnoteže između privatnog interesa i javnog dobra.