Incident u Funtani: je li istarska policija priznala Republiku Srpsku?
Hrvatski su mediji jučer zabavljali svoje čitatelje slučajem koji je 1. svibnja u jutarnjim satima zabilježen u Funtani.
Naime, postupajući po dojavi, policajci su intervenirali kod 23-godišnjeg državljanina Bosne i Hercegovine. Utvrđeno je kako je „mladić na balkonu hotelske sobe, na mjestu vidljivom i dostupnom javnosti, mahao i isticao zastavu Republike Srpske, čime je izazvao uznemirenost građana“.
Policija je zastavu privremeno oduzela, a protiv mladića pokrenut je prekršajni postupak zbog narušavanja javnog reda i mira. Izrečena mu je novčana kazna sukladno Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira.
Osim toga, doneseno je i rješenje o njegovu protjerivanju iz Republike Hrvatske te mu je izrečena zabrana ulaska i boravka na području Europske unije u trajanju od šest mjeseci.
Snimka čitavog događaja objavljena je na platformi X, pa je ostalo vrlo malo prostora za različite interpretacije - na njoj skupina mladića, predvođena spomenutim 23-godišnjakom, divlja na balkonu hotela, pušta krajiške pjesme i nimalo prijateljski maše zastavom Republike Srpske s očitom namjerom provociranja domaćina koji su ga ugostili u svojoj zemlji i svom gradu. Bit ću blag pa ću reći da je neotesana budala još i dobro prošla. Mogli su ga, umjesto policajaca, susresti domaći dečki, pa bi Europsku uniju napustio ne samo siromašniji za nekoliko stotina eura, nego i bez nekoliko zuba i s polomljenim rebrima.
No, ovaj slučaj za sobom povlači najmanje dva pitanja.
Prvo je da je ovom kaznom istarska policija de facto priznala državnost Republike Srpske, jednog od dvaju entiteta BiH, čiji čelnici otvoreno zagovaraju odvajanje od sadašnje zajedničke države i pripajanje Republici Srbiji.
Naime, u članku 26. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira stoji: „Tko istakne zastavu strane države bez općeg poziva društveno-političke organizacije ili bez odobrenja nadležnog tijela uprave za unutarnje poslove, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 200,00 do 1000,00 eura.“
Da sam ja odvjetnik tog mladića, branio bih ga tvrdnjom da zastava kojom je mahao nije zastava nijedne strane države, jer je službena zastava njegove države, Bosne i Hercegovine, tamnoplave boje, presječena žutim trokutom uz čiji su duži krak poredane bijele zvijezde. Iz snimke je očito da njome nije mahao.
Možda u policiji znaju nešto što mi obični građani ne znamo - da Republika Hrvatska u sudskoj praksi Republiku Srpsku priznaje kao državu, pa se isticanje njezine zastave tretira kao isticanje zastave strane države.
Ako se pak pod pojmom „zastava strane države“ podrazumijeva bilo kakva zastava iz druge države, onda bi trebalo kažnjavati i svakoga tko u Hrvatskoj maše zastavom nekadašnje Hrvatske Republike Herceg-Bosne, a sada neslužbenom zastavom Hrvata u BiH.
Možda bi ipak trebalo doraditi taj zakon. Što ako sutra netko na Trgu bana Jelačića počne mahati katalonskom ili baskijskom zastavom?
Drugo pitanje koje se nameće jest kako to da se po tom zakonu kažnjava nošenje uglavnom srpskih zastava, dok se ne sjećam da je itko kažnjen zbog agresivnog mahanja talijanskom, njemačkom, američkom, britanskom ili nekom drugom zastavom.
Zapravo, u našoj blizini postoji samo nekoliko zabilježenih slučajeva kažnjavanja zbog zastava koje nisu srpske. U listopadu prošle godine prosvjednici su u Rijeci dočekali takozvane klečavce s palestinskom zastavom, nakon čega je troje njih privedeno i kažnjeno „zbog isticanja zastave strane države“.
I ovdje imamo situaciju u kojoj hrvatska policija implicira priznanje države koju službena Hrvatska ne priznaje.
Drugi slučaj dogodio se u kolovozu 2024. godine na pulskom Prideu, kada je član Revolucionarnog komunističkog saveza (RKS) zaradio kaznenu prijavu jer je isticao zastavu SFR Jugoslavije.
Zanimljivo, iako se raspala 1991. godine, a pod nazivom Jugoslavija ne postoji od 2003. godine, hrvatski zakoni Jugoslaviju još uvijek tretiraju kao stranu državu.
Problem ovog slučaja nije u jednoj zastavi niti u jednom neodgojenom pojedincu, nego u nedorečenosti i selektivnoj primjeni zakona. Ako pravni okvir ostavlja prostor za različita tumačenja - od implicitnog priznavanja nepostojećih država do kažnjavanja simbola bez jasnih kriterija - tada problem više nije u građanima nego u normi koja bi ih trebala regulirati. Država koja želi biti pravno dosljedna mora jasno definirati što zabranjuje, zašto to zabranjuje i vrijedi li to jednako za sve. U suprotnom, svaka sljedeća zastava postaje manje pravno, a više političko pitanje.